30.10.-24.11.2013., Dom HDLU
Sva lica slike
Posebnost ovogodišnjeg Bijenala slikarstva leži u dvojnoj izložbi koja je organizirana u suradnji s Austrijom, tako da osim recentnog stvaralaštva hrvatskih likovnih umjetnika, možemo vidjeti i djela austrijskih umjetnika pod nazivom “Vienna Calling”. Suvremena hrvatska likovna scena prezentirana je radovima ukupno 52 umjetnika, od kojih je devetoro pozvanih autora, dok su preostala 43 umjetnika odabrana putem natječaja od ukupno 147 prijavljenih kandidata.
Izabrani radovi pružaju cjelovit uvid u recentno likovno stvaralaštvo nastalo u posljednje dvije godine. Od devet pozvanih umjetnika, Boris Bućan, Đuro Seder, Zlatko Keser i Nikola Koydl predstavljaju zrelu generaciju priznatih hrvatskih umjetnika koji kontinuirano stvaraju već preko pedeset godina i time omogućuju praćenje razvoja prepoznatljivog likovnog jezika. Jedan od naših najuspješnijih i europski priznatih umjetnika, Boris Bućan, predstavljen je sa šest ulja na platnu. Svojstveni radovi predstavljaju enigmatičnu kombinaciju slike i riječi. Slikar uvodi promatrača u svijet kakvim ga sam doživljava, nudeći mu mogućnost interpretacije nizom vlastitih asocijacija. Radovi izražavaju senzibilitet Bućana, umjetnika koji se svojim osebujnim karakterom i izričajem nikada nije uklopio u očekivane umjetničke paradigme, već je izgradio vlastiti put koji je svjetska javnost prepoznala i nagradila.
Snažne ekspresije
Potpunu suprotnost čine kolorističke slike Isus ozdravlja, Ponovno optužen, Lazare ustani. Nazivi su to djela našeg velikog umjetnika Đure Sedera koji pastuoznim nanosima živih boja oblikuje ljudske likove svedene na široke poteze kista. Ekspresija boje i naglašena gesta glavne su odlike figuralnog slikarstva Đure Sedera kojima govori o čovjekovoj sudbini interpretirajući biblijske motive.
Među pozvanim umjetnicima našle su se i mlade slikarice Ivona Jurić, Martina Grlić, Željka Cupek, Lea Popinjač i Vanja Trobić koje svjedoče o kvaliteti i raznolikosti mlade generacije danas. Kontinuirano prisutna na sceni u posljednjih par godina, Vanja Trobić predstavljena je svojim slikama malog formata naziva Cosmic dancers, koje prikazuju djecu bez identiteta, posve otuđenu u sferi izgubljenosti čovjeka podređenog materijalnom svijetu koji je sam stvorio. Mlada slikarica Ivona Jurić zasluženo je zastupljena s nekoliko radova različitih tematika koji svjedoče o posebnom likovnom rukopisu. Manja djela Tamo gdje si noćas sanjala, Isprepleteni zagrljaji i Razlomljeni zagrljaj karakterizira intimna atmosfera i titravi rukopis koji gradi nekoliko slojeva iscrtanih struktura prenoseći slojevitost nastanka djela na slojevitost sadržaja pojedinog rada. Ulja na platnu Runolist i Koš početak su novog ciklusa gdje je naglasak stavljen na sam slikarski potez. Tematski se djela nadovezuju na ranije nastale radove interpretirajući pejzaž ili pojedine elemente stavljene u određeni kontekst. Riječ je o motivima koji u stvarnosti nisu nužno povezani, ali stavljeni jedan pored drugog stvaraju vlastitu priču i simboliku koja mijenja njihovo prvotno značenje. Poetična djela Ivone Jurić karakteriziraju naglašene emocije i atmosfera kojom umjetnica prenosi svoj doživljaj odabranog motiva i na taj način komunicira sa svijetom.
Srednja generacija zastupljena je umjetnicima kao što su Marijana Birtić sa svojim kolorističkim jesenskim pejzažom Na kraju iz ciklusa djela u kojima odbačene stvari ljudskog svijeta kontaminiraju i narušavaju sklad prirode, te Matko Vekić s djelima društvene kritike kao što su Involucija – maske interpretirane kao naprave uz pomoć kojih uspijevamo preživjeti dišući u uvjetima nepodobnim za ljudski život, ili maske kao krinka iza koje se skrivamo igrajući pojedine uloge u životu.
Forma kao nepresušna inspiracija
Posve drugačijom tematikom bave se izvanredni radovi Gordane Bakić. Tri rada predstavljaju slijed nastajanja forme prikazane snažnim kolorističkim akcentom u samom središtu mase koja se centrifugalno širi i grana prema samim rubovima platna prelazeći iz plavih i crvenih formi u sitne akromatske čestice stvarajući pritom karakterističnu vizuru kompozicije. Postepen razvoj prvotne forme vidljiv je u Pokusu 2 gdje se kompaktna centralna masa rasplinje i kružnim gibanjem isprepliće sa sivim tvorbama čineći jednu šuplju pojasnu masu prepuštajući pritom podlozi dominaciju nad naslikanom tvorbom. Pokus 3 nadilazi veličinu klasičnog formata slike i u formi reljefa koristi površinu zida kao platno prerastajući u trodimenzionalni objekt na podu dvorane.
Za razliku od pomno razrađene strukture prisutne na radovima Gordane Bakić, slike Danka Friščića svjedoče o nemirnom i zaigranom duhu autora. Živi potezi jarkih boja oblikuju različite forme na sedam izloženih slika stvarajući dinamične, ponekad titrave površine. Simboličan naziv Tajne Snage Duha – Vepar stoji sam, komentar su umjetnika na uvriježena pravila o lakoj čitljivosti sadržaja, te svjedoče o mogućnostima identiteta i pojavnosti pojedinog motiva.
Naglašeni realizam prisutan je kod niza mlađih slikara kao što su Ivan Prerad s radom Miranga te Kakara, koji je prikaz sjećanja na djetinjstvo provedeno na Novom Zelandu ili u radovima Zlatana Vehabovića koji se u kontinuiranoj potrazi za univerzalnim vrijednostima života predstavio djelima The Lightbearer 1 i 2. Radovi, gotovo u potpunosti lišeni boja, prikazuju muški lik smješten u nedefinirani prostor usmjeren prema određenom krajoliku prikazanom u formi slike na zidu ili pogleda u svijet. Stvaranjem autonomnog prostora unutar slike, Vehabović se bavi odnosom razdvojenog ljubavnog para i odnosom čovjeka prema surovoj prirodi.
Za razliku od niza introspektivnih radova, aktualnostima u hrvatskom društvu bavi se mladi slikar Matej Knežević ciklusom radova simboličnog naziva Napola puna. Serijom iznimno realistično prikazanih čaša raznih oblika i volumena, umjetnik iznosi svoj komentar kako opravdani pesimizam uzrokovan nizom egzistencijalnih pitanja većine stanovnika Hrvatske, nije nužno jedina opcija. Različite forme čaša, neodoljivo privlačne u svojoj čistoći i sjaju, metafora su mogućnosti rješenja raznovrsnih problema koji nas zaokupljaju.
Bez naziva i bez funkcije
Od mlađih slikarica, uz naglašeni kolorizam talentirane Ivane Vulić predstavljene slikom Deset na plaži iz ciklusa Blato, svakako valja istaknuti Patriciju Purgar sa serijom radova Bez naziva inspiriranih nedovršenom zgradom u naselju Špansko. Iako se termin ”Bez naziva” često koristi, posebice u radovima suvremene umjetnosti, ovdje on opravdano stoji determinirajući nedovršeni prostor koji nikad nije dobio svoju funkciju. Privučena snažnom fizičkom prisutnošću ove monumentalne građevinske konstrukcije umjetnica istražuje područje tišine uzrokovane prazninom napuštenog prostora. Tri kvadriptiha prikazuju interijer spomenute građevine tretiran na različite načine – dok gornja dva reda obrnutim tonskim vrijednostima gube dojam dubine i djeluju kao prostor u nestajanju, kao dio sjećanja, treći red prikazuje unutrašnjost prizemlja na klasičan način, u pozitivu, čime se ostvaruje naglašena dubina prostora njegovim dijagonalama i ritmičnošću stupova koji se skraćuju prema dubini. Baveći se napuštenim prostorima lišenim ljudskih sadržaja i čovjekove prisutnosti Patricija Purgar vizualizira bizarne i pomalo natprirodne prostore kao moguću viziju svijeta koji je posljedica ljudskog djelovanja i međuljudske otuđenosti.
Ako izuzmemo već poznato preferiranje i kontinuirano propagiranje pojedinih autora od strane HDLU-a, 2. bijenale slikarstva kvalitetan je prikaz razvoja i mogućnosti starijih i mlađih generacija hrvatske likovne scene.
Objavljeno u Vijencu br. 514