Centri za kulturu su već od svojih začetaka predstavljali mjesta okupljanja na kojima su ljudi provodili svoje slobodno vrijeme, razmjenjujući iskustva i komunicirajući kako da poboljšaju život u svojoj zajednici. Upravo se takva povezanost s lokalnom zajednicom do danas zadržala kao jedna od ključnih značajki centara za kulturu.
Centar kulture na Peščenici nastao je tijekom prvog vala osnivanja i gradnje domova kulture u Hrvatskoj nakon 1945. godine. Domovi kulture bili su zamišljeni kao protuteža tradicionalnih okupljališta poput crkve, a povezivanje i umrežavanje domova kulture bilo je riješeno na državnoj razini. Naglasak je bio na obrazovanju, približavanju vrijednih kulturno-umjetničkih djela širokim masama, te promicanju stvaralaštva putem amaterizma i rekreacije. Od 1947. godine, kada su doneseni prvi propisi o sustavnom obrazovanju odraslih, pa sve do kraja 1960-ih ključna je bila demokratizacija kulture realizirana kroz permanentno obrazovanje i sociokulturnu animaciju. Glavnu ulogu u tom procesu imali su domovi kulture, centri kulturne akcije i biblioteke.
Dom kulture na Peščenici jedan je od najstarijih u Zagrebu i kao mnogi mijenjao je kroz povijest svoj naziv. Osnovan 1955. godine, mijenja ime u Narodno sveučilište 1960. godine, a 1969. širi svoju djelatnost i postaje Zavod za kulturu i obrazovanje. Centar kulture na Peščenici osnovan je iste godine u okviru Zavoda kao jedan od njegovih odjela. Pod ravnateljstvom Ljiljane Antonijević zadatak Zavoda za kulturu i obrazovanje bio je radnim ljudima i omladini približiti suvremena dostignuća na svim područjima kulture i obrazovanja, te redovnim i izvanrednim školovanjem omogućiti obrazovanje radnih ljudi i njihove djece. Djelatnost Zavoda odvijala se u sljedećim specijaliziranim centrima i verificiranim školama: Škola za osnovno obrazovanje odraslih, Gimnazija Tin Ujević, Muzička škola Zlatko Baloković, Centar za kulturu, Centar za učenje stranih jezika, Centar za dopisno obrazovanje i Centar za pomoć u učenju. Na lokaciji u Ivanićgradskoj ulici koristilo se 25 učionica, 4 praktikuma i više kabineta, vlastita knjižnica s nekoliko tisuća knjiga, kazališna dvorana s 259 mjesta, koncertna dvorana za 110 posjetitelja, izložbena dvorana i dvorana za ritmiku i ples.
Prije tridesetak godina Peščenica je bila industrijsko srce Zagreba s tvornicama Iskra, Biserka, Badel, TPK, TEŽ, INA Oki, Unitas, Lim, Zvijezda, Prvomajska i Zagrepčanka. Obzirom da su tvornice na Peščenici zapošljavale preko šezdeset tisuća ljudi, javila se potreba za osmišljavanjem kvalitetno provedenog slobodnog vremena običnog čovjeka radnika. Centar kulture na Peščenici, pod vodstvom ravnateljice Vesne Kauzlarić, od samog početka djelovao je u skladu s potrebama svoje zajednice, te je uz organiziranje niza obrazovnih i kulturnih programa i manifestacija, inicirao i konkretne programe za javne prostore, te radne organizacije, ukazujući pritom na ključne probleme i potrebe društva i djelujući na širokom planu kulture rada, stanovanja i življenja.
Smješten u industrijsku zonu na periferiji grada, Centar kulture na Peščenici djelovao je u cilju obogaćivanja radne i životne svakidašnjice ljudi kulturnim sadržajima. Većina programa bila je bazirana na sociološkim istraživanjima koja su poslužila kao polazište za animaciju i edukaciju, te formiranje samosvijesti kod građana. Galerija događanja, osnovana u sklopu Centra početkom 1980-ih, bila je jedna od rijetkih galerija koja je programski slijedila potrebe zajednice u kojoj je smještena. Zahvaljujući ravnateljici Adi Lakoš Knežević djelovanje nije bilo bazirano isključivo na izlagačkoj djelatnosti aktualnih umjetničkih praksi i umjetnika, već se Galerija bavila propitivanjem problema radnika kroz izložbe, sociološka ispitivanja, akcije i tribine. Centar i Galerija, svjesni svoje okoline, usmjerili su djelovanje na osluškivanje potreba zajednice i bavljenje problematikom običnog čovjeka. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada su galeriju vodile Branka Hlevnjak i Vedrana Kršinić kroz suradnju s tvornicama realiziran je čitav niz uspješnih projekata koji su doprinijeli poboljšanju okoliša i oplemenjivanju svakodnevnice stanovništva Peščenice. Akcije poput ‘Urbane kozmetike’ i ‘Djelovanja u prostoru’ rezultirale su ukrašavanjem, poboljšavanjem i preoblikovanjem predmeta poput znakovlja, signalizacije, informativnih reklama, dekorativnih elemenata, kao i inkorporiranjem specifičnih oblika urbanog slikarstva, grafike i kiparstva.
Tako je Peščenica bila obogaćena jedinstvenim oglasnim stupovima – kišobranima koje je dizajnirao akademski kipar Svan Vujičić, a bojanjem žardinjera, akcijom Dragutina Kovačevića, uljepšan je svakodnevni prostor zajednice. Tih godina nastao je i cijeli niz inovativnih skulptorskih rješenja, počevši od reljefa ‘Mladenci’ Ivana Lesjaka smještenog na prilazu Dvorani za vjenčanje u zgradi općine Peščenica, preko jedinstvenog tematskog autorskog parka ‘Mali princ’ okrunjenog i kipom dječaka s ružom kiparice Nade Orel, pa sve do skulpture ‘Ruka prijateljstva’ izrađene u suradnji s Tvornicom parnih kotlova (TPK) prema ideji akademske kiparice Milene Lah. Sve navedene akcije i projekti bili su izvedeni zahvaljujući inicijativi Centra kulture na Peščenici kroz uspješnu suradnju s umjetnicima, te neizostavnu podršku općinskih Malih komunalnih akcija i radnih organizacija. Niz uspješnih akcija značajno je pripomogao stvaranju novog identiteta Peščenice – od hortikulture, novih kanti za otpad, novih oglasnih stupova, bojenja klupa, žardinjera i zidova prolaza, pa sve do stvaranja skulptorskih intervencija u prostoru koje su vremenom postale mjesta komunikacije i trajni znakovi kulture.
Tijekom perioda Domovinskog rata sve aktivnosti centara za kulturu prelaze u fazu stagnacije – nestaje mreža centara iz prošlog sustava, nestaju animatori kulture, prekida se financiranje programa i centrima prijeti ukidanje. No, većina centara uspijeva se održati. Među njima i Centar kulture na Peščenici koji svoje djelovanje intenzivira sredinom prošlog desetljeća. Godine 1996. ravnateljem Centra kulture na Peščenici postaje glumac Tomislav Štriga koji unutar centra pokreće kazališnu scenu i vitalizira djelovanje Galerije događanja. Godine 2005. osniva malo, ali dinamično kazalište KNAP. Uz voditelje Aidu Bukvić, Pavu Marinkovića, Ronalda Panzu i Borisa Kovačevića kazalište je postalo sinonim uspješnog domaćeg mini-profesionalnog, alternativnog i/ili amaterskog centra. Usmjereno na suvremeni scenski izraz temeljen prvenstveno na recentnoj hrvatskoj literaturi, kazalište KNAP njeguje teme koje su relevantne za prostor i vrijeme u kojem živimo.
Pronalazeći savršeni omjer između humora, emocija i intelektualnog naboja, KNAP stvara predstave komornog karaktera koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Od 1995. godine Zagrebačka scena kazališnih amatera sastavni je dio Centra KNAP s kojim jednom godišnje organizira Susret kazališnih amatera Zagreba, Festival zagrebačkih kazališnih amatera i Otvorenu scenu Zagrebačkih scena kazališnih amatera. Predano djelovanje i kvalitetne suradnje s vrhunskim umjetnicima rezultirale su s 31 nagradom koju je KNAP do sada osvojio. Malo ‘kazalište na periferiji’ profiliralo se kao kulturno prepoznatljivo i priznato kazalište, te je Kulturni centar na Peščenici ove godine povodom šezdesete obljetnice brendiran kao Centar KNAP.
Djelovanje Galerije događanja se postupno intenzivnije aktivira programskom reformom iz 2009. godine pod vodstvom Anje Planinčić, a kvalitetan i pomno osmišljen kontinuirani program izložbi galeriju vraća na stazu uspješnog djelovanja sa svojih početaka. Galerija je od 2011. godine uvrštena na popis priznatih izlagačkih prostora HZSU-a.
Uz galerijsku i kazališnu djelatnost, brojne dramske, glazbene, likovne i plesne radionice, te tečajeve stranih jezika, poseban segment djelovanja Kulturnog centra na Peščenici predstavlja tradicija njegovanja i promicanja urbane likovne kulture. Grafiti art urbana je subkultura koja je važan dio urbane kulture u svim europskim gradovima, pa tako i u Zagrebu. Riječ je o legalnoj sceni koja se bazira na oslikavanju zidnih površina namijenjenih za tu svrhu, popularno zvanih ‘Hall of Fame’. Upravo je prvi Hall of Fame na rotoru kod Jadranskog mosta iniciran i realiziran zahvaljujući Centru KNAP, dok je akcija ‘Volim Pešču’ suvremeni nastavak dugogodišnje suradnje lokalne zajednice i Centra na oplemenjivanju svakodnevnog prostora.
Cilj je oblikovati prepoznatljiv vizualni identitet naselja, te stvoriti ugodan i kvalitetan prostor za život. Akcije su većinom vezane za uređenje zapuštenih pročelja zgrada, školskih zidova i dvorišta, ali i ‘uličnog namještaja’ poput stupova javne rasvjete u Ivanićgradskoj ulici. Urbano-likovna akcija bazirana je na suradnji umjetnika grafitera, Centra i lokalne zajednice, što rezultira višestrukom dobrobiti. Umjetnici imaju mogućnost prezentacije svog rada, naselje se obnavlja, oživljava i postaje vizualno prepoznatljivo, a paralelno se utječe na oblikovanje ukusa i estetskih kriterija djece i mladih u zajednici.
Misija Kulturnog centra na Peščenici zasniva se na podizanju razine svijesti o kulturi i edukaciji stanovnika kvarta Peščenica, te pružanju kvalitetnih sadržaja kojima će ispuniti slobodno vrijeme. Djelovanje centara je u prošlosti bilo primarno usmjereno na radnika, dok je fokus danas više usmjeren na edukaciju najmlađih i na programe za umirovljenike. Nekad su se kvalitetne suradnje ostvarivale s tvornicama, danas se suradnja ostvaruje s lokalnom samoupravom, udrugama, knjižnicom, školama, pa i lokalnim tvrtkama. Cilj Centra je širiti mrežu aktivnosti, a samim time i mrežu partnerstva. Široko polje djelovanja, uz kreativne programe Centra, kazalište, galeriju, koncertnu dvoranu i glazbenu školu obogaćeno je i školom suvremenog plesa, te mnogim akcijama i manifestacijama kao što su Dani Pešče, Volim Peščenicu, Pešča Campus i otvaranje Hall of Famea. Sve to Centar kulture na Peščenici čini jednim od najsadržajnijih centara kulture u Zagrebu.
Lokalne zajednice čine mikrosvjetove unutar kojih se formira duhovno savezništvo i intelektualna potpora među stanovnicima. Centar kulture na Peščenici nastavlja tradiciju okupljanja građana i poticanja njihovog sudjelovanja u različitim oblicima stvaralaštva prilikom čega se razvija građanski dijalog, ukidaju se generacijske, etničke i kulturne razlike, te se formira kulturni identitet lokalne zajednice. Briga o identitetu kvarta nastavlja se i danas kroz uljepšavanje okoline i svakodnevnog života u suradnji s umjetnicima i zajednicom.
Unatoč neizbježnim razvojnim preprekama svih zagrebačkih centara za kulturu i narodnih sveučilišta koje uključuju nedostatnu promidžbu i vidljivost zagrebačkih centara za kulturu, te nedostatak stručnih kompetencija u okviru centara i nemogućnost dugogodišnjeg planiranja, a o manjku financija da i ne govorimo, bitno je prisjetiti se riječi poznatog hrvatskog arhitekta i urbanista Radovana Delallea: “Život ne može postojati izdvojen i izoliran od sredine s kojom čini nerazdvojnu cjelinu. Čovjek je jedinka. Društvo je cjelina. Grad je kolektivni oblik života.”
Objavljeno u listu Moj kvart Peščenica Žitnjak br.9/10
Zahvaljujemo Centru KNAP na ustupljenim fotografijama i arhivskom materijalu!