12.02.-12.03.2015., Galerija Contra
Prostor kao okvir našeg postojanja unutar kojeg se nalazi sve što vidimo definira stvarnost u kojoj živimo i unutar koje se krećemo. Ispitivanjem mogućnosti prostora i načina njegove percepcije bavi se kineska umjetnica Ce Jian.
Kroz slike različitih oblika i dimenzija Ce Jian istražuje mogućnosti virtualnog prostora. Serija slika velikih dimenzija s temom labirinta posvećena je igri izmještanja prostora, pri čemu ključnu funkciju imaju fragmenti definirani primarnim bojama. Važnost velikih dimenzija slike proizlazi iz korelacije s veličinom promatrača djela kako bi se ostvario autentičan doživljaj virtualnog prostora. Premda povremeno nelogičan, osjećaj prostora na slici Labyrinth sačuvan je nizom prostornih elemenata, perspektivnih skraćenja i preklapanja. Prostor razapet između realističnih iluzija i površinskih formi autorica oblikuje na osnovi papirnatih modela i računalnih konstrukcija koje omogućuju trodimenzionalne simulacije prostora.
Iako na samoj granici s potpunom apstrakcijom, Ce Jian se zadržava na strani konstruktivne apstrakcije koristeći figurativne motive poput labirinta i krajolika kao osnovne konfiguracije formi kojima ispituje mogućnosti fizičkih objekata u apstraktnom prostoru slike. Upravo napetost između potpuno različitih tema i diferenciranost njihovih formi okupira um autorice koja istražuje rezultat spomenute suprotstavljenosti. Dominantna uloga intenzivnih kolorističkih fragmenata koji su doprinijeli stvaranju virtualnog prostora labirinta nestaje u seriji crteža s motivom krajolika, dok primat preuzima linija.
Ce Jian inspirirana stalnom čovjekovom željom za širenjem granica znanja i mogućnosti percepcije svijeta, unutar rastera linija oblikuje planine vodeći se ljudskom potrebom za artikuliranjem svijeta pomoću matematičkih formula. Mapiranjem planine ona preispituje navedene principe konstruiranjem vlastite stvarnosti unutar crteža. Istražujući različite mogućnosti percepcije, umjetnica pomoću ravnala, olovke i flomastera stvara model rešetke unutar kojeg gradi gustu strukturu paralelnih linija sličnih usmjerenja. Fasete gusto nanizanih linija određuju dinamičnost prikaza. Njihovim preklapanjem postiže se veći intenzitet svjetla i sjene kojim se definira struktura planine unutar piramidalne kompozicije. Glavno usmjerenje prema vrhu planine dodatno je naglašeno linijama plavog flomastera čime je definirana osnovna forma percepcije prikaza.
Tema prostornog ispitivanja zaokružena je ciklusom manjih kolorističnih radova Window seat u kojima Ce Jian jarkim bojama gradi različite strukture pejzaža viđenog tijekom leta avionom. Kružna forma radova dodatno pridonosi autentičnosti pogleda i usmjerava koncentraciju promatrača na panoramski pogled. Akromatske boje omogućuju distinkciju mehaničkih dijelova letjelice koji pritom postaju sastavni dio kadra nadopunjujući ili remeteći percepciju prostora dočaranog intenzitetom toplih boja.
Istražujući mogućnosti spoznaje prostora kroz različite medije i dimenzije Ce Jian propituje je li moguće svako naše iskustvo učiniti mjerljivim, te leži li u konkretizaciji doživljenog njegova iskonska vrijednost.