Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Drava Art Biennale 2013.

7.12.-29.12.2013., Galerija Koprivnica

Drava art annale Koprivnica skupna je izložba koju je Muzej grada Koprivnice organizirao u periodu od 2003. do 2007. godine s ciljem povezivanja umjetnika i kulturnih institucija na širem panonskom prostoru. Svojevrsni nastavak te inicijative ovogodišnja je bijenalna mainfestacija Drava Art Biennale na kojoj je 15 mladih umjetnika prezentiralo svoje radove na temu vode.   

Suvremena umjetnost ovaj put stavlja fokus na pitanje održivog razvoja i očuvanja rijeke Drave koja je 2012. godine postala dio svjetske mreže rezervata biosfere. Ana Kovačić, Helena Kušenić, Maša Zamljačanec, Vanja Žanko i Tanja Špoljar čine kustoski tim koji je odabrao 15 autorica i autora koji svojim recentnim umjetničkim radovima interpretiraju zadanu temu, te potiču na dijalog i preispitivanje aktualnih društvenih pitanja.

Tema vode predstavlja široko područje djelovanja i inspiracije. Još su starogrčki filozofi vodu smatrali počelom svega. Bez vode nema života, a kako se količine pitke vode na zemlji smanjuju, tako se paralelno javlja osviještenost pučanstva za njezinim očuvanjem. Hrvatska je u samom vrhu po bogatstvu vode, te vodni resursi predstavljaju važnu gospodarsku vrijednost. Jedna smo od rijetkih zemalja koja osigurava pitku vodu sustavom javne vodoopskrbe čime se nameće razvijena osjetljivost na zagađenja i nebrigu o okolišu.

Predstavljeni mladi umjetnici inspirirani temom očuvanja prirodnog okoliša komentiraju opće stanje i svjesnost o našoj trenutnoj situaciji. Oni svojim radovima kreativno obrađuju pojedine motive. Intimno ili aktivistički, direktno ili posredno, kroz različite medije stvaraju platformu heterogenih mišljenja kao bazu za daljnja promišljanja i akcije. Interaktivnim instalacijama uključuju zajednicu u dijalog, usmjeravaju pažnju na pojedina pitanja, te aktivno sudjeluju u podizanju svijesti o važnim društvenim problemima.

Intervencije u prirodi i posljedice prouzročene ljudskim djelovanjem dvojica mladih umjetnika bilježe kroz medij fotografije. Bojan Mrđenović serijom fotografija pejzaž dokumentaristički bilježi dijelove obalnog pejzaža koji svojim bizarnim izgledom i akromatskim tonovima djeluje poput scenografije SF filma koji se odvija na nekom drugom planetu. Šok i osviještenje pojedinca događa se u trenutku spoznaje da je riječ o području u blizini poznatog hrvatskog parka prirode koji je transformiran do neprepoznatljivosti zbog djelovanja različitih kemijskih spojeva, nusproizvoda i otpadnih tvari. Djela koja istovremeno privlače svojom bizarnom ljepotom i šokiraju spoznajom o realnosti stanja naše prirode, ujedno progovaraju o drugim ozbiljnim problemima kao što je nametanje privatizacije kao jedinog mogućeg rješenja svih naših problema.

Tomislav Turković zauzima posve drugačiji pristup bilježeći motive tijekom dugih šetnji šumskim predjelima Bilogore. Posve intimistički pristup ilustriranju elemenata koji svjedoče o bivanju čovjeka u šumi pojačavaju citati pjesnika Đure Sudete ispod svake fotografije. Svojevrsni hommage rano preminulom pjesniku ispunjen je simbolima čovjekove prisutnosti, nepažnje i destruktivne intervencije u krajoliku. Priroda, koja je inače simbol ljepote i inspiracije, na tihim i smirenim kompozicijama Tomislava Turkovića preuzima ulogu tužne žrtve ljudske prisutnosti.

Asamblaž Vanje Babića govori o paradoksu napretka ljudskog djelovanja. Hrvatska se ulaskom u EU obavezala usvojiti neka osnovna načela funkcioniranja poput primjene štednih žarulja. Štedne žarulje, kao što im i sam naziv kaže, štede energiju, ali istovremeno su daleko opasnije i štetnije od klasičnih žarulja sa žarnom niti. Izlaganjem cijelih i razbijenih običnih žarulja, te uputama što učiniti ukoliko se razbije štednja žarulja umjetnik nedvosmisleno iznosi svoj stav ukazujući na niz potencijalnih opasnosti upotrebe i zbrinjavanja štednih žarulja. Izložena žarulja s pješčanim satom umjesto žarne niti poziva posjetitelje da ju okrenu te sugerira kako nam vrijeme ističe, a sloboda izbora nestaje.

Vitar Drinković autor je drugog interaktivnog djela ove izložbe, skulpture Dodavanje vodom koja funkcionira kao klackalica. Prozirna kvadratna kutija je trećinu svog volumena ispunjena vodom, te sadrži ogledala koja reflektiraju svjetlo led lampi koje se gase na onoj strani koja se spusti i ispuni vodom. Autor objašnjava kako se razmjenom energija između osoba odražava utjecaj komunikacije na ekologiju i ekologije na komunikaciju. Vizualno privlačna skulptura dinamikom svoga karaktera potiče na dijalog i promišljanje o mogućim utjecajima različitih prirodnih energija.

Radovi Nikole Fallera i Margarete Lekić usmjereni su na samu obalu rijeke, gdje umjetnici svojim intervencijama žele ukazati kako intervencije u prirodi mogu biti bez štetnih dugotrajnih posljedica. Nikola Faller, poznat po svojim land art djelima sa slamom, snijegom, sijenom, lišćem i ostalim prirodnim elementima ovaj put koristi niski vodostaj rijeke Drave za iscrtavanje apstraktnih motiva spirala na pješčanim sprudovima. Riječ je o prolaznoj intervenciji čovjeka koja nestaje s porastom razine vodostaja. Privremenost estetski privlačnog djela nosi i humanu karakteristiku djelovanja u skladu s prirodom. Sličnu poruku, ali u posve drugačijem kontekstu nosi i djelo Margarete Lekić Kopanje rupe. Video rad u kojem umjetnica kopa rupu u mulju svjedoči o “nemogućnosti pobjede čovjeka nad prirodom jer se mulj uvijek vraća u prvobitno stanje”. Poanta djela oslanja se na nepobitnu činjenicu da unatoč čovjekovom stoljetnom remećenju prirodnih zakona, priroda uvijek pronađe način da se prilagodi novonastalim uvjetima. Drugo djelo iste autorice Čaša suza svjedoči, pak, o obrnutom procesu. Dok kopanje rupe podrazumijeva agresivno zadiranje u prirodu, čaša ispunjena suzama produkt je ljudskih emocija – tekućina koja se isparavanjem vraća prirodi.

Video rad Tonke Maleković Rasti na drugu stranu bavi se prijelaznim stanjima i mogućnostima višestrukih interpretacija. Odraz ženskog lika s leđa koji se zrcali na promjenljivoj površini vode, stvara vlastitu dinamiku malih pokreta mijenjajući odraz svakim titrajem vode. U trenutku prikaza lika i njezinog odraza u vodi omogućuje se dvostruko tumačenje viđenog, stvarajući pritom kontrast između statičnog lika i njenog dinamično-poetičnog odraza na površini vode. Djelo meditativnog karaktera potiče na promišljanje o ljudskoj psihi i njenom djelovanju na prirodu u kojoj se nalazi. Korak dalje u propitivanju ljudske psihe odvija se u video radu Dore Tomić. Critical timing bavi se preispitivanjem dugotrajnog procesa oporavka i analizom kako jedan krivi korak, jedna pogreška može utjecati na naš karakter i našu postojanost, posebice u vremenu kada su moralne vrijednosti i integritet pojedinca dovedeni u pitanje.

Iva Cepanec Masters i Alexander J. Masters autori su interaktivne video instalacije The Machine in The Garden koja vrlo jasno ilustrira kako svaka intervencija unutar ekosustava rijeke Drave uzrokuje lančanu reakciju. Posve drugačijim pitanjem bavi se Ana Petrović u svom radu U nestajanju. Za razliku od većine izloženih djela gdje su prikazane posljedice ljudskog djelovanja na prirodu, Ana Petrović se bavi posljedicama djelovanja prirode na ljudsko stvaralaštvo. Njezin rad čine pozadine jarkih boja koje ispunjaju podlogu papira dok matrica na kojoj je izrezana riječ “fade” biva izložena utjecaju sunčeve svjetlosti. S vremenom ona blijedi i tako svjedoči o utjecaju prirode na umjetničko stvaralaštvo čovjeka. Osim prolaznosti života u prirodi, autorica naglašava i prolaznost umjetničkog djela koje s vremenom nestaje.

O trajnosti nematerijalnog govori serija crteža Kristali vremena Vanje Trobić. Fokusirajući se na nasljeđivanje kolektivne memorije autorica naglašava njezino postojanje duboko u podsvijesti svakog pojedinca na što isti ne može utjecati. Životinje i djeca kao glavni protagonisti ovog ciklusa metafore su prirode i sjećanja, odnosno promjena i prolaznosti. Riječ o meta slikama koje bez obzira na sveopće mijene i dalje ostaju duboko u nama bivajući simbolom identifikacije i pripadnosti.

Triptih Ane Sladetić Visine, dubine, širine djelo je prepuno simbolike, baš kao i crteži Vanje Trobić. Djelo fokusirano na temu onoga što je prostom oku čovjeka nedokučivo djeluje poput svijeta gledanog pod povećalom. Kaotična sfera zbivanja u kojoj su dominantni motivi istaknuti svojom veličinom i crnilom tuša, ispunjena je do posljednjeg milimetra papira nizom detalja koji određuju pojedinu temu. Tako visinu definiraju elementi i događanja na nebu, dubine čudnovati svijet podmorja i podzemlja, a širine beskrajna prostranstva raznovrsne prirode. Kombiniranjem uvećanja i smanjenja raznih oblika, ponavljanjem linija formirajući vlati trave, oblike lišća ili forme nalik izohipsama autorica naglašava prirodu kao nešto nagonsko. Ovaj kompleksni sadržaj ispunjen mnoštvom detalja iščitavamo kao knjigu o mogućnostima spoznaje koje većina pojedinaca vjerojatno nikad neće otkriti.

Jedino skulptorsko djelo na izložbi je zidni reljef Lile Herceg Nenadić. Visoki reljef razvedenih oblika koji stupnjevito izlaze u prostor spomenik je čistoj vodi dočaranoj akromatskim kapljama vode oblikovanim na površini reljefa. Pune forme djeluju kruto i masivno, no lakoća i zaobljenost tragova vode stvaraju bogati raster površine dinamizirane odsjajem svjetla koje se zrcali u oslikanim kapima vode.

Measuring the World Sebastijana Dračića nudi niz interpretacija kroz prikaz golih stabala u mračnoj šumi. Osvijetljenost šume potvrđuje čovjekovu prisutnost i naznačuje komunikaciju s prirodom koja djeluje golo i samotno. Gusti ritam stabala predočava kompleksnost kročenja kroz život, niz problema i prilika koje se ukazuju na svakom koraku. Odabir noćnog kadra sugerira tišinu, mirnoću i statičnost, tj. mogućnost promišljanja o smjeru u kojem će pojedinac krenuti. Monokromatski prikaz kroz nijanse sive boje doprinosi osjećaju tuge, samoće i potrebe za bivanjem u prirodi kada nema nikoga – potrebi za intimnim dijalogom s prirodom i samim sobom.

Izloženi radovi potvrđuju da je riječ o hvalevrijednom projektu koji je okupio niz mladih umjetnika u kontekstu interpretiranja zajedničke teme. Projekt Drava Art Biennale potiče međukulturni dijalog naglašavajući važnost interakcije i komunikacije između umjetnika, kustosa i zajednice. Suradnjom umjetnika i kustosa aktiviraju se aktualna pitanja kroz medij umjetnosti, a rezultat su društveno poticajne izložbe i razvoj dijaloga struke i zajednice s ciljem umrežavanja mladih umjetnika i ostvarivanja međunarodne suradnje.