26.03.-16.04.2014., Knjižara Matice hrvatske
Pronalazeći inspiraciju u poznatim književnim djelima, akademski slikar Dubravko Kastrapeli uvodi nas u svijet renesansnog komediografa Marina Držića i Cervantesova sanjarskog viteza Don Quijotea. Bogatim ilustracijama u tehnici suhog pastela na papiru autor stvara kolorističke likove naglašenih pokreta i prepoznatljivih tjelesnih karakteristika, a upotrebom živih boja gradi kompleksnost i životnost likova ističući pritom karakteristična Držićeva proturječja, poput sukoba siromaštva i bogatstva, mladosti i starosti, ili suprotnosti ljudskih karaktera – ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Jednako su snažni prpošni likovi u pokretu, poput Pometa, kao i statični likovi poput Dunda Maroja, pokrenuti tek jednom snažno simboličnom gestom. Savršen omjer pokreta i boja na samoj granici potpune oživljenosti priče ne prelazi pritom u kaotičnost. Često neutralna, skicozno naznačena pozadina stvara ugođaj nalik kazališnoj scenografiji. Kastrapeli je vidno inspiriran bogatstvom hrvatskog jezika sredine 16. stoljeća te u ilustracije nerijetko komponira i originalne tekstove književnog predloška.
Dok su ilustracije komedije Dundo Maroje fokusirane na dinamične interakcije između likova, u crtežima Don Quijotea naglasak je na doživljaju poludjela glavnog lika. Iznimno uspjela karakterizacija lica dočarana je pomnim oblikovanjem specifične fizionomije: obrva, nosa, viteških brkova i brade. Naglasak na izražajnost pogleda svjedoči o autorovoj fascinaciji likom koji izgubljen u prostoru i vremenu usprkos vidljivom ludilu biva vođen idealističkim težnjama.
Energičnost, duhovitost i zaigranost autora očituju se u ilustracijama oblikovanim trenutnom inspiracijom koja se kroz proces nastajanja radova mijenja, a s njom i formati i primijenjene tehnike. Stalna promjenljivost i iznenađenja obrađenih literarnih djela karakteriziraju proces nastajanja njihovih likovnih interpretacija, zadržavajući time pažnju promatrača, te uvodeći ga sve dublje i dublje u imaginarni svijet autora.
