18.10.-09.11.2019., Gradska galerija Labin
Umjetnost percipirana kao čista likovnost pri čemu sâm rad potiče inspiraciju i inicira nastanak oblika predstavlja temelj djelovanja Ivana Midžića. Kreativni naboj potaknut potrebom za stvaranjem rezultira oblikovanjem temeljne forme iz koje proizlaze novi oblici, odnosno varijacije na temu. Kao što umjetnost, prema riječima filozofa, pisca i esejista Predraga Fincija, sama sobom odgovara na svako pitanje o sebi, tako i materijal rađa ideju budućih oblika u radu Ivana Midžića.
Djelujući paralelno u dva područja – kao konceptualni umjetnik, te kao oblikovatelj i dizajner nakita, Ivan Midžić mnoge elemente iz svijeta nakita prenosi i transformira u području skulpture i objekta. Aluminij i čelik tako postaju osnovno gradivno sredstvo u oblikovanju kružnih i spiralnih formi naglašenog centripetalnog gibanja. Metalne skulpture najčešće su smještene na podlogu od pleksiglasa koju karakterizira crtež u tehnici pastela. Baza od pleksiglasa ujedno djeluje kao uzemljenje silnica i energije samog objekta. Sjajna površina reflektira strukturu skulpture dajući joj dodatnu dimenziju, dok istovremeno potencira energičan apstraktni crtež pastelom koji se najčešće zrakasto širi od jezgre uravnotežujući pritom dinamiku kretanja svih sastavnih elemenata pojedinog objekta.
Kružne i spiralne forme, također naslijeđene iz svijeta nakita, nose simboliku beskonačnosti, kontinuiranog kretanja i životne energije. Rozete, kako ih sâm autor naziva, postaju ishodište za istraživanje raznolikih mogućnosti oblikovanja tijekom stvaralačkog procesa, što rezultira širokim spektrom skulptorskih interpretacija. Objekti variraju od manjih intimnijih formi do monumentalnijih primjeraka, dok boja ovisi o upotrijebljenom materijalu, pa u opusu nailazimo na bijele, crne i višebojne rozete. Crtež u pastelu povremeno potencira energiju same rozete. Ona se istovremeno širi u prostor i uvija prema središtu, dok se linije u pastelu zrakasto šire dodatno akcentuirajući središte jezgre. Ravnoteža ostvarena kontrastom između oštrine metala i mekoće pastelnog praha očituje se u pojedinim radovima gdje su silnice gibanja rozete ublažene tonski iznijansiranom sfumato podlogom u pastelu.
Poseban segment izložbe čine samostalni crteži u pastelu koji korespondiraju sa skulpturama u prostoru. Apstraktni crteži su visoko ritmizirani i predstavljaju čisti odraz autorove energije. Ivan Midžić središte kompozicije crteža namjerno ostavlja praznim, pri čemu sila same jezgre privlači pogled zahvaljujući zgusnutim zbivanjima oko nje. Takav princip gradnje kompozicije crtež zadržava u polju dominantno kružnih formi i centripetalnih gibanja, čime konotacija sadržaja ostaje ista kao i u radovima s rozetama.
Korak dalje u razradi motiva istog oblikovnog polazišta očituje se u radu s dvostranom rozetom iz čijeg središta izvire slap metalnih niti. Čelične niti koje slobodno padaju niz postament rezultat su materijalizacije linija crteža u pastelu i njihovog sjedinjenja s gradivnim strukturalnim linijama rozeta.
Dva najdominantnija ili međusobno najdistinktivnija rada u ciklusu – “Velika bijela rozeta” i “Ikebana” – utjelovljuju suprotnosti na kojima se bazira cijeli ciklus: crno-bijelo, oštro-meko, dvodimenzionalno-trodimenzionalno, sjajno-mat, grubo-glatko, privlačno-odbojno, sirovo-obrađeno, te plošno-reljefno. “Velika bijela rozeta”, osmišljena za pozicioniranje na zidu s jezgrom u razini očišta promatrača, izrađena je od ravnih gusto nanizanih prostornih linija aluminija čija obrisna linija definira spiralno gibanje koje vodi prema središtu skrivenom u sjeni. Jezgra rozete upija energiju i poziva na put u nepoznato. S druge strane, “Ikebana” izrađena od crnih savijenih niti čelika koje se radijalno šire od samog središta, formira bogato razvedenu strukturu smještenu na podlogu od crnog stakla. Središte ikebane nije ono koje skriva ili tek naznačuje, već ono koje emanira bogatstvo oblika i predstavlja izvor rađanja ideje.
Ikebana kao umijeće slaganja cvijeća transformirana je u umijeće oblikovanja umjetničkih formi, ali i samog rasporeda djela u izložbenom prostoru. Jedinstven spoj grubih, sirovih materijala i dekorativnosti naslijeđene iz svijeta nakita rezultira umjetničkim i skulptorskim objektima jedinstvene anatomije oblika. Radovi istovremeno odišu suptilnošću oblikovanja, ali i robusnošću upotrijebljenih materijala koje autor zadržava u izvornoj boji. Predstavljeni ciklus Ivana Midžića odraz je stvaralačkog nerva koji stalno propitkuje, istražuje i iznova stvara oblikujući pritom prepoznatljiv stil preobrazbe motiva, dok se postav izložbe temelji na duhu komplementarnosti, kao i maksimalnog poticanja značenja i izvorne estetike pojedinog djela.
Postav izložbe - Gradska galerija Labin:
Otvorenje izložbe - Gradska galerija Labin:
