Slovenskog kipara i slikara upoznala sam za vrijeme stručnog osposobljavanja u Atelijeru Meštrović na Gornjem gradu. Od samog početka uvidjela sam da njegov interes za skulpture Ivana Meštrovića nije puki interes znatiželjnog turista, već radoznalost osobe koja zna gledati i vidjeti skulpturu. Kroz razgovor o našem velikom umjetniku Ivanu Meštroviću saznala sam da je Lovro Inkret i sam kipar i slikar, te da vodi slikarske i kiparske radionice za djecu i odrasle.
Održavajući komunikaciju putem maila, imala sam priliku istražiti razvoj stvaralaštva Lovre Inkreta, zamijetivši pritom da se zadnjih godina umjetnik gotovo u potpunosti usmjerio na slikarstvo, slikajući apstraktne krajolike inspirirane pitoresknim Krasom ili raznolikim vizurama Dalmacije.
Rođen 1949. godine u Ljubljani, već u ranom djetinjstvu Inkret uživa u crtanju, a konkretnija želja za umjetničkim stvaralaštvom javlja se u srednjoškolskoj dobi. Lovro Inkret diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani u klasi profesora i poznatog slovenskog kipara Slavka Tihca. Njegovo stvaralaštvo može se podijeliti u nekoliko vremenskih razdoblja.
Nekonvencionalna osobnost
Prvi period obuhvaća stvaralaštvo od 1977. do 1990. godine u kojem Inkret oblikuje male figurativne plastike koje predstavljaju simbol ljudske patnje u vrtlogu života i prolaznosti. Oblikujući figure u glini, svom omiljenom materijalu, Inkret stvara lik zarobljenog, zlostavljanog čovjeka u vladajućem komunističkom vremenu. Iz cjelokupnog tadašnjeg opusa profilira se lik Harlekina koji postaje simbol nekonvencionalne individue. Obojeni čovjek ili Harlekin predstavlja drugačijeg pojedinca, čovjeka koji je radi svoje osobnosti osuđen na propast. Inspiriran simbolikom iz romana poljskog pisca Kosinskog, Inkret pretvara lik obojenog čovjeka u obojenu pticu, prelazeći u animalistiku, ali zadržavajući pritom simbol nekonvencionalnosti, ovaj put u formi obojane ptice, oblikujući forme u bojanoj pečenoj glini ili bronci.
Minimalizam u apstraktnim reljefima
U drugom periodu od 1990. do 2005. godine, Lovro Inkret nastavljala rad u maloj plastici, ali s ključnom razlikom u izričaju prelazeći u apstraktnu ekspresiju. Već u kasnijim djelima prvog razdoblja vidljive su naznake pojednostavljivanja formi koje u krajnjoj razradi vode do potpune apstrakcije. U glini, bronci i kamenu nastaju kubične forme malih formata čije su gornje površine razvijene blagim valovitim oblicima kao iskaz umjetnikovih emocija. U tom periodu nastaje ciklus radova pod nazivom “Valovitost”, a čine ga intimne skulpture u stilu koji sam autor opisuje kao lirski minimalizam. Zaglađene površine valovitih kubusa zamjenjuju reljefi svedeni na površinu plitke ploče kako bi konzumenti umjetnosti mogli u njih utkati vlastite emocije. Izuzetno je zanimljiv postepeni razvoj od apstraktnih malih formi do plošnih reljefa. U samom početku, reljefi bogato i raznovrsno razrađenih površina postepeno bivaju sve plošniji da bi u krajnjoj fazi dosegli stupanj ploče glatkih, jedva naznačenih formi koje su iz skulpture, preko reljefa gotovo neprimjetno prešle u formu apstraktnog slikarstva. Slike karakterizira isti likovni rukopis ranije prisutan na maloj plastici i reljefima, s bitnom razlikom u stavljanju naglaska na kolorit koji ispunja plohe različitih oblika. Pravokutne forme boje prekrivaju gotovo cijelu površinu platna, bivajući u snažnom kontrastu s rubnom bojom koja čini unutrašnji okvir fizički neuokvirene slike. Diferencijacija naslikanog okvira unutrašnjeg pravokutnika oblikovanog jednolično nanesenom bojom istaknuta je snažnim kontrastom toplih i hladnih boja ili svijetlih i tamnih tonova, te blago zaobljenim uglovima pravokutnika koji djeluju meko u usporedbi s oštrim uglovima platna slike.
Meditativni krajolici apstrakcije
Treći period traje sve do danas. Od 2006. godine Lovro Inkret se primarno bavi slikarstvom, kojem se ozbiljnije posvetio nakon ciklusa minimalističkih reljefnih ploča. Kako sam umjetnik kaže, počeo ga je zanimati minimalizam, no forma glinene reljefne ploče nije pružala dovoljno slobode i mogućnosti u oblikovanju, te je odlučio nastaviti svoj minimalistički izričaj u slikama velikog formata koje mu omogućuju potrebnu slobodu za ekspresijom.
Iako u ranim slikama možemo vidjeti utjecaj slavnog američkog slikara Mark Rothka, Lovro Inkret vrlo brzo razvija vlastiti vizualni jezik. Pronalazeći inspiraciju prvenstveno u prirodi, Inkret prenosi svoj doživljaj odabranog motiva stvarajući pritom nove krajolike. U karakteru i dalje minimalističke, slike poprimaju obilježja dalmatinskog ili slovenskog krajolika kroz intenzitet slikarskog nadahnuća kojim umjetnik prenosi svoje emocije. Od samih početaka do danas, prepoznatljiv slikarski rukopis Lovre Inkreta karakteriziraju horizontalne linije vizura oblikujući daleke horizonte prikazanog krajolika. Najveća promjena kod prijelaza na slikarstvo dogodila se kroz eksploziju boja na oslikanim platnima. Nevjerojatno bogatstvo primijenjenih boja formira površinu platna dajući joj pritom intenzitet i teksturu. Svjetlost varira od slike do slike primarno oviseći o doživljaju percipiranog krajolika. Nekonvencionalnost neprilagođenih junaka figuralne plastike pronašla je svoj izričaj u slikarstvu Lovre Inkreta kroz sukob i/ili komunikaciju osnovnih i komplementarnih boja, stvarajući pritom dinamičan ili kontemplativan sadržaj pojedinog doživljaja prirode.
Slikarski i kiparski opus Lovre Inkreta svjedoči o osebujnoj umjetničkoj ličnosti čija djela nastaju kao rezultat vlastitog iskustva baziranog na emocijama iz unutrašnjeg svijeta ili emocijama koje su posljedica iskustva prirode, odnosno njene ljepote ili okrutnosti. Nekonvencionalni tematski lik malih skulpturalnih djela prenosi svoje iskustvo na slike smirenim tonskim horizontalnim nizanjima boja ili eksplozijom živog kolorita nanesenog dinamičnim potezima kista. Likovni rukopis istovremeno je toliko različit, a opet toliko svoj u stalnim promjenama intonacije boja koje oblikuju pojedini pejzaž, pričajući pritom osobnu priču umjetnika.