15.03.-15.04.2014., LGBT Centar Zagreb
Foto projekt Abductio autorice Maje Lesar slojevit je ciklus crno-bijelih fotografija koje preispituju položaj pojedinca u današnjem užurbanom svijetu, svijetu maksimalne otuđenosti. Biranjem kadra odrezane glave mladog ženskog lika autorica zadržava anonimnost protagonistice fokusirajući pažnju promatrača na univerzalna pitanja odnosa čovjeka prema pojedincu, zajednici, svijetu, prirodi i u krajnjem slučaju prema sebi samome.
Osoba koja se kao lajtmotiv pojavljuje na svim fotografijama interpretira kontekst u koji je smještena. Napušteni derutni prostor nekadašnje kupaonice priča je koju iščitavamo na više razina. Objektivna razina ističe angažirano djelovanje u svrhu ukazivanja problema napuštene stambene i industrijske arhitekture koja propada nebrigom države. Subjektivna razina interpretira osobnu notu propadanja ljudske duše u današnjem otuđenom svijetu gdje pojedinac nosi teško breme nerješivih problema.
Nekoliko fotografija snimljenih u parku stavlja naglasak na zaboravljeni odnos čovjeka s prirodom. Užurbani svijet ustrojen na premisama kontinuirane konkurencije i natjecanja ne ostavlja čovjeku previše slobodnog vremena kako bi obnovio svoj um i tijelo. Fotografije iz prirode usmjeravaju pažnju na zaboravljeni duhovni aspekt ljudskog života, poniranje pojedinca u svoju dubinu i preispitivanje smisla života. Smještanje ljudskog lika unutar kamenog ukrasnog elementa simbolizira ograničenost kretanja, odnosno ograničenost mogućnosti za realizaciju u našoj zemlji što u krajnjem slučaju dovodi i do ograničavanja osobnih sloboda.
Odsječeno stablo i postavljanje ženskog lika ispred položenog debla naglašava pitanje ekologije i odumiranje prirodnog svijeta kao direktne posljedice ljudske devastacije čime sami sebe dovodimo u položaj autodestrukcije. Snažan prodor svjetlosti sunca nasuprot anonimne djevojke poziv je na osviještenje našeg djelovanja.
Urbani kadar ljudskog lika na pješačkom prijelazu metafora je raskrižja života i odgovornosti koju preuzimamo za svaku odluku koju donesemo, kao i posljedice koju takva odluka može proizvesti. Postavljanje ljudskog lika u funkciju nastavka niza lutki s odjećom na prodaju ukazuje na probleme današnjeg svijeta, poput globalizacije i neoliberalnog kapitalizma. Percipiranje svega kao robe dovodi do iluzije, a možda i realnosti, kako je danas moguće sve kupiti novcem – intelekt, vrijednosti, ljubav i ljudsku dušu.
Poseban ciklus čini nekoliko fotografija koje karakterizira igra kompozicije i strukture. Različitost reljefnih struktura dominira fotografijom ženskog lika koji stoji ispred ciglastog zida čije su pravokutne forme u potpunom kontrastu s mekim oblicima podnih kamenih oblutaka ceste.
Zamućeni pokret bicikla čiji obrisi zaklanjaju djevojku simbol je prolaznosti vremena i uloženog ljudskog truda za držanjem koraka sa suvremenim načinom života.
Možda ponajviše simbolike sadrži fotografija dvije drvene klupice i stola na proplanku gdje ženski lik stoji na stolu u znak bunta protiv naglog i potpunog otuđenja pojedinca u svijetu u kojem se manjak socijalizacije, komunikacije i interakcije s drugim ljudima ne smatra problemom već prirodnim razvojem u kojem se pojedinac fokusira isključivo na sebe. Tim činom čovjek, iskonski ustrojen kao društveno biće, dokida svoju osnovnu funkciju i smisao svog postojanja.
