Maruša Štibelj inspirativna je umjetnica koja od starih uspomena gradi kolaže novih mogućnosti univerzalnim jezikom umjetnosti. Za vrijeme studija, paralelno s istraživanjem filmske industrije i fotografije, Maruša je otkrila strast prema kolažu i ilustraciji. Počela je oblikovati slojevite kompozicije, a inspirirali su je davno zaboravljeni i zametnuti predmeti koje je pronalazila u ormarima, na tavanima i raznovrsnim spremištima.
Kolaž podrazumijeva slojevitost, postepenu gradnju kompozicije i razradu sadržaja, te vođenje računa o ostvarivanju idealne ravnoteže prilikom realizacije željenog motiva. Maruša je inspiraciju za stvaranje kolaža pronašla u opusima autora izvan likovnog svijeta. U filmovima Krzysztofa Kieślowskog, jednog od najutjecajnijih suvremenih poljskih filmskih redatelja i scenarista, fascinirala ju je upotreba boja u svrhu portretiranja ljudskih osjećaja, te se čak u svom diplomskom radu bavila porukama boja u filmu s naglaskom na trilogiju Tri boje: Plava, Bijela i Crvena. Maruša je, osim u filmovima, inspiraciju pronašla u slojevitosti rečenica suvremenog japanskog pisca Harukija Murakamija čija djela omogućuju mnogobrojna iščitavanja i potiču na daljnja promišljanja.
Sjećanja su sastavni dio nas… Možete li uopće zamisliti život bez sjećanja?
Misao vodilja Marušinog stvaranja su sjećanja – sjećanja utkana u stare predmete koje i danas koristi za rad i dodajući im vlastiti doživljaj svijeta stvara nova sjećanja. Osim predmeta pronađenih u starim ormarima i zaboravljenim spremištima, motive pronalazi i u starim časopisima i novinama koje transformira u nove priče. Sakupljanjem starih uspomena, te njihovim kolažiranjem, umjetnica sprečava da potonu u zaborav, a pritom stvara i nove uspomene.
Povjesničarka umjetnosti Petra Čeh ističe kako Maruša Štibelj “svoje priče priča preko kolaža koji estetski minimalizira kako promatraču ne bi bio nametljiv, dosadan ili prezasićen. U svom radu problematizira širok dijapazon tema, a najviše se fokusira na sferu društvenog i javnog. Maruša Štibelj nastoji proniknuti u nevidljive probleme i transformirati ih u vizualni materijal. Njezin rad svojevrsni je odraz društva iz kojeg možemo iščitati kako su svakodnevni problemi pojedinca često vrijedni jedino toga da im se iskreno nasmijemo, jer s puno zdravog humora koji dolazi iz čistog srca možemo prevladati svoje probleme i urazumiti dominantni ego koji nas vrlo često ograničava, guši i opterećuje”. Osim umjetnosti, Maruša gaji veliku strast prema putovanjima koja predstavljaju dodatno vrelo inspiracije. Smatra kako je za umjetnike važno da s vremena na vrijeme promijene okolinu i spoznaju druge kulture i drugačiji način života.
Kolažiranje unutarnjeg i vanjskog svijeta
Stvaralaštvo je nešto bez čega ova umjetnica ne može zamisliti dan. Svoj stvaralački proces Maruša opisuje kao svojevrstan razgovor s materijalima. Često se tijekom istraživanja, otkrivanja i selektiranja materijala iz starih magazina i fotografija jave ideje za novi rad što je i jedan od glavnih razloga zašto je odabrala kolaž kao svoj primarni medij – riječ je o tehnici koja iznenađuje ne samo publiku, već i samu umjetnicu.
Maruša Štibelj u oblikovanju kolaža koristi dva pristupa: prvi je klasični način izrezivanja, kombiniranja i lijepljenja elemenata koje pronalazi u starim magazinima i novinama, dok je drugi njezina osobna tehnika koja uključuje slojeve starih salveta i koloriranog papira za gradnju kompozicije kako bi uvjerila promatrača da gleda naslikanu sliku, a ne kolaž. Cilj završenog rada je potaknuti promatrača na propitkivanje, jer nas upravo pitanja potiču da razmišljamo o svijetu u kojem živimo. Koliko je važno promišljati o sebi i svijetu oko sebe svjedoči činjenica da bez znatiželje i istraživanja nema ni napretka.
Knjige, festivali, nagrade
Osim predanog bavljenja tehnikom kolaža, ova svestrana umjetnica okušala se u različitim medijima i ulogama. Za vrijeme boravka na umjetničkoj rezidenciji u Njemačkoj napisala je i ilustrirala kolažnu knjigu za odrasle pod nazivom “Alice in Wonderself”, te je jedna od inicijatorica i organizatorica prvog festivala kolaža u Sloveniji. Nakon sudjelovanja na Međunarodnom festivalu Collagistas International 2017. godine koji se svake godine održava u drugoj zemlji Maruša je došla na ideju da se nešto slično pokrene i u Sloveniji.
Pri povratku s festivala kroz razgovor sa Zalom Orel, voditeljicom likovnog programa u Layer’s House u Kranju, osmišljen je KAOS – prvi međunarodni festival suvremenog kolaža u Kranju. U funkciji umjetničke direktorice Maruša je sa suradnicima realizirala festival u 2018. godini, a za vrijeme trajanja festivala održano je mnoštvo izložbi, radionica i vođenih tura za zainteresirane. Prezentirane su bogate mogućnosti upotrebe kolaža poput kolaža u ilustraciji i dizajnu, kolaža u pokretu i kolaža u umjetničkim knjigama. Na umjetničku rezidenciju su pozvani umjetnici iz Slovenije i inozemstva koji su tijekom boravka u Kranju izradili ulični kolaž, te se svojim djelima predstavili javnosti u formi jedne u nizu organiziranih izložbi. U sklopu međunarodnog natječaja za izložbu u kuli Skrlovec od 222 prijavljena umjetnika izabrano je oko pedeset radova za izložbu, a tijekom festivala održane su likovne radionice, vođene ture za zainteresirane, te glazbeni koncerti na kojima se u zajedničkom stvaranju povezalo umjetnike i glazbenike.
Na samom festivalu predstavljeno je 120 umjetnika, a nakon uspješne prve godine festival će se održati i tijekom lipnja ove godine. Nakon dinamičnog ljeta, Maruša Štibelj je krajem 2018. godine osvojila Nagradu žirija na čuvenom Pariškom salonu lijepih umjetnosti u kategoriji slikarstva za diptih kolaž “Chronically late”.
Rad je dio aktualnog ciklusa u nastajanju, a predstavlja današnji svijet koji se raspada i krvari. Oči na slici sve promatraju, no mutne su i slabo vide. Ovom alegorijom umjetnica angažirano progovara o problemu koji poput okova od samih početaka prati čovječanstvo. Ljudi su oduvijek prekasno reagirali na društvene probleme, a cijele generacije, države, narodi i civilizacije su propali zbog ljudskog nemara, sebičnosti i vječne žeđi za dominacijom i moći. Uvijek smo gradili nove svjetove, započinjali nove ratove i revolucije, a da pritom ništa nismo naučili na ranijim greškama. Do dana današnjeg nismo usvojili bit tolerancije i suživota u miru, te se čini da je opet prekasno da bilo što promijenimo. Pitanje je do kada će svijet tolerirati naše opetovane greške.
Ciklusi osobnih i potencijalnih svjetova
Među brojnim radovima koje možete detaljnije istražiti na web stranici umjetnice ističemo nekoliko recentnih ciklusa koji pobliže dočaravaju njezin umjetnički jezik i teme koje obrađuje svojim prepoznatljivim likovnim rukopisom. Mjesta koja želim vidjeti ciklus je koji prati citat Harukija Maurakamija “Što god tražiš neće doći u obliku onog što očekuješ”. Kolaži ilustriraju scene i pejzaže dalekih zemalja poput Japana, Grčke, Jordana i Indije. Atmosferični prizori u kojima slojevitost tehnike stvara dojam dubine samog panoramskog pogleda na egzotične pejzaže obogaćen je prisustvom jedne osobe koja istražuje prirodu šetajući kroz šumu, divi se kanjonu ili kontemplira na vrhu planine. Imaginarna putovanja podjednako otkrivaju skrivena i misteriozna područja, kao i prepoznatljive vizure pojedine zemlje.
Prizori bazirani na fuziji realnog i izmaštanog rezultiraju sanjivim, često idealiziranim vizurama kakvim i sami zamišljamo željene destinacije. Iako djela često zrače sjetnom i mističnom atmosferom, njihova kontemplativnost mami nas na bijeg iz užurbanog, kaotičnog i bučnog svijeta u svijet tišine, samoće i ponovnog ujedinjenja s prirodom. S druge strane, prizori u kojima su prisutne samo životinje govore o skrivenom, još netaknutom svijetu – svijetu kakav je bio prije dolaska čovjeka što navodi promatrača da se zapita koliku smo štetu nanijeli svijetu koji je danas podložan isključivo čovjeku i njegovoj želji za moći.
I u drugom ciklusu Izolirani snovi ili Spavala sam cijelu noć umjetnica polazi od misli Harukija Murakamija. Poznati pisac ističe kako u snovima ne moramo raditi razlike između stvari, jer granice ne postoje. U snovima nema sudara, no čak i da se dogode oni ne bole. Stvarnost je drugačija. Stvarnost grize. Radovi Maruše Štibelj interpretiraju dramaturgiju snova koja je spontana i nekontrolirana. Kolaži su nesvjesni izresci pojedinih elemenata proživljenih snova.
Svijet snova u kojem se svijest o stvarnosti anulira, a osjećaj identiteta biva poništen. Serija kolaža ilustrira autoričino putovanje od trenutka kad je zaspala do trenutka u kojem se probudila. Nesvjesno i spontano spajanje, pretapanje i miješanje elemenata iz naše stvarnosti stvara potpuno slobodan svijet mašte gdje ono nesvjesno gradi vlastitu priču u kojoj, ako ju ispravno dekodiramo, možemo otkriti što nam naša podsvijest želi reći. Snovi su putovanje našeg uma, objašnjava Maruša Štibelj, te ističe kako je serija radova podijeljena u tri dijela: Koga sam upoznala, Što sam vidjela i Kako sam se osjećala. Putovanje je to u kojem kreature i bića koja susrećemo tijekom noći i snoviti krajolici u kojima se radnja odvija ilustriraju putovanje prema nama samima.
Najrecentniji ciklus Lai Lai napravljen je za glazbeni videospot Lai Lai svijet izvođača BORDO. Serija digitalnih kolaža ilustrira svijet u kojem sve teče kao na transportnoj traci. Prikaz lebdenja naših misli čak i prije nego se ideje rode. Ciklus je to koji poziva na izlazak iz uhodane svakodnevnice i ulazak u svijet čistih namjera i mudrijih reakcija.
Maruša Štibelj stvaralački proces percipira kao osobnu vrstu filtera kroz koji provlači sve ono što se događa unutar i oko nje, a u radu je posebno motivira želja da svijetu otvori vlastite misli u nadi da će umjetnost, barem na neki skroman način, utjecati na promatrača i izazvati emocije. Stoga odvojite vrijeme i zaronite u magični svijet Maruše Štibelj u kojem svjesno susreće nesvjesno, stvarno susreće imaginarno, neizvedivo susreće potencijalno i otvara cijeli svijet nebrojenih mogućnosti kolažiranja vlastitog života.