“Svako je dijete umjetnik. Problem je ostati umjetnik nakon odrastanja” citat je Pabla Picassa koji se kao lajtmotiv može referirati na odrastanje Mateja Kneževića – liječnika kojeg je odmalena fascinirala umjetnost. Kontinuirano se njome bavio još od osnovnoškolskih dana. Slikajući tijekom srednje škole i istražujući fotografiju i grafički dizajn za vrijeme studija, nakon diplome iz medicine umjetnost je postala ravnopravni dio njegova života.Društvena osviještenost, istraživački duh i otvorenost prema raznovrsnim umjetničkim medijima rezultirali su nizom slikarskih radova, skulptura, objekata i instalacija, te dizajnerskih rješenja. Dok su slikarski ciklusi Kupujem, dakle jesam i Fifti/fifti pomno osmišljeni kao cjeloviti zatvoreni ciklusi, niz konceptualnih djela i grafičkih rješenja razvija se slobodno u suodnosu s drugim djelima slične tematike čija su poveznica referiranje na okolinu bilo da je riječ o regionalnoj, nacionalnoj ili globalnoj razini.
KUPUJEM, DAKLE JESAM
Citirajući manifest Zemljaša Matej Knežević uvodi posjetitelja u izložbu o konzumerizmu koji unatoč siromaštvu i dan danas dominira društvom. Smještajući osnovne elemente kupovine u pomno osmišljeni kontekst, umjetnik potiče osvještavanje pojedinca. Rad Vikend akcija na paradajz akromatski je prikaz anonimnog ženskog lika koji zavaljen u stolicu proučava jedan od milijun reklamnih letaka kojima svakodnevno bivaju zatrpani poštanski sandučići. S letaka “vrište” natpisi poput “samo danas”, “jedinstvena ponuda”, “nikad jeftinije” čime se manipulira siromašnim društvom stvarajući iluziju kako je baš njima omogućena jedinstvena prilika kupiti niz, u krajnju ruku, posve nepotrebnih stvari. Jedini koloristički akcent crvene boje stavlja u fokus rajčicu idealnog oblika i zdravog odsjaja, doslovce djelujući kao da je proizašla iz GMO laboratorija. Ona mami svojim savršenim izgledom i istaknutom cijenom od ”samo” 3,99 kuna čime umjetnik aludira na činjenicu manipulacije društvom etiketirajući sve proizvode na iznos s decimalama ,99 stvarajući dojam da proizvod zapravo košta kunu manje od njegove stvarne cijene.
Djela Peglanje i Jupiii… ilustriraju rezultat potrošačkog društva gdje majke, umjesto da s djecom odlaze u park, šetaju po trgovačkim centrima vozeći ih u kolicima za kupovinu i usrećujući gomilom skupih igračaka. Simbolički prikaz daske za peglanje s preinakom poznate izreke francuskog filozofa Descartesa “Cogito ergo sum” sugerira “peglanje kartica” u sve većim i sve brojnijim trgovačkim centrima.
Snažan utjecaj medija i marketinga koji direktno ciljaju na ljudsku podsvijest mameći nas u novu potrošnju prikazan je na djelima Bombardiranje, Schipak i Bezimena. Aludirajući na manipulacijsku moć masovnih vizualnih komunikacijskih sredstava u fokus je stavljena televizija. Direktno mišljenje o tom mediju izraženo je na slici Schipak gdje pozadina ornamentalnih tapeta karakterističnih za kućanstva 50tih i 60tih godina svjedoči o dugovječnosti utjecaja televizije i sustavnog ispiranja mozga. Jedan od ironičnih postupaka osporavanja potrošačke stvarnosti jest negacija naslikanog daljinskog upravljača, koji upravlja televizijom, ali ne i našim životima. Ilustrirajući isključivo pojedince prikazane s objektima konzumacije, Matej Knežević upozorava na potpunu dehumanizaciju društva.
Najdojmljivija demistifikacija potrošačkog društva sadržana je u oslikavanju direktne posljedice konzumerizma na pojedinca u radovima Homo glupus ili osmijeh izazvan rasprodajom i Cloaca maxima. Reklame prepune idiličnih scena dobro situiranih obitelji koje imaju vremena i novaca za kupovinu s često nevješto odglumljenim umjetnim osmjesima potiču kod pučanstva iluziju da će i oni biti sretni nakon kupovine i da će svi njihovi problemi nestati, iako će vjerojatno biti riječ o još jednom minusu na računu ili koraku bliže ovrsi. Anonimno muško pretilo tijelo metafora je današnjeg potrošača. Pretvorili smo se u pasivne trome zatupljujuće osobe koje konzumiraju brzu hranu i oslanjaju se na modernu tehnologiju. Zaboravili smo razmišljati, čitati i kretati se. Sve nam je pri ruci i lako nabavljivo. Naivni smo i slijepo pratimo i prihvaćamo ono što nam se nudi, a rezultat je cloaca maxima. Pretvorili smo se kanalizacijski sustav za sve nepotrebne i nezdrave stvari koje nam velike multinacionalne kompanije nude u cilju što veće zarade.
FIFTI/FIFTI
Ciklus Fifti/fifti svojevrsni je nastavak aktivnog promišljanja umjetnika o svijetu i potrebi da se društvenim angažmanom utječe na svijest pojedinca u želji za promjenom zatečenog stanja. Ponovno ističući neminovnu ulogu medija u profiliranju i serviranju vijesti pučanstvu, svijet biva zagušen nizom katastrofičnih i negativnih vijesti. Prirodne katastrofe poput potresa, tsunamija, uragana i zimskih mećava, zatim prosvjedi, ubojstva i razaranja, bolesti i ljudske tragedije… to su vijesti koje se prodaju. Ljudi se takvim informacijama hrane bilo da se nad istim zgražaju ili se s njima poistovjećuju. U svakom slučaju, takav profil vijesti truje ljudski um i dušu. Narod se navikava na nesreću, tugu i tragediju. Lijepe vijesti poput napretka u znanosti i umjetnosti prolaze bez velikog odjeka u javnosti, ljudi na njih ne reagiraju, ne prepoznaju ih kao relevantne.
Serijom realistično prikazanih čaša različitih oblika umjetnik iznosi svoj komentar kako opravdani pesimizam uzrokovan nizom egzistencijalnih pitanja nije nužno jedina opcija. Različiti oblici čaša svjedoče o našim različitostima, no bez obzira na vrstu problema, svatko može odlučiti kako će pristupiti rješavanju dotičnog. Ponavljanjem istog motiva umjetnik uvjerava promatrača da nije sve tako crno i da čaša zaista može biti napola puna.
SLAVONIJA, HRVATSKA, EUROPA
Niz radova nastalih spontano kao reakcija na okolinu u kojoj umjetnik boravi referira se na neka od ključnih regionalnih i nacionalnih pitanja propitujući odnos prema tradiciji, ekološkoj sferi i problematici ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Kao umjetnik koji živi na dvije adrese, u Zagrebu i Slavonskom Brodu, Matej Knežević je niz sugestivnih djela s dozom ironije posvetio problematici Slavonskog Broda. Naglasak je stavljen na problem zagađenja zraka toksičnim plinovima koji su nusprodukt rafinerije u susjednom Bosanskom Brodu. Postavljanjem u prostor predimenzioniranog mirisnog borića namijenjenog za osvježavanje unutrašnjeg prostora automobila i stavljanjem natpisa “Bosanski Brod” na mjesto predviđeno za aromu mirisa, autor na satiričan način jasno izražava revolt protiv dugogodišnjeg zagađivanja rodnog grada u kojem su razine otrovnih plinova često iznad dopuštenih vrijednosti. Mirisni ukras tako postaje personifikacija zagađenja, skrećući pažnju na probleme stanovnika Slavonskog Broda.
O ozbiljnom pristupu prilikom kojeg umjetnik studiozno prouči problematiku, te nakon pomne analize domišljato i kreativno reagira, svjedoče djela Trinaest benzinskih postaja i USB. Radovi ukazuju na manipulaciju političkih i konzumerističkih centara moći. Knjižica Trinaest benzinskih postaja propituje činjenicu navodnog angažmana vlasti u rješavanju ekološkog problema s obzirom da ruski vlasnici susjedne rafinerije ulažu sredstva u infrastrukturu Slavonskog Broda. Postavlja se pitanje sukoba interesa i računice velikih kompanija koje uvijek naprave ono što im je u interesu dok javnosti maljaju oči idiličnim pričama kako bi sve prošlo bez velike halabuke.
O ključnim problemima Slavonskog Broda umjetnik progovara kroz konceptualno djelo USB. Pukim navođenjem činjenica i redukcijom sadržaja na primarne pisane sastavnice umjetnik oslobađa djelo potencijalnog sugeriranja. Nizanjem faktografije prepušta pojedincu da na temelju jednostavnih činjeničnih podataka dođe do zaključka i formiranja vlastitog stava. Likovno djelo koje svojom estetskom ljepotom utječe na promišljanje pojedinca i može se nadovezati na konceptualni rad USB akvarel je naziva Stopa prirodnog prirasta tijekom 2012. godine u Republici Hrvatskoj bila je negativna i iznosila je -2,2.
Nekoliko radova u različitim medijima posvećeno je tematici ulaska Hrvatske u Europsku uniju, poput eurokremskeptika, video rada u kojem umjetnik konzumira kruh izrezan na šnite u obliku zvjezdica složenih u krug i namazanih eurokremom. Oblik podsjeća na znak Europske unije, a konzumacijom istog autor interpretira vlastitu diskusiju o probavljanju priče o ulasku u EU.
1/4 EU instalacija je koja se fokusira na propitivanje percepcije Europske unije čiju cjelovitost onemogućava manjak konkretnih informacija i mnoštvo različitih interpretacija istih pojmova. Umjetnik objektu sastavljenom od ogledala i oslikane zastave na drvetu prepušta izražajnu moć propitivanja naše stvarnosti i budućnosti u okviru gospodarske i financijske globalizacije informacije i komunikacije.
Osim viđenja Hrvatske unutar EU, Matej Knežević se bavi pojedinim pitanjima nacionalne problematike koja posljednjih nekoliko godina zaokuplja naslovnice hrvatskih medija kao što su pitanje lažnih branitelja i definicije domoljublja. Grafičko rješenje Velečasnika spoj je dviju persona koje bi trebale biti utjelovljenje morala i časti. Pojavom sramotnog lažnog predstavljanja i ubiranje povlastica rezerviranih za prave branitelje naše domovine omalovažava se dostojanstvo funkcije branitelja. Efektno vizualno rješenje osobe u odori bez lica snažna je kritika pobrkanih vrijednosti u našoj državi.
Sličnom tematikom bavi se print hrvatske zastave i grba. Djelo Nema/ima propituje područje identiteta i domovine. Koja su to obilježja koja čine našu državu? Zastava bez grba i grb bez zastave impliciraju vječno nezadovoljstvo hrvatskog naroda. Kontinuirano nezadovoljni, uvijek kukamo i žalimo se, bez mogućnosti i volje za promjenom. Čak i ako dođe do promjene, opet smo nezadovoljni jer nešto drugo nedostaje.
DIZAJN
Domišljatost i receptivnost svestranog Mateja Kneževića osim u slikarstvu i konceptualnoj umjetnosti očituje se u nizu grafičkih rješenja koja su često dio njegovog životnog prostora. Riječ je o raznovrsnim predmetima poput lightboxa Iznajmljujem reklamni prostor koji upotpunjuje umjetnikov dnevni boravak pa sve do manjih uporabnih predmeta poput platnene vrećice za dućan s natpisom Torba za kruh i mlijeko.
Kreativnost se posebice očituje u djelima poput stolić-lampe složene od bubnja za perilicu rublja i drvene oslikane ploče. Dekonstrukcijom postojećih poznatih oblika i njihovim stavljanjem u novi odnos umjetnik oblikuje jedinstven funkcionalni dizajnerski predmet. Sličnom, ali jednostavnijom intervencijom novo značenje dobiva i znak Oprez/Prostor za spavanje koji postaje instalacija za spavaću sobu.
Prenamjenom predmeta iz svakodnevnog života umjetnik naglašava ambivalentnost pojedinog objekta i njegovu multifunkcionalnost. Minimalnim intervencijama, te kombiniranjem zabavne i ozbiljne umjetnosti stavlja predmete u novi kontekst pridajući im novo značenje i definiciju. Takvo nepretenciozno sugestivno oblikovanje rezultira originalnim, pročišćenim i često duhovitim dizajnerskim rješenjima poput Kung-fu oklagije i Naušnicama-čepićima za uši.
Intimnija rješenja poput Knjige o sreći – Buttons i samopoticajne poruke “YES U CAN” svjedoče o pozitivnom karakteru umjetnika i ustrajnoj borbi protiv negativnosti provokativnim i nekonformističkim umjetničkim jezikom. Autosugestivne igre i interaktivna djela poput Obori ih sve! potiču borbu s ljudskim problemima, manama i nepravdama koje nas okružuju.
Instalacija Žutilo sastavljena od žutih stvari koje autor posjeduje u svom stanu metafora je medijskog žutila. Kao obranu od takvih vijesti umjetnik oblikuje naušnice-čepiće za uši koje služe kao modni dodatak do trenutka kada bivamo napadnuti negativnim komentarima ili lošim vijestima i tada naušnice preuzimaju funkciju čepića za uši.
REFERENCIJA NA POVIJEST UMJETNOSTI
Poseban segment Matejevog dosadašnjeg umjetničkog stvaralaštva čine djela u spomen velikim umjetnicima poput Jedna i tri štipaljke u spomen Josephu Kosuthu, gdje Matej postavlja drvenu štipaljku u velikom mjerilu, crno-bijelu fotografiju štipaljke i definiciju štipaljke referirajući se na Kosuthove stolice – djelo kojim je Kosuth odbacio dekorativni aspekt predmeta fokusirajući se na umjetnikovu namjeru nastalu iz njegovog osobnog mentalnog prostora.
Modificirani Kožarić je skulptura u kojoj je veliki kipar poslužio za simuliranje internacionalnog znaka za “goni se”. Referirajući se na povijest umjetnosti, Matej je iskoristio izduljene forme Kožarićevog Hodača za izražavanje vlastitog mišljenja i frustracije zbog nemogućnosti urgiranja i djelovanja na negativne promjene u svijetu.
Naglašenom introspekcijom, ovaj pronicljivi umjetnik društveno djeluje koristeći tradicionalne i netradicionalne umjetničke postupke i materijale, koristeći pritom suptilnu ironiju i svoju kritičnu britkost za ukazivanje na vitalne probleme našeg društva ili kako je to Joseph Beuys konkretno rekao “samo ljudskom kreativnošću se mogu izazvati promjene”.
GALERIJA RADOVA