19.12.2013. – 12.01.2014., Muzej Mimara
Povodom skorašnje pedesete obljetnice umjetničkog rada akademske slikarice Marte Makanec u Muzeju Mimara održana je izložba gvaševa i ulja na platnu podijeljenih u tri tematska područja bliska autorici – Jadran, Zagorje i grad Zagreb.
Odrasla u umjetničkom ozračju, Marta Makanec se uz studij slikarstva na Akademiji usavršavala uz poduku oca Mirona Makanca, akademskog slikara koji je diplomirao u klasi Vladimira Becića. Zanimljivo je vidjeti kako je autorica, uz utjecaj oca slikara i mentora s Akademije Ive Šebalja u čijoj je klasi diplomirala, pronašla vlastiti izričaj.
Izložba započinje motivima otoka Ilovika na kojem autorica crpi inspiraciju za ciklus kontemplativnih smirujućih kompozicija. Profinjen duktus i suptilna tonska paleta stvaraju idiličnu atmosferu morskih pejzaža. Otok prekriven mediteranskom vegetacijom, bogat rimskim ostacima, ruševinama i mirnim uvalama s brodicama pruža neiscrpno vrelo slikarskih motiva.
Ako, primjerice, promotrimo sliku Barke gdje bjelinu brodica dodatno ističe zloslutno nebo i uljana površina mora zrcaleći olujni ton, primjećujemo da unatoč mrkom nebu prikaz djeluje gotovo nestvarno idilično. Sličan dojam ostavlja i djelo Jedrenjaci, ulje na platnu čiji refleksivni akcenti stvaraju dojam zaleđene vodene površine na kojoj lebde jedrenjaci dok kamene kuće u pozadini čine kulisu ove lirske kompozicije.
Bilježeći skrovite puste uvale okružene stjenovitom obalom i mediteranskim biljem, autorica se fokusira na stvaranje morskih dubina i bogatstva zelenila okolne prirode koristeći široku paletu plavih i zelenih tonova. Intimnost smirujućih krajolika arkadijskog značaja proizlazi iz svjesnog odabira kadra iz prikrajka, udaljenog od vreve zbivanja, gdje centar grada biva smješten u pozadinu prikazanog motiva. Prizori lišeni ljudske prisutnosti, osim pojedinih figura tek naznačenih u daljini, omogućuju promatraču upijanje ljepote prirode.
Scene iz unutrašnjosti primorskog krajolika fokusirane su na urbane prizore s kućama, puteljcima ili na karakteristično mediteransko drveće poput maslina i borova. Često u kompozicijama s pogledom na more autorica odabire kadar s jednim stablom, koristeći drvo kao metaforu života, mudrosti, dugovječnosti, ali i osamljenosti. Drvo se ovdje nalazi u ulozi stoljetnog promatrača svog prirodnog okoliša i promjena u njemu. Kao i kod mnogih umjetnika upravo maslina zaokuplja autoričin um. Specifično razgranato drvo koje se ne pruža visoko u nebo, već njegove grane poput zakržljalih udova u bolnom grču pronalaze svoj put šireći se od tordiranih debala. Svjesna kompleksnosti odabranog motiva, umjetnica pročišćuje prikaz od ostalih elemenata približavajući promatraču prizor stabla. Prikazujući maslinu u raznim stanjima – od osušene do one u punini života obasjane suncem, Marta Makanec istražuje bogate mogućnosti ekspresije maslinovog drva.
Meke površine usuglašene su izražajnošću tehnike koja djeluje poput praha dahom nanesenog na podlogu. Kvaliteta lakoće postignuta je jednosmjernim potezima koji grade pojedine oblike, posebice vertikale krošnji i horizontale morske površine.
Dok centralni i najveći dio izložbenog prostora zauzimaju djela s temom Jadrana, u bočnim prostorijama smještene su cjeline Zagreba i Hrvatskog zagorja. Prešavši s morskih pejzaža u područje živopisnih zagorskih brega osjeti se bitna razlika u ozračju radova. Dominantno modre tonove kontemplativnih otočnih pejzaža zamijenile su vesele i razigrane kompozicije toplih jesenskih i ljetnih kolorita zagorskih predjela. Brežuljci, vinogradi i kuće svjedoče o aktivnom životu mještana u skladu s prirodom koja ih okružuje. Prevladavajući topli tonovi jesenskih motiva unose ritmičnost i razigranost u zeleni tepih zagorskih brega. Monotoniju zelenila razbijaju i šarene kućice, koje su kao i na primorskim radovima slikane s poprilične udaljenosti. Magloviti prizori, poput djela Kasna jesen, pružaju dojam spokoja i mirnoće, te pripreme za hladnu i dugu zimu. Stablo gubi ulogu snažnog individualnog objekta slike i preuzima funkciju ritmičnih ponavljajućih motiva.
Prizori iz Zagreba čine jedini urbani sadržaj ove izložbe, te prigušenim mističnim tonalitetom bitno odudaraju od ostatka izloženog opusa. I dalje je prisutan intimni dijalog autorice s odabranim motivima kroz prikaz Zagreba kakav je nekada bio – grad s dušom i karakterom. Njezina djela doimaju se poput scenografije filma “Tko pjeva, zlo ne misli”. Uski prolazi, uske uličice, strme stube, te stalno prisutan motiv starinskih uličnih svjetiljki karakteristike su ilustriranog Gornjeg grada. Iako često slikani s pozicije ulice ili raskršća koja uvijek bivaju žarištem zbivanja i mogućnosti različitih smjerova kretanja, prizori su oslobođeni prometa, automobila i ljudi, osim pokojeg slučajnog prolaznika koji dodatno naglašava opustošenost ulica. Nema kaosa, stresa i užurbanosti, elemenata koji definiraju svakodnevnicu današnjeg pojedinca.
Slike Marte Makanec vode nas u neko drugo vrijeme i neki drugi svijet. Svijet koji je realan do granice prepoznatljivosti, ali imaginaran do stupnja da postaje nestvaran, magičan i krajnje nedostižan.