Odabir slikarske tehnike koja spajanjem različitih materijala stvara vizualne enigme definira kompleksni karakter mlade dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš. Autorica pronalazi svoj prirodni izričaj u sadržajnim kompozicijama nastalim nizanjem karakternih fragmenata sačinjenih od papira, novinskih isječaka, fotografija i drugih inspirativnih materijala.
Sam stvaralački proces karakterizira intuitivno i spontano oblikovanje koje započinje malim kolažima, odnosno skicama od novina. Rukovodeći se podsvjesnim autorica oblikuje kolaže skladnih boja i kompozicija. Tijekom godina vidljivi su pomaci i promjene u izričaju, no kolaž ostaje konstanta.
Prvu samostalnu izložbu u galeriji Palača Ranjina u Dubrovniku 2002. godine obilježila je dominacija akromatskih boja u kojoj minimalistički posve kontrolirani način građenja kompozicije na pojedinim djelima prelazi u crno-bijeli op-art, dok na drugim radovima možemo zamijetiti pojedine kolorističke akcente poput tirkiza s crvenim trokutom u nestajanju ili upliv nepravilnih prostoručno oblikovanih ovalnih formi umetnutih u pravilnu geometrijsku konstrukciju. Kombiniranjem pravilnih i prirodnih oblika stvara se vizualni red i harmonija kompozicije, dok potpuno kolorističko preuzimanje podloge s prostoručno iscrtanim crvenim pravokutnikom i oblikovanom figurom unutar okvira djeluje poput stiliziranog portreta čime se izraz postupno udaljava od stroge geometrijske apstrakcije.
Već sljedeće godine u novom ciklusu zamjetan je nestanak dominacije crnog kolorita, te dolazi do ustupanja prostora boji. Snovi i mašta koherentnije su definirani, a javljaju se i novi elementi poput brojeva razbacanih na sivoj pozadini. Podloga je i dalje geometrijska, ali je sve veći upliv slobodnih oblika poput spirala koje čine ispune geometrijskih formi bogatog kolorita. Uz spirale se kao dominanta javlja i motiv trokuta koji, iako u svojoj srži geometrijski, stapanjem s jednobojnim površinama pastuoznih nanosa boje preuzima ulogu gradivnog liričnog elementa, definirajući pritom ritam pojedine kompozicije.
Nestanak geometrijskih formi i prijelaz na organske oblike vidljiv je u radu gdje crvene i crne spirale natopljene vodom gube svoju primarnu formu razlijevajući se po površini papira. Kao što je nemoguće kontrolirati svoje snove, tako je nemoguće kontrolirati transformaciju jasnih formi u amorfne, gotovo lirske oblike.
Sporadično se u pojedinim ciklusima javljaju novi elementi poput razlomljenih ljudskih likova parcijalno naznačenih motivima kao što su noge, oči i glava. Složeni kolaži odražavaju snove jače nego u ranijim radovima, dok je dominacija slikarskog i figurativnog pojačala dojam nadrealnog u slici. Svaki novi ciklus kao da objedinjuje pojedinačna istraživanja svih prethodnih pa se osim brojki javljaju ornamentalni uzorci kao i kompozicije srodnih elemenata koji se međusobno nadopunjuju i tvore smislenu cjelinu razgovora isprepletenih i međusobno zavisnih karika. Nakon kolorističkog pročišćenja u ciklusu “Evolucija” koji je svojevrsna reminiscencija na sklad i boje prethodnih geometrijskih ciklusa, dolazi do novog obrata u sljedećem ciklusu “Svijetla budućnost” kojeg definiraju dominacija crvene boje i florealni motivi. Leptiri, harfe i cvijeće u funkciji dekorativnosti i ornamentalnosti s vremena na vrijeme bivaju razbijeni iznimnim radovima poput stiliziranog prikaza osobe koja sjedi i gleda kroz prozor. Rad na granici čiste apstrakcije vuče reminiscencije prethodnih ciklusa kroz prisustvo crvenog trokuta i nenametljivih spirala, ali nesvjesno nagoviješta i sljedeći, posve neočekivani iskorak iz dosadašnjih umjetničkih okvira.
“Hollywood dolls” ciklus je kojim Mercedes Bratoš napušta prepoznatljivi svijet slikarske geometrijske apstrakcije i ulazi u svijet slike-objekta i audio-vizualnih instalacija. Holivudski glamur i elegancija prezentirani su najpoznatijim filmskim scenama slavnih glumaca 50-tih godina prošlog stoljeća. Smještanjem Audrey Hepburn, Marilyn Monroe, Clarka Gablea i Gregory Pecka unutar drvenih okvira, dodatno osvjetljenih led rasvjetom i popraćenih filmskom glazbom u fokus je stavljen sjaj i elegancija ondašnjeg vremena, no istovremeno je podvučena komparacija i s današnjim svijetom, te radikalnom promjenom vrijednosti – talent je zamijenjen skandalom, filmska slava žutilom, a kultura življenja i odnošenja ambicijom i beskrupuloznošću djelovanja. Mercedes uvodi svjetlost i glazbu u svoje radove, ali ostaje vjerna prepoznatljivom kolažnom rukopisu. Isječci iz filmova smješteni su unutar dvostrukog okvira – drvenog i slikarskog. Umjetnica akrilnim bojama, kredom, ugljenom ili tušem niže gradivne elemente koji slikarski nadopunjuju, zaokružuju i u konačnici definiraju kompoziciju dajući joj završni pečat u formi autorskog komentara na odabranu scenu. S time da slikarski segment nikada nije nauštrb odabrane filmske scene ili lika, već uvijek u službi isticanja dotičnog.
Posljednjim ciklusom Mercedes Bratoš je napravila najveći odmak od svog dotadašnjeg prepoznatljivog izričaja, no u svojoj je srži zadržala iskreno i nepretenciozno izražavanje svoje nutrine rukovodeći se čistim emocijama. Kroz njezin opus vidljive su varijacije na temu s kontinuiranim uvođenjem novina prilikom čega se stvaraju originalne kompozicije kombiniranjem već izrečenog i tek artikuliranog. Prividni kaos odražava unutarnji red i mir, dok prividni mir u nastupu umjetnice skriva unutarnju slojevitost emocija i zbivanja. Čak je i posljednji holivudski ciklus primjer povratka akromatskom, ali kroz figurativnu ambijentalnost.
Promatrajući opus ove dubrovačke umjetnice moguće je vidjeti kontinuirani razvoj njezinog umjetničkog prosedea. Stalne mijene u stvaralačkom opusu odraz su mijena unutarnjeg stanja autorice. Dosljednost izričaja potvrđena je kroz vjernost kolažnoj tehnici i predanost stalnom traženju ravnoteže i sklada unutar djela. Kompleksnost karaktera očituje se u kompleksnosti izričaja, dok vitalizam krasi svako pojedino djelo. Mercedes Bratoš tijekom stvaranja doslovno ‘živi u slici’ i pokušava ju osjetiti kroz sva čula. To čini neusiljeno, ali opet snažno, emocionalno i dorečeno. Svako novo iskustvo rezultira novim načinom formiranja i transformiranja stvarnosti čime se oplemenjuje izraz, ali i sprečava pretpostavljanje sljedećeg koraka.
Objavljeno u Konturi br.128