5.04.-19.04.2016., Galerija Laval Nugent
Bljesak, titraj, impuls… Život je sastavljen od trenutaka – fragmenata života. Naša sjećanja su selektivna, čine ih bljeskovi koje pamtimo po emociji, mirisu, zvuku… Skup fizičkih i psihičkih doživljaja koje smo podsvjesno profilirali kao relevantne, ključne i presudne zaslužni su za ono kakvi smo danas. Život satkan od trenutaka čini relevantnu i smislenu cjelinu, no što se događa kada uzmemo samo jedno sjećanje, samo jedan njegov dio?
Proces propitivanja i analize odnosa fragmenta i cjeline akademska umjetnica Patricija Purgar prenosi u područje slikarstva. Što čini sliku slikom? Što predstavlja njezinu srž? Što je prava materija slikarstva?
U novom ciklusu umjetnica kreće od slike prema priči napuštajući uvriježeno oblikovanje klasične slike, čime ujedno uskraćuje promatrača za gotovu slikarsku senzaciju. Kadrovi i fragmenti postaju rečenice kojima se gradi likovna priča, a ciklus se bazira na vizualnoj analizi skrivenog formata.
Patricija Purgar umjesto uobičajenih intervencija kadrom ili negativom koristi mogućnosti pejzaža za pronalaženje apstraktnog u slici. Napušteni pejzaž lišen radnje i figura nije isforsiran sadržajem, već ostavlja mogućnost implementiranja priče. Priprema rada počiva na premisama prošlih ciklusa kroz upotrebu fotografskog predloška intuitivno odabranog kadra iz prirode, no ključna transformacija odvija se na planu promišljanja i pristupa pojmu slike. Predložak postaje sredstvo za ulazak u materiju slike, te podvrgnut seciranju biva transformiran u niz sitnih impulsa, što u konačnici rezultira nastankom pedesetak jedinstvenih fragmenata. Naglasak s teme i figuracije prebačen je na formalni aspekt slike, odnosno detaljni prikaz samog isječka i propitivanje gubitka figurativnosti prilikom izdvajanja iz cjeline i transformiranja u apstraktni znak. Pomno seciranje u svrhu svojevrsne ‘obdukcije slike’ obuhvaća i proces dvostrukog kadriranja – odabir kadra fotografskog predloška, te kadriranje fragmenata cjeline. Svaki kadar odabran je intuitivno, onim podsvjesnim podražajem koji izdvaja pojedini isječak cjeline kao poseban. Autorica propituje energijsku vrijednost slike kroz istraživanje neistraženog poznatim i uvriježenim slikarskim elementima, dok drugačiji pristup slici potiče promatrača na preispitivanje poznatog kroz traženje skrivenog. Obrnuti proces, za razliku od klasične figurativne slike smirenih vrijednosti i boja, zahtijeva od promatrača puno veći angažman. Kontinuirana zagonetnost i intriga zbog neotkrivanja konačne slike potiče istraživački pristup, te omogućuje posve drugačiju percepciju slike otvarajući niz pitanja: što nas privlači, što nas intrigira, kakve vrijednosti možemo spoznati…
Iako je atmosfera početnog predloška prisutna, a prepoznatljiv slikarski rukopis autorice nedvojbeno vidljiv, poznata tema pejzaža reinterpretiranjem biva secirana do apstrakcije. Fragmentiranjem otvaramo nutrinu i dolazimo do srži slike. Raščlanjivanjem slike na njezine najjednostavnije dijelove otključavamo složenost same strukture slikarskog izričaja. Slika, koja je kao cjelina figurativna, u svojim odlomcima postaje apstraktna. Isječak sam po sebi gubi prepoznatljivost u trenutku kada postane izoliran od ostatka cjeline. Umjetnica ide i korak dalje. Fragmente najrazličitijih oblika nakon izrezivanja ponovno slaže u nove kompozicije stvarajući pritom posve nove vizure. Spajanjem segmenata koji se na izvornom predlošku uopće ne dotiču Patricija Purgar iskušava nove mogućnosti percepcije i apstrahiranja slike. Postupkom izrezivanja, segmentiranja i izoliranja, te ponovnog spajanja fragmenata zaokružuje se istraživački proces.
Većina fragmenata smještena je u samo središte kompozicije. Različite nijanse sugeriraju kako svaki isječak ima svoj život, ali zajednički ton povezuje sve fragmente u zatvoreni krug, odnosno smislenu cjelinu jedne šire priče i konteksta iz kojeg je nemoguće izdvojiti pojedini isječak koji bi funkcionirao sam za sebe. Ciklus djeluje međuzavisno kao cjelina, ali s naglašenom individualnošću sastavnih dijelova. Svaki segment je unikatan i poseban, te predstavlja novu i drugačiju vizuru.
Patricija Purgar jedan fragment fotografskog predloška pretvara u završenu sliku – vizualnu senzaciju na velikom platnu, koja pruža cjelovitu informaciju promatraču. Transformacijom fragmenta u sliku otvara se pitanje percepcije, interpretacije i prezentacije istovjetnog motiva. Neotkrivanjem cjelovitog predloška umjetnica fokus zadržava na punktiranju slike u funkciji poniranja u samu materiju slike. Zadržavanjem temeljnog formata skrivenim, Patricija Purgar oslikala je svijet malih svemira za sebe, mikro-slika koje će nas privući intuitivno, a ne logički i smisleno, kao što je, uostalom, i sve ključno što nam ostaje u selektivnom sjećanju našeg života– bljesak, titraj, impuls…
