9.04.-17.04.2016., Galerija Mala
Život je krhak, nepredvidiv i kompleksan, poput stakla koje akademska umjetnica Tatjana Politeo uzima kao primarni medij u novom ciklusu radova ‘Staklene priče’.
“Živim u sasvim maloj kućici, ali njezini prozori gledaju na vrlo veliki svijet” izrekao je mudri Konfucije. Prozori Tatjane Politeo pružaju pogled na svijet staklenih priča – jedan prozor predstavlja jedan fragment života. Kroz pet tematskih cjelina – arhitektura i dizajn, ljudi i situacije, moda, priroda, te kukci i ptice – autorica interpretira neposredne crtice iz života. Prepoznatljivim vizualnim rukopisom Tatjana Politeo gradi kompoziciju kombiniranjem kolaža, slikarskog morta i akrilne boje. Predstavljeni radovi objedinjeni su osobnim pečatom umjetnice – crvenom linijom koja teče gornjim rubom radova, a koja povremeno biva ujednačena crnom linijom u podnožju. Boja krvi i vatre uravnotežena je distanciranom crnom – bojom smrti, samoće i misterije. Poput yina i yanga ove dvije snažne boje harmoniziraju mnoštvo zbivanja u središnjem dijelu kompozicije, dok bočne strane ostaju otvorene, čime je omogućen kontinuirani razvoj niza tematskih cjelina.
Centralni motiv čini isječak iz starih brojeva časopisa Life i Vouge iz 60-tih godina prošlog stoljeća koji Tatjana Politeo dodatno akcentuira transparentnom trakom staklenog okvira ispunjenog mortom. Proces nastanka radova je krajnje spontan. Umjetnica bez prethodnog plana ili razrade skica na licu mjesta gradi kompoziciju rukovodeći se prirodnim osjećajem za smislenost oblikovanja cjeline i sadržajno bogatstvo odabranog motiva. Rezultat je slojevito ispričana priča bazirana na isprepletenosti slika, tekstova, naslova, detalja i boja. Prikazom, osim centralnog motiva, često dominiraju i ključne riječi koje tematski nadopunjuju slikovni prikaz pojedine cjeline. Spontano kombiniranje istaknutih riječi, rečenica i izjava omogućava višeslojno dekodiranje prikaza, dok o pojedincu ovisi što će mu prvo privući pažnju. Autorica otvara temu centralnim motivom izdvajajući ga mortom i transparentnim okvirom, dok pojedinac odabire daljnji nastavak interpretacije prikazanog. Slikarski moment dupont gray akrilnom bojom uravnotežuje cjelokupnu kompoziciju.
Završni korak predstavlja laminiranje stakla – neizvjestan proces koji daje konačni pečat oblikovanom sadržaju. Staklo je opna koja spaja odnosno ‘zarobljava’ pojedinu priču dajući joj treću dimenziju – pogled u…, pogled kroz…, dok lom svjetlosti ističe vrhunac pojedine priče. Staklo je onaj ključni segment koji rezonira život. Laminiranje dokida uglađenost stakla i daje mu plastičnost, kompleksnost, slojevitost i sadržajnost, ono ujedno podrazumijeva i neizvjesnost ishoda, dok krhkost stakla odražava krhkost i promjenjivost života.
Tatjana Politeo u novom ciklusu svojim prepoznatljivim rukopisom portretira život kroz interpretaciju čovjeka, arhitekture, mode, dizajna i prirode. Eksperimentirajući s različitim materijalima i dopuštajući da ju rezultati spontanog procesa stvaralaštva iznenade i odvedu u neistražena područja oblikovanja, Politeo stvara jedinstvenu osobnu atmosferu staklenih kolaža života.