Diplomirala sam na dvopredmetnom studiju, te upisala i završila dodatni studij. Nakon toga sam odradila stručno osposobljavanje i položila stručni ispit za kustosa. U međuvremenu sam pohađala školu stranih jezika da poboljšam znanje engleskog jezika, te tečaj za računalnog operatera da poboljšam znanje Excela. Školski sam odradila cjelokupno obrazovanje, prikupila sve diplome i potvrde te bila spremna pronaći posao u struci ili izvan nje. Otada su prošle pune dvije godine i još uvijek ništa od posla. Vjerovala bih da je problem u meni da nemam poveći broj prijatelja i poznanika koji se nalaze u identičnoj situaciji. Baš sam neki dan u vijestima čula kako svaka treća osoba do 30 godina nema posao. Većina mojih prijateljica koje su zaposlene pronašle su posao još za vrijeme studija preko Student servisa i jednostavno su ostale tamo raditi. Nijedna ne radi u struci, ali rade u državnim firmama, imaju stalnu plaću i ne žale se. Ostale, kao i ja, bezuspješno traže posao i pitaju se u čemu je problem.
Tijekom višegodišnjeg traženja posla savladate potrebne vještine, uvidite i neke standardne načine ponašanja i funkcioniranja poslodavaca, burze, a i samih kandidata za posao. Ovo je tekst o mojem dosadašnjem iskustvu koje bi vam moglo biti zanimljivo, a možda i korisno.
IZVORI INFORMACIJA
Kod traženja posla bitno je informirati se o stranicama koje nude najopširniju i najkvalitetniju ponudu poslova. S obzirom na broj nezaposlenih, broj pretraživača je relativno malen.
Narodne novine
Prednosti:
– natječaji objavljeni u Narodnim novinama u potpunosti zadovoljavaju osnovnu formu natječaja navodeći sve ključne informacije kao što su uvjeti, potrebna dokumentacija, procedura testiranja i objavljivanje rezultata (znam da se ovo čini pomalo banalnim, ali kad proučite druge stranice počnete cijeniti cjelovitost informacija)
– većinom je riječ o državnim službama koje su po zakonu obavezne povratno se javiti kandidatima bilo pozivom na testiranje ili odbijenicom
Nedostaci:
– većina natječaja inzistira isključivo na pisanim prijavama što podrazumijeva trošak od minimalno 10kn po prijavi ukoliko šaljete potrebnu dokumentaciju preporučenom poštom
Hrvatski zavod za zapošljavanje
Prednosti:
– često sadrži natječaje koji su objavljeni u Narodnim novinama, ali vam je omogućeno lakše pretraživanje jer su natječaji grupirani prema kategorijama zanimanja (pa primjerice oglas koji u Narodnim novinama preskočite jer piše ‘Hrvatska vatrogasna zajednica’, na HZZ-u proučite jer vidite da ista traži kustosa)
– postoji mogućnost slanja prijava mailom na većem broju oglasa
Nedostaci:
– rubrika “Opis poslova” je vrlo često šturo ispunjena s tek jednom do dvije rečenice, od kojih je druga već uvriježena ”mogućnost korištenja mjera aktivne politike zapošljavanja” što zapravo i nije opis poslova, već jedan od uvjeta tko ima prednost na tom natječaju
Bizarnosti:
– najviše me fascinira rubrika “Radno iskustvo” jer tu često naiđem da je potrebno 11, 17 ili 28 godina radnog iskustva. Kako li su samo točno izračunali da im netko sa 10 godina iskustva nije dovoljno dobar, nego da će baš ta jedna dodatna godina uvelike doprinijeti iskustvu i znanju kandidata, osim ako se ne radi o namještenom natječaju? Ne bi li nekako bilo logičnije zaokružiti brojke na 1, 5, 10 ili 20 godina iskustva?
MojPosao
Prednosti:
– možete se ulogirati na stranicu, većina prijava ide direktno preko portala pa tako možete pratiti na što ste se prijavili, a postoji i mogućnost svakodnevnog dobivanja maila s naslovom ”Poslovi koji bi vas mogli zanimati” u kojem vam pošalju niz oglasa na temelju selekcije vrste poslova na koje ste se do tada prijavljivali. Moram priznati da je riječ o vrlo zabavnom sadržaju, pa sam do sada već dobila čitav dijapazon oglasa, od kojih ističem najbizarnije: veterinar, prodavač autobusa, dimnjačar, spremačica, glazbenik-student i vidovnjak/medij/iscjelitelj/astrolog
Nedostaci:
– na portalu se u zadnjih godinu dana ponuda poslova uvelike smanjila. Dok su ranije rubrike administracije, državne službe, obrazovanja i medija imale po nekoliko stranica oglasa, danas ako naiđete na dvije, maksimalno tri za područje Zagreba, previše sam rekla
– većinom je riječ o oglasima privatnika pa izuzetno rijetko dobijete bilo kakvu povratnu informaciju
– opis radnog mjesta i opis uvjeta rada je minimalan, sveden na jednu rečenicu ili floskule predstavljanja kompanije često s početkom rečenice “Mi smo vodeći/uspješno poslujemo na tržištu već dugi niz godina…”
Sport i zabava
Osim navedenih postoji i niz manjih pretraživača, poput Posao.hr, koji imaju podosta ograničenu ponudu poslova, ali upravo ćete na Posao.hr pronaći neke oglase koje nećete naći na drugim portalima.
Pretraživači poput Bika.net, Njuškalo i Oglasnik mogu vam poslužiti za zabavu, jer sadrže čitav niz opskurnih ponuda. Prevladavaju oglasi koje objavljuju pojedinci tražeći ljude za rad od doma s time da vrsta posla apsolutno nikad nije navedena, a uvriježene su rečenice poput “rad od kuće, dobra i laka zarada” koje već naznačuju da tu nije riječ o konkretnom poslu koji bi uključivao prijavu, radno mjesto i ostale beneficije.
STATISTIKE
Kada duži period tražite posao, a po prirodi ste izuzetno detaljni i temeljiti zapazite neke zanimljive informacije. Primjerice, otkad je Mrsićev program stručnog osposobljavanja za posao u potpunosti zaživio smanjila se ponuda pravih poslova (kažem pravih, jer kod stručnog osposobljavanja ne dobivate plaću i u 90% slučajeva nakon godinu dana ste opet na burzi). Primjerice, 18. siječnja 2014. u kategoriji “Stručnjaci iz društvenog, humanističkog i umjetničkog područja” bilo je ukupno 108 oglasa za posao za područje Grada Zagreba od kojih je čak 48 oglasa bilo za stručno osposobljavanje. Što znači da se na polovicu objavljenih oglasa ne možete javiti ukoliko ste odradili stručno osposobljavanje. Svi natječaji u kojima se traži “stručni suradnik” zapravo su oglasi za stručno osposobljavanje. Još je razumljivo kada se traži stručno osposobljavanje u instituciji gdje kandidat uči za određeno zvanje, ali mi nije posve jasno, primjerice, kada traže osobu za stručno osposobljavanje za radno mjesto “asistenta pri organizaciji kongresa”? Jasno je vidljivo da im je potrebna ispomoć koju ne žele platiti pa zašto ne bi uzeli nekoga na stručno osposobljavanje, iako ga realno nemaju za što osposobiti? Ako vodite evidenciju poslova na koje ste se javili, a kad ste na burzi obavezni ste to činiti, onda primijetite da se određeni natječaji ponavljaju. Prije dva mjeseca javila sam se na natječaj za posao kustosa u jednom kulturno-umjetničkom centru jer sam udovoljavala svim uvjetima. Nikakav odgovor nije došao, ali je prije dva tjedna osvanuo identičan natječaj, od iste ustanove s jednom jedinom razlikom – ovaj put su tražili osobu za stručno osposobljavanje. Nije riječ o prvom takvom slučaju, ista situacija je bila s jednom galerijom o kojoj će više riječi biti malo kasnije. Očigledno se obrazac ponavlja pa oni koji su se zaletjeli i tražili radnika ne zaposle nikoga i za par mjeseci objave novi oglas da bi ipak osobu na stručno osposobljavanje, pa čak i kada ne zadovoljavaju kriterije za stručno osposobljavanje.
ZADOVOLJAVANJE SVIH FORMI OSIM ONE KLJUČNE
Nedavno je Milan Bandić rekao, nakon što je SRC Svetice odlučio ustupiti na upravljanje Hrvatskom nogometnom savezu, kako je natječaj za zakup SRC-a Svetice raspisan samo zato da bi se zadovoljila formalno propisana procedura. Upravo tako funkcionira velik broj natječaja za posao u Hrvatskoj. Potrebno je samo zadovoljiti proceduru, pa se 380.893 nezaposlenih osoba prijavljuje, priprema za razna testiranja, te vadi, kopira i ovjerava niz potrebnih dokumenata i dolazi na razgovor za posao koji je već zauzet. Došlo je do toga da osobe kojima je besmisleno trošiti toliko novaca na prijave i slanje dokumentacije kontaktiraju instituciju koja je raspisala natječaj i otvoreno pitaju da li je natječaj namješten i ima li smisla prijavljivati se. S druge strane linije osoba se katkad smiluje znajući da ne ostavlja pisani trag, pa odgovori “već imamo nekoga”. Iz osobnog iskustva mogu reći da sam se u dva mjeseca prijavila na dva natječaja za posao u jednom ministarstvu gdje je na radno mjesto bila primljena osoba koja je tamo već radila godinu dana. Zaista je lijepo da su odlučili zadržati osobu nakon stručnog osposobljavanja, ali zbog ovakvih nelogičnosti i rupa u zakonu, ljudi troše vrijeme i novac na niz namještenih natječaja – kako oni koji obavljaju razgovore, jer su dužni provesti natječaj, tako i stotine kandidata koji se nadaju da možda ipak baš ovaj natječaj nije namješten. Kakve onda veze ima što se zadovoljava procedura raspisivanja natječaja jer tako mora biti po zakonu, ako se izbor kandidata ne vrši po zakonu?!?
O tome koliko je natječaja namješteno govori i zanimljivo iskustvo gdje sam dobila odbijenicu u kojoj je pisalo kako se na natječaj prijavilo četvero kandidata. Da, ponavljam, četvero, od 380.893 nezaposlenih osoba koliko je bilo u evidenciji HZZ-a u trenutku pisanja ovog članka. Natječaj je, naravno, bio javan, objavljen na stranicama Narodnih novina i burze. U odbijenici je pisalo kako dvoje kandidata nije zadovoljilo uvjete (jedna od njih sam bila ja), jedan je kandidat navodno povukao prijavu za posao i logično posao je dobio četvrti prijavljeni kandidat koji je jamačno zadovoljio sve uvjete. Mislim da je svaki komentar na ovo suvišan.
TROŠKOVI NEZAPOSLENOSTI
O ovome se već dosta pisalo, pa neću ići previše u detalje, ali realno, ako svaki natječaj traži minimalno slanje životopisa, domovnice, diplome, uvjerenja o nekažnjavanju i dokaza o radnom iskustvu – to je pet dokumenata koje nezaposlene osobe moraju umnožiti jer pretpostavit ćemo da se nitko ne javlja samo na jedan posao mjesečno. Slanje prijave s navedenim dokumentima koštat će minimalno 10 kn za preporučenu pošiljku. Pojedini poslodavci, ne često, ali neki traže originalne dokumente ili ovjerene kopije, pa ljudi radije izvade novi dokument jer im je to jeftinije nego ovjeravanje postojećeg. Mislim, budimo realni, OIB je uveden prije koliko ono vremena? A mi se i dalje igramo sa hrpom papirologije.
Zavod za zapošljavanje je posebna priča – osim što vam nikad ne nađu posao, obožavaju papirologiju. Nedavno sam se išla prijaviti na burzu na kojoj sam bila prijavljena prije stručnog osposobljavanja. Morala sam donijeti diplomu da me teta na šalteru upiše. Zašto su opet potrebne moje diplome ako sam ih predala i prvi put? Diploma nije status koji se mijenja s vremenom. Pitala sam gospođu za šalterom zar me nema u sustavu, rekla je da ima, pitala sam ju “Pa zar nemate moje podatke?” Odgovorila je: “Imamo.” Dalje više nisam pitala jer sam imala osjećaj kao da igram glavnu ulogu u Twin Peaksu.
PROPUSTI U SUSTAVU
Ima ih mnogo naravno, ali ja ću navesti samo onaj koji me najviše zaintrigirao. Ranije sam spomenula kako sam dobila odbijenicu na natječaju s obrazloženjem da nisam zadovoljila uvjete natječaja. Jedan od uvjeta je bio “tri godine radnog iskustva” i kao potvrdu su tražili presliku radne knjižice. U radnoj knjižici imam jednu godinu staža, iako od 2009. godine aktivno radim, ali honorarno i to mi se ne vodi pod staž u radnoj knjižici. Ono što naš sustav ne razlikuje su pojmovi “radno iskustvo” i “radni staž”. Moja bliska prijateljica već pet godina prevodi knjige radeći na ugovor o djelu. Ima velikog iskustva u prevođenju, ali nema staž pet godina i prema toj logici ona ne može konkurirati na natječajima koji traže pet godina radnog iskustva. Nitko ne obraća pozornost na tu nelogičnost, pa i dalje nije uređeno da li poslodavac traži pet godina staža ili pet godina radnog iskustva?
PRIMJERI RAZGOVORA I TESTIRANJA ZA POSAO
Idealne proporcije za marketinški posao
U dvije godine koliko aktivno tražim posao javljala sam se na sve poslove za koje smatram da bih mogla kvalitetno obavljati, pa sam tako završila na razgovoru za posao u jednom sportskom/wellness centru čiji je vlasnik na svom prethodnom poslu u državnoj službi dobio otkaz zbog optužbe za zlostavljanje maloljetnice. To sam saznala nakon razgovora, jer u suprotnom ne bih ni otišla na razgovor. Pod opravdanje navodim da je to bilo na samim počecima kada još nisam imala prevelikog iskustva s traženjem posla. Savjet: uguglati poslodavca prije razgovora! Moram li reći da je cijela atmosfera bila opskurnog karaktera. Prvo, morala sam popuniti obrazac s podacima poput boje očiju, boje kose, visine, težine, a bilo je i postavljeno pitanje “da li ste ikada dobili otkaz svojom krivicom” i “kako ste najgore naljutili svog poslodavca”? Uglavnom, već taj obrazac mi je govorio da će ovo biti još jedno ‘posebno’ iskustvo na razgovoru za posao. Intervjue je vodio vlasnik. Prozvao me i otišli smo u njegov ured. Odjeven u crno mafijaško odijelo prevelikog broja i presjajnog materijala, te obrijane glave sjeo je za stol prepun razbacanih nataloženih papira i pitao me da li imam iskustva u marketingu. Naime, prijavila sam se za posao suradnika koji bi radio na promociji kluba. Rekla sam da nemam, a on je rekao šteta jer su planirali uzeti dvije osobe – jednu na stručno osposobljavanje, a drugu bi zaposlili da stručno osposobljava ovu prvu. Nikad nisam dobila povratnu informaciju, ali mi je ponuđeno mjesec dana besplatnog tečaja joge povodom Dana žena i dobre volje što sam se javila na natječaj. Znam da ovo zvuči kao anegdota koju ću jednog dana pričati unucima, ali nažalost to je i hrvatska realnost.
Razgovori ugodni
Prošle godine išla sam na intervju za posao u struci u vrlo cijenjenoj kulturnoj ustanovi. Nazvali su me nekoliko dana ranije i rekli da dođem u petak u 10:30h. Kako sam imala dogovoren termin za pregled u bolnici u isto vrijeme pitala sam da li je moguće doći u neko drugo vrijeme ili dan prije ili poslije ako se intervjui provode kroz nekoliko dana. Osoran glas s druge strane je rekao “Da li to znači da povlačite svoju prijavu?“. Odgovorila sam da potvrđujem svoj dolazak. Termin u bolnici zakazan šest mjeseci ranije (prosječno vrijeme čekanja na onim kraćim listama) je propao. Došla sam u petak, desetak minuta prije svog termina. Razgovore je vodila ravnateljica ustanove i nakon ugodnog razgovora o kulturnoj i umjetničkoj sceni u Zagrebu rekla mi je: “Kolegice, vaš životopis je impresivan, ali nažalost ovo nije razgovor za posao, to Vam je valjda jasno, zar ne?”
Prodaja na crno ili bagatela kupnja galerije
‘Najdraže’ iskustvo sam ostavila kao šećer na kraju. Prijavila sam se na natječaj za posao u marketingu jedne zagrebačke galerije. Opis posla je zvučao krasno. Uvjeti nisu bili definirani, ali s obzirom da sam na to navikla, nisam obraćala posebnu pažnju. Došla sam na razgovor i tada je uslijedilo famozno predstavljanje posla koje prenosim u potpunosti:
“Gledajte ovako… Ovo je moja galerija, mi trebamo ljude koji bi radili na promociji galerije. Vi ne biste radili u ovom prostoru. Vama su potrebni laptop i mobitel. Ja Vam na Vaš laptop kopiram sva djela koja mi posjedujemo u galeriji i Vi dogovarate sastanke s rukovoditeljima velikih i uspješnih kompanija i prodajete im naša djela, te tako radite na promociji galerije. U početku bismo uzeli nekoliko kandidata, radili bi dva do tri mjeseca i onaj koji uspije prodati najviše djela s njim bismo razgovarali o nekom konkretnijem zaposlenju.”
Osupnuta količinom nebuloznih informacija usudila sam se pitati za plaću i ugovor o radu. Uslijedio je u najmanju ruku zanimljiv odgovor:
“Dok vas nekoliko prodaje slike nitko od vas ne bi bio zaposlen, eventualno biste dobili proviziju od prodanih djela. To bismo se još dogovorili o kojem bi iznosu bilo riječ. A onda kada odaberemo osobu koja se najviše iskazala, s njom bismo dogovorili uvjete da eventualno uz proviziju dobije neki fiksni dio plaće. Kako Vam se to čini? Evo, Vi malo razmislite pa nam se javite ako ste voljni raditi za nas.”
Stanka. Muk s moje strane i muk sa strane osobe s kojom sam razgovarala. No, zatim je uslijedila izjava koja me oborila s nogu:
“Evo, ja Vam odgovorno tvrdim, ako imate 100.000 eura ja Vam sada prodam svoju galeriju. Evo, ja sam spreman na to, ako imate navedeni iznos sve se možemo dogovoriti.”
Nakon mjesec dana dotična galerija ponovila je svoj oglas za posao, ovaj put su tražili stručno osposobljavanje.
Pametnom dosta.
*Zahvala Nik Titaniku na ustupanju svojih genijalnih karikatura koje su vizualno obogatile ovaj poduži tekst*