26.06.-10.07.2014., Galerija osmijeha
Pitanje bitka, prolaznosti života, suštine čovjeka i njegovih odnosa spram prirode i drugih pojedinaca glavna je preokupacija umjetnika od samih početaka. Skupna izložba osmero mladih akademskih umjetnika primjer je različitosti kreativnih izražajnih mogućnosti prilikom interpretacija trenutnih umjetničkih preokupacija. Grgur Akrap, Natalija Borčić, Patricia Cunjak, Željka Cupek, Maja Pezelj, Ana Ratković, Andrijana Šunić i Igor Taritaš predstavili su se radovima koji kroz različite medije iskazuju složenost različitih stvaralačkih vizija.
Pitanjem ciklične naravi prirode bavi se kompozicija Bilješke o krugu sastavljena od monokromne uljane slike i crteža na papiru autorice Željke Cupek. Istraživanjem morfologije cvijeta i njegovog cikličkog života, autorica sažima formu na elementarni oblik kruga naglašavajući pritom kratkotrajnost, prolaznost i krhkost motiva – kako kroz odabir materijala, tako i kroz primijenjene tehnike. Skice i bilješke omogućuju praćenje umjetničkog procesa promišljanja i istraživanja forme koja se od početnog prepoznatljivog obrisa cvijeta razlaganjem forme materijalizira u duboki crni krug nastao taloženjem slojeva uljane boje. Krug predstavlja početak i kraj, simbol prolaznosti i propadanja, crnilo koje nam prethodi i s kojim nestajemo.
Univerzalno pitanje slobode i istinskih vrijednosti interpretira rad Sloboda leta Maje Pezelj. Riječ je o reljefu u kojem sloboda misli oblikuje slobodu forme. Strogost kompozicije pravokutnika ublažava, remeti i oslobađa intervencija nizom manjih organskih oblika. Bestjelesna lakoća rada može se usporediti s formama ucrtanim u pijesak koje pri svakom naletu vala bivaju lišene čvrstih obrisa i strogih granica pod utjecajem prirodnih okolnosti. Sloboda kao jedna od izvornih vrijednosti čovjeka sadržana je i u radu Moguća lokacija autora Grgura Akrapa. Motiv stare kamene kuće nosi kompleksnu simboliku povratka istinskim vrijednostima, tj. povratku prirodi kao imanentnom elementu ljudskog bitka. Jednostavnost prikaza ekvivalent je jednostavnosti primarnih vrijednosti koje su presudne za očuvanje plemenitosti ljudske duše. Pritom vodoravna isprekidanost motiva i dominanta hladnog tonaliteta zelenog kolorita doprinosi doživljaju motiva kao nedostižnog sna.
Radovi Andrijane Šunić i Igora Taritaša u fokus stavljaju propitivanje samoga sebe, te svojih vrijednosti i mogućnosti kao umjetnika. Apstraktna kompozicija iz ciklusa Ogledalo introspektivno je djelo Andrijane Šunić. Dominantna bjelina odražava suptilnost, čistoću i suzdržanost vanjskog privida, dok topli tonovi naglašenog crvenog kolorita čine iskre životne energije koja povremeno izvire na površinu. Pogledom u ogledalo umjetnica osvještava srž svoje biti – područje čiste životne energije i stvaralačkog impulsa. Diptih The Black Window i The Thinker Igora Taritaša surealna je kompozicija u kojoj otvorenim prostorom dominira odnos autora spram naglašenih znakova vlastitih opsesija i strahova. Čest motiv vrata simbolizira otvorenost i mogućnost dokidanja ograničenosti prostora, ali ujedno i problematiku koja vrata izabrati, te što nas čeka s druge strane. Skeptičnost odabira dodatno pojačava motiv crne mačke kao tradicionalnog simbola zle kobi. Rad je odraz vremena u kojem živimo, gdje koncentracija problema pridonosi atmosferi melankolije.
‘Homo homini lupus’ latinska je izreka koja govori o spremnosti čovjeka da nanese zlo drugom čovjeku što direktno proizlazi iz njegove naravi. Uz odnos čovjeka spram samoga sebe time se znakovito prezentira kompleksnost ljudskih odnosa i postupaka. Upravo je motiv vuka za propitivanje različitih životnih situacija odabrala Patricia Cunjak. Dominantno plavetnilo pozadine stvara ozračje prikaza naglašavajući kompoziciju horizontalnog čoporativnog kretanja pastuozno oblikovanih vukova jarko crvenom bojom. Vuk preuzima funkciju indirektnog, ali pri tome i čišćeg odraza ljudskog ponašanja. Ljudskim odnosima bavi se i djelo Razgovori slikarice Natalije Borčić. Ovisno o položaju, perspektivi i odabranom kadru, stolice kao glavni akteri govore o bliskosti ili distanci, o prisnosti ili nelagodi koja se razvija među ljudima. One, poprimajući antropomorfnu ulogu, postaju simboli ljudske interakcije. Razdaljina i usmjerenost, različiti položaji, te odnosi između stolica otvaraju čitavu paletu mogućnosti interpretacija emocija i međuljudskih odnosa. Sjene stolica i njihovo ispreplitanje metafora su kompleksnosti pojedinca i slojevitosti uspostavljanja skladnih odnosa, kao i pronalaženja sličnosti u promišljanjima, željama, ciljevima i osjećajima.
Radovi Okupljanje i Događaj Ane Ratković svojim konceptom objedinjuju sve radove na izložbi. Inspirirana japanskom kulturom u kojoj vlada prožetost svih umjetničkih pravaca, gdje se kroz različite medije prenosi identična poruka, umjetnica oblikuje radove jednostavne kompozicije i reduciranih elemenata svedenih na znak. Riječ je o univerzalnim pitanjima koja čine bit ljudske opstojnosti: pitanje univerzalnog i osobnog, vanjskog i unutarnjeg, individualnog i društvenog kroz odnose čovjeka i prirode, čovjeka i čovjeka, te čovjeka i njegove srži.