Staklo kao jedinstven medij oblikovanja posjeduje karakteristike koje ga istovremeno čine očaravajućim, ali i izuzetno kompliciranim za modeliranje. Ono već stoljećima fascinira umjetnike, znanstvenike, ali i širu javnost… jer stvarati se mora, a staklo je medij koji intrigira svojom ambivalentnošću, ali i mogućnošću preobrazbe.
Lik i djelo najvećeg hrvatskog komediografa Marina Držića interpretirano je na bezbroj načina. Fragmenti piščevog života i bogato nasljeđe njegovog književnog opusa poslužili su kao osnova i inspiracija kazališnim, filmskim, glazbenim i likovnim umjetnicima. Književna djela publicirana su i uprizorena na kazališnim daskama, održane su mnoge filmske, dramske i likovne radionice, te koncerti, okrugli stolovi i konferencije na temu Marina Držića.
Priroda ima svoje zakone po kojima se razvija i mijenja, a njezina snaga najbolje se očituje kroz prirodne katastrofe. One se mogu manifestirati kao potres, poplava, tornado, tsunami, erupcija vulkana, klizanje i urušavanje tla, ali i kao požar, suša, orkanski vjetar, snježna lavina i obilne padaline. Prirodne katastrofe uvijek su iznenadne što rezultira mnogim ljudskim žrtvama i enormnim štetama na području na kojem su se manifestirale.
Zimska likovna kolonija u Karlovcu osnovana je 1974. godine. Ideja o koloniji rodila se godinu dana ranije kad je Petar Grgec, tadašnji predsjednik Udruženja naivnih umjetnika Hrvatske, htio osnovati koloniju u svom gradu. Grgec je zaključio kako u zimskom periodu nema ni jedne likovne kolonije u Hrvatskoj. Njegova supruga Dana, od ranije suradnica karlovačkog Doma za djecu Vladimir Nazor, predložila je da se kolonija održava upravo u Domu. Petar Car, tadašnji ravnatelj Doma, objeručke je prihvatio ideju, te je kolonija službeno počela 22. siječnja 1974. Termin je odabran tako da se kolonija održava tijekom zimskih školskih praznika kako se djeca u Domu ne bi osjećala osamljenom i kako bi se imala čemu veseliti svake godine.
Ciklus crteža i staklenih skulptura Antona Vrlića uvodi nas u svijet promišljanja i propitivanja vlastite nutrine. Namjere i ideje bivaju pretočene na papir natopljen vodom pri čemu crtež teče imitirajući staklenu masu pri lijevanju. Fluidnost mrlje tuša obogaćena je uplivima urezivanja, grebanja i nabadanja različitim predmetima.
Živimo u vremenu kada se sve percipira kao potrošna roba. Opsesivno zgrtanje materijalnog bogatstva dovodi do radikalnog propadanja ljudske duše. Iskonski odnos čovjeka i prirode narušen je kontinuiranom masovnom proizvodnjom što rezultira nebrojivim gomilama otpada. Ekologija sve češće postaje reakciona srž umjetničkog djelovanja.Continue reading →