13.06. – 13.09.2013.
Likovni salon “Vladimir Becić, Slavonski Brod
U organizaciji Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda i Gradskog muzeja Karlovac otvoren je 6. hrvatski triennale akvarela. O logičnom odabiru Slavonskog Broda za domaćina ovogodišnjeg triennala svjedoči i dugogodišnja tradicija akvarela prisutna kroz akvarelističku koloniju “Sava”, koja djeluje u Slavonskom Brodu od 1980. godine. Hrvatski triennale akvarela održava se svake tri godine od 1998. godine, u cilju promicanja i obogaćivanja kulturnih i umjetničkih sadržaja ove specifične slikarke tehnike.
Odbor za izbor djela i nagrade Triennala, u sastavu povjesničara umjetnosti Feđe Gavrilovića i Nikole Albanežea, te ravnateljice HDLU-a u Zagrebu, Gaelle Alexandre Gottwald, odabrao je 69 umjetnika iz cijele Hrvatske koji su se predstavili s po jednim radom u akvarelu. Velika nagrada 6. hrvatskog triennala akvarela dodijeljena je Siniši Reberskom za djelo “Mapa Eshilove maglice s detaljima anglomeracija Alfa, Gama, Kapa i Tau” iz 2012. godine.
Akvarel kao jedna od najstarijih slikarskih tehnika, priznata i zastupljena još u starom Egiptu, početkom XIX. stoljeća postaje jedna od glavnih slikarskih tehnika u Hrvatskoj, posebice u slikanju pejzaža, veduta, portreta, pa čak i arhitektonskih nacrta. Mnogi su se hrvatski umjetnici kroz povijest okušali u ovoj tehnici, počevši od Karasa, Simonettija, Ivekovića, Vidovića, Račića, Kraljevića, Mišea, pa sve do Slave Raškaj koja je vjerojatno najvjerodostojnija predstavnica akvarela u Hrvatskoj. Njeni pejzaži i slike s motivima iz prirode odraz su spoja senzibilnog bića i suptilne slikarske tehnike.
Danas, kada tehnika akvarela nije toliko popularna u okvirima aktualnih umjetničkih zbivanja, djela u sklopu 6. triennala pokazuju kako tradicionalna tehnika može biti suvremena. Često nazivana i najplemenitijom slikarskom tehnikom, ona zahtijeva poseban senzibilitet, strpljenje i koncentraciju, jer ne podnosi nesigurnu ruku. Greške je praktički nemoguće ispraviti, a svaki suvišan potez umanjuje intenzitet iskaza. No, ograničen manevarski prostor nimalo ne umanjuje virtuoznost iskaza i šarenilo boja koju pruža ova vodena tehnika.
Djelo “Plaža” Andrije Girardija karakterizira bogatstvo akvarelne tehnike, gdje autor kombiniranjem adekvatnog omjera pigmenta i boje oblikuje pojedine figure nijansirajući tonove jedne boje, te pritom naglašava kretnje prikazanih likova. Do izražaja dolazi neoslikana površina papira koja čini pozadinu prikaza. Spoj primarnog i analitičkog slikarstva sa tradicionalnom tehnikom akvarela očituje se u djelu “Aquarelle” autorice Anabel Zanze. Bez ikakvih sugestija djelo je primarno usmjereno samo na sebe, odnosno na tehniku kojom je prikazano.
Jednostavnost radova Antonije Čačić i Damira Briškija ističe delikatnost ove slikarske tehnike. Prozračnost i lazurnost prelijevajućih nijansi amorfnih oblika u djelu iz serije “Otisci” u kontrastu je s geometrijskim oblicima jasnih obruba Briškijevog “Türkis blau” u kojem autor ističe mogućnost kontrole poteza i finoću nijansiranja pojedinih ploha. Slično oblikovanje prisutno je u djelu Iris Mihatov Miočić naziva “Isus susreće svoju Majku”. Pri oblikovanju likova intenzitet boje razblažuje se razrjeđivanjem bez dodataka crne ili bijele nijanse. Rad lišen boja ilustrira slojevitost tehnike slikanja idući od svijetlog prema tamnom koloritu, dok crnilo tek povremeno doseže svoju krajnju punoću u izrazu. Serija akvarela malih formata Ivanke Ruk-Ražov iz ciklusa “Hrast koji govori III” u punom smislu riječi izražava ljepotu slikarske bistrine akvarela. Mali formati čine cjelinu koju karakterizira stalan odnos slučajnog i namjernog bez gubitka kontrole u oslikavanju željenog motiva.
Intiman karakter djela “Tamo gdje si noćas spavala” odlikuje mekoća i toplina oblikovanja predmeta odnosno tematskog fokusa slike, dok je pozadina neutralnih lazurnih tonova tek blago naznačena. Pojedina površina na slici Ivone Jurić biva ispunjena sadržajem boje čiji se ton diferencira prilikom svakog poteza kistom doprinoseći time bogatstvu izričaja.
Širok dijapazon uporabe tradicionalnog medija akvarela najbolje oslikava usporedba tri posve različita djela; dok Damir Facan-Grdiša živim bojama i dinamičnim linijama površine vode te kubičnim neboderima stvara zaigranu kompoziciju koja je cijela u pokretu, Igor Čabraja stvara djelo minimalističkog karaktera u kojem negira prozirnost akvarela stvarajući obojanu površinu prikladniju više za tehniku gvaša. Riječ je o djelu potpune smirenosti i tišine. Danijel Butala u kompleksnom djelu “Vaza s cvijećem” koristi kombiniranu tehniku tuša i akvarela. Minucioznim crtežom tušem i perom umjetnik gradi detaljnu strukturu prikaza pri čemu rad djeluje nježno i tankoćutno zahvaljujući akvarelnom koloritu kojim stvara prozirnu nadsliku svijetlih tonova ostavljajući pritom veći dio pojedinog cvijeta u snježno bijeloj boji reljefne površine.
Liričan prikaz “Istarska melodija” autorice Saše Furlan odlikuje fluidnost i lakoća postojanja. Dominacija bjeline papira u spoju s akvarelnim nizovima ostavlja snažan dojam minimalnih, ali savršeno usklađenih elemenata.
Značajan iskorak u poimanju akvarela čini jedino skulpturalno djelo na ovogodišnjem triennalu. Riječ je o djelu “Prenositelji svjetla” Antona Vrlića. Spoj akvarela na papiru i optičkog stakla položenog na papir čini fuziju pri kojoj akvarel dobiva treću dimenziju te biva percipiran kroz prozirnost stakla. Raznovsrnost oblika i površina stakla mijenjaju percepciju i viđenje akvarela ovisno o kutu gledanja. Maštovitost, kreativnost i interaktivnost djela svjedoče o nepresušnom vrelu inspiracije akvarelom.
Hrvatski triennale pružio je uvid u područje stvaranja tehnikom akvarela prezentirajući najnovija djela talentiranih umjetnika nastala u posljednje tri godine čime je potvrdio činjenicu da je akvarel tehnika koja i dan danas ima svoje predstavnike, umjetnike koji prepoznaju kvalitetu i mogućnosti stvaranja u akvarelu, te svake godine iznenađuju svojom inventivnošću i kreativnošću u radovima, bilo da je riječ o čistom akvarelu ili kombinaciji s drugim likovnim tehnikama.
Objavljeno u Konturi br. 121