Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Valentina Šuljić – Linija i prostor u grafičkom listu i njegovu okružju

5.01.-19.01.2016., Galerija PIKTO

 

Liniju poimamo kao izraz likovnog doživljaja određenog karakterom psihičke strukture njezina stvaratelja. Trag zabilježen na podlozi direktna je posljedica misaonog toka. Riječ je o tvorevini koja misaono transformira u vizualno bilježeći pritom psihološko pulsiranje vlastite biti.

 

Odabirom linije kao glavnog motiva grafičkog lista Valentina Šuljić stvara ciklus radova koji čini tematski okvir za razmatranje linije i prostora, te spoznajnih mogućnosti percepcije. Istraživanje utemeljeno na kognitivnoj psihologiji, matematici, vizualnoj percepciji i teoriji prostora rezultiralo je izložbom radova s brojnim inovativnim i eksperimentalnim komponentama ostvarenim optičkim prikazima latentnih formi i brojnim lumino igrama u prostoru.

 

Ciklus grafičkih listova podijeljen je na pet podcjelina koje promišljaju odnos linije i prostora ispitujući pritom mogućnosti vizualne artikulacije linije u polju grafike, te promjene percepcije i doživljaja do koje dolazi prilikom uprostorenja linije. Predstavljeni radovi rezultat su likovnog istraživanja u grafičkom mediju dubokog i visokog tiska koje se fokusira na specifično značenje linije u prostoru.

 

Optički minimalizam dubokog i slijepog tiska u cjelini Potraga za sjenkom reljefnim formama ostvaruje iluziju dubine. Lišeni boje i bazirani isključivo na prostorne prodore, grafički listovi svojim udubinama i ispupčenjima povezuju izložbeni prostor s prostorom grafičkog lista. Pravilni raster blago izdignute reljefne površine ujednačenog ritma gibanja međukorak je između ravne plohe papira i slobodnih linija koje se isprepliću, te na površini papira tvore dinamičke impulse dodatno naglašene sjenkama koje ih prate.

 

Pročišćenost bjeline u cjelini Igra boja i sjenki obogaćena je uplivom crveno-bijelih mrlja organskih formi. Boja koja prelazi preko uzdignutih linija naznačuje razradu promišljanja u sljedećim cjelinama u kojima autorica ulazi u polje preispitivanja doživljaja prostora i osjetila koja u tome sudjeluju.

 

Slojevitost i kompleksnost novih formi u cjelini Dvostruke misli ostvarene su preklapanjem radova uz kombinaciju dubokog i visokog tiska. Na površinu papira definiranog linijom i bojom u dubokom tisku postavlja se prozirna folija visokog tiska sa slobodnim formama oblikovanim fosforescentnim praškom. Reljef i boja anuliraju se postavljanjem folije koja istovremeno pruža mogućnost novih vizualnih čitanja iste površine. Trodimenzionalnost lista oblikovana svjetlom, reljefom i fosforescentnim bojama vidljiva je pod dnevnim svjetlom, dok se prijelazom u mrak ona dematerijalizira i ulazi u prostor. Nenametljiva bijela fosforescentna boja upija svjetlosnu energiju i u mraku ju oslobađa, čime postaje ključni okidač za alteraciju promatračeve percepcije prostora, te čini nevidljivo vidljivim i obrnuto. Fosforescentne forme karakterizira snažan ekspresivan potez, pri čemu otvorena kompozicija ide u prilog slobodnom dojmu lebdećih svjetlećih oblika. Jedan rad zasnovan na prividu latentnih formi tako se može iščitavati na dva ili čak i više načina.

Još rafiniraniji dojam vidljivog i nevidljivog stvara cjelina Prikriveni trag. Kombinacija slijepog tiska reljefnih struktura i linoreza fosforescentnih oblika koji prelaze preko reljefnih formi ukazuje na višestruke mogućnosti percepcije. Dvosmislenost vizualnog tumačenja istog rada kojeg promatrač pri dnevnom svjetlu poima na jedan, a u mraku na drugi način, ostavlja dojam binoma poput negativa i pozitiva, osnove i potke, aversa i reversa istog dvodimenzionalnog medija, no s ključnom razlikom – sve se promjene odvijaju na jednoj strani podloge.

 

Osim trodimenzionalnosti ostvarene latentnim formama, u cjelini Put u prostor dolazi do prijelaza iz jednodimenzionalnog opažaja linije u višedimenzionalni doživljaj povezivanjem fizičke i duhovne dimenzije prostora, tj. uprostorenjem linije. Ambijentalna instalacija sazdana je od zasebnih grafičkih listova koji lebde u prostoru. Istančanost bijele reljefne linije slijepog tiska, postepeno obogaćena latentnim viđenjem organskih formi akvatinte i linoreza, svoj vrhunac doživljava kroz višefazni proces tiska reljefnih formi uz naknadno dodavanje boje koja uz pomoć rezervaša stimulira snažan gestualan potez. Unatoč koloristički naglašenoj ekspresivnosti poteza, ključnu ulogu i dalje igra linija, tj. odnos tanke reljefne bijele linije i plošne crne linije koje naznačuju put u uprostorenje. Crna linija svojom transformacijom u deblju tkanu nit napušta površinu papira i materijalizira se u fizičkom prostoru, te slobodnom krivuljastom formom isprepletenih niti stvara sjenu na samom grafičkom listu i time povezuje dvodimenzionalni prostor papira s galerijskim prostorom. Slobodan smjer kretanja na grafičkoj podlozi nastavljen je i izvan nje, čime se potvrđuje primat linije kao kôda koji povezuje sve grafičke cjeline u smisleni ciklus radova.

 

Linija definirana kao imaginarna granica koja dijeli dvije plohe ili dva volumena u prirodi objektivno ne postoji, već se smatra produktom našeg duha i kao takva ostavlja slobodu vlastitog poimanja. Potencijalno najosobniji izraz poslužio je kao medij za slojevit i promišljen proces istraživanja mogućnosti vizualne artikulacije linije.

 

Odabirom linije kao osnovnog sredstva prijenosa titraja vlastitih vibracija, Valentina Šuljić u grafici, svom primarnom mediju, istražuje spoznajne mogućnosti percepcije. Postepenim građenjem prostornosti kroz optičke i prostorne eksperimente autorica otkriva dijelove svog misaonog svijeta i potiče promatrača na istraživanje različitih oblika percepcije prostora. Koristeći liniju kao polazište, te objedinjavajući element cijelog niza raznolikih procesa, Valentina Šuljić usvaja nove mogućnosti likovnog izričaja i ostavlja otvorenim prostor za dodatna istraživanja s naglaskom na imaginaciju i apsorpciju doživljenog.