Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Vatroslav Kuliš

Hedonist boje

“Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka” –  to je samo jedna od mnogobrojnih definicija osnovnog elementa forme slike. Laik će prije uočiti bogatstvo i dinamiku boje negoli zamijetiti karakter linije. Boja neovisno o punoći i gustoći komunicira s promatračem i svjesno ili nesvjesno utječe na njegove emocije i percepciju. Upravo boja čini polazište i destinaciju Vatroslava Kuliša, jedinog živućeg klasika moderne, kako ga je jednom prilikom oslovio Igor Zidić, autor opsežne Kuliševe monografije.

Rođen 7. ožujka 1951. godine u Vidošima u Bosni i Hercegovini, Vatroslav Kuliš odrastao je u zagrebačkoj Dubravi. Mnogi eminentni umjetnici i profesori oblikovali su ovog umjetnika tijekom školovanja. Od Edite Schubert koja ga je pripremala za upis u Školu primijenjene umjetnosti i Jakova Bratanića koji je mladom Kulišu proširio interes na književnost i kazalište, preko Vladimira Filakovca koji ga je upoznao s prvim tajnama slikarskog umijeća, pa sve do Ferdinanda Kulmera i Šime Perića u čijoj je klasi Vatroslav Kuliš i diplomirao 1976. godine. Duži period radio je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao likovni urednik, te se uz slikarstvo bavio grafičkim dizajnom i scenografijom. No prva i osnovna ljubav bilo je i ostalo slikarstvo.

Spoj slikarstva, glazbe i prirode

Prepoznatljiv Kulišev rukopis karakterizira životnost, energija i bogatstvo kolorita koji svjedoče o hedonističkom, lirsko ugođenom senzibilitetu umjetnika. Vatroslav Kuliš sjedinjuje u sebi nekoliko osobnosti, dijeleći svoje afinitete na književnost, slikarstvo, glazbu i prirodu. Sva navedena područja isprepliću se i ujedinjuju u umjetniku koji živi boju. Razvijajući svoj stil na tradiciji lirske apstrakcije, apstraktnog ekspresionizma i akcionog slikarstva, Kuliš ne dopušta da bude uvučen i dominiran snagom takvog izričaja, već se zadržava u polju samosvojnosti crpeći iz prirode energiju i inspiraciju za stvaranje likovnih djela koja slave ljepotu svijeta i čovjeka.

U četrdeset godina likovnog djelovanja Vatroslav Kuliš stvorio je bogat opus, u kojem kvantiteta nije bila na uštrb kvalitete, već je doprinijela razvoju bogatog kolorističkog svijeta energičnih emocija izraženih na slikarskim platnima.

Iako sam umjetnik kaže kako je njegovom izričaju uvijek više odgovarala apstrakcija, promatrajući njegova djela možemo zaključiti da je stvarao na samoj granici apstrakcije i figuracije. Žanrovski, Igor Zidić je Kulišev opus podijelio u nekoliko kategorija počevši sa krajolicima kao osnovnim  motivom, koji se potom dijeli na marine, solarne motive, florealne motive, a povremeno se javlja i forma portreta i mrtvih priroda. Navedene kategorije čine samo okvirne smjernice kao polazišne točke dijaloga koji umjetnik vodi s pojedinim elementom iz prirode.

Ciklusi

Promatrajući rane radove nastale u periodu od 1978. do 1991. godine zanimljivo je pratiti postepeni razvoj počevši od ekspresivnih figurativnih slika literarnih simboličnih naziva, s prigušenom paletom zemljanih tonova koja se postepeno otvara uvođenjem življih boja, ali i dalje s vrlo kontroliranim i kompozicijski pravilno organiziranim kolorističkim potezima. Razvoj se nastavlja kroz pojavu oslobođene geste prilikom eksplozije boja u radovima krajem 80tih godina u kojima je možda najvidljiviji utjecaj Jacksona Pollocka i akcionog slikarstva kroz raznolikost pristupa u nanošenu boje na platno tehnikama prskanja, lijevanja i poteza kistom čime način slikanja postaje dio slike jer svaki pokret ostavlja svoj trag koji postaje gradivni element mreže nanešenih boja.

Kuliševi krajolici s vodom ponajviše su inspirirani morskom vodom i njenim gibanjima. Unatoč odrastanju u Zagrebu, umjetnik crpi inspiraciju iz mediteranskog okruženja, kako sam kaže, more za njega predstavlja skladište energije. Tako nastaje čitav niz ciklusa inspiriranih morskom i slatkovodnom vodom kao što su Valovi, Kornati, Kuti, Riffovi i Metamorfoze mora.

U periodu od 1990. do 1993. godine nastaje prvi od navedenih – ciklus Valovi. Zapravo nije iznenadno da osobu tako silovite i ekspresivne energije kao što je Kuliševa privlači nevjerojatna snaga mora, dinamičnost njegova gibanja kroz formu valova, te dramatičnost oblika tijekom oluja, ali i potpuna mirnoća i kontemplativnost tijekom bonace koja u potpunosti odgovara romantičnom karakteru slikara u njegovoj neprekidnoj potrazi za novim ljepotama prirode. Dominacija duboke tamnoplave boje valova doprinosi kontrastu ostvarenom akcentima bijele boje, koji dočaravaju zapjenjenost pomahnitalih valova. Snagu valova Kuliš akcentira potezima toplih boja koji prkose smjerovima gibanja valova.

Posve drugačiji likovni izričaj karakterizira cikluse Slike-kolaži i Objekti-kolaži nastale početkom 90tih godina. Uvođenje reljefnosti, primjena materijala kao što su konci, kartoni, letvice, voda, čavli, pijesak, te prigušenost dominantnog oker tonaliteta u kombinaciji s bijelom bojom karakteristike su djela nastalih za vrijeme Domovinskog rata kada umjetnik vođen emocijama stišava svoj slikarski jezik i daje vlastiti komentar tadašnjeg vremena uporno nastavljajući likovno djelovati, ali sa skromnijim i prigušenim kreativnim izrazom u skladu s potrebama i mogućnostima cijelog naroda.

Slijedeći ciklus Kornati nastao sredinom 90tih označava povratak boji. U ovom ciklusu Kuliš doseže visoki stupanj apstrakcije. Djela horizontalnog gibanja s okomitim akcentima u formi konkretnijih poteza kistom svedeni su na znak – znak lišen iluzije prostora poprimajući obilježja ornametalizacije površine.

Ono što je uslijedilo bio je ciklus krajolika vode, ali posve suprotan dinamičnim Valovima. Kao i svojevremeno impresionisti, Vatroslav Kuliš ima potrebu otići u prirodu i slikati na licu mjesta, upijajući svjetlost, atmosferu i senzibilitet prirode. Boraveći u Kutima, na jezeru pokraj Metkovića nastaje istoimeni ciklus petnaestak ulja na platnu manjih formata naslikanih u prirodi. Slikajući površinu mirne vode, Kuliš stvara kompozicije koje zrcale prirodu oko sebe, sunce iznad sebe i, ovisno o kutu svjetlosti, dubine unutar sebe. Tonalitet i prevladavajuće boje ovise o dobu dana kada je djelo naslikano – od žarko žutih tonova sredinom sunčanog dana, preko snažno crvenog tonaliteta u vrijeme sumraka, do intenzivnih noćno plavih površina vode.

Metamorfoze mora nastale u periodu od 1999. do 2002. godine prikazuju zlatnu sredinu između ciklusa dinamičnih valova i zrcalne površine jezera kroz različite stupnjeve namreškanosti površine mora. Romantizam svjetla i umjerena dinamičnost morske površine stvaraju poetiku specifičnog senzibiliteta umjetnika prepunog snažne energije,  ali i čulnog osjećaja za prirodu. Naglašena tekstura i impresija vodene površine glavna su obilježja ovog ciklusa. Dok ritmični nanosi bijele boje formiraju dinamiku morske površine, uzburkanija stanja naglašena su pastuoznijim nanosima boje, dok spoj dva prirodna elementa – vode i sunca – oblikuje površinu srebrnkastog odsjaja žarke svjetlosti stvarajući snažan karakter grafizma djela.

Paralelno s metamorfozama nastaju i Nizovi – ciklus malih formata koji čine odmak od morskih krajolika i općenito prirodnih vizura. Kako i sam naziv kaže, slike su fragmenti, isječci koje je moguće spojiti u nizove u bezbroj varijacija. Potezi i forme nastavljaju se nakon ruba slike, oni čine otvorene kompozicije podložne promjenama i raznim kombinacijama. Slika biva svedena na samu sebe, jedini sadržaj koji ostaje jest boja. Snažan jarki kolorit oblikuje pojedine slike, s mogućnosti slaganja tri niza u prevladavajućim osnovnim bojama – žuti niz, crveni niz i plavi niz. Kao i kod Kornata, Kuliš opet doseže najviši stupanj apstrakcije i slobode, nudeći ovaj put niz različitih mogućnosti prilikom izlaganja, stvarajući sa svakom novom kompozicijom nizova novo likovno djelo i dajući mu novi kontekst.

Riffovi spajaju dvije Kuliševe velike ljubavi – glazbu i vodu. Posve logičan izazov za umjetnika kojem muzika daje energiju i poticaj prilikom slikanja bio je ‘naslikati glazbu’. Ritmičnost vode pomogla mu je u tom naumu. Rezultat je niz snažnih polukružnih lukova koji nadvisuju horizontalnu bazu slike. Pozadine čiste boje čine kulisu kao što crtovlje u kajdankama čini osnovu na kojoj note stvaraju ritam. Takve jednobojne pozadine pojačavaju eksploziju jarkih boja polukružnih gesta stvarajući glazbenu sliku.

Herbarium pictorium  djela su neutralnih, gotovo pastelnih, pozadina na kojima se iz jednog koncentriranog središta odvija vatromet boja u različitim smjerovima, različitog intenziteta i različite dužine i širine linija. Tehnike drippinga, prskanja i lijevanja doprinose raznolikosti tretirane površine, a različita kretanja raznobojnih linija stvaraju cijeli spektar dinamičkih i svjetlosnih vrijednosti. Kao što je Igor Zidić u monografiji slikovito opisao – lukovi u Riffovima postepeno se oblikuju u “klupko koje čini spremnik boja, energija i eksploziva”. Posve neutralna pozadina usmjerava svu koncentraciju promatrača upravo na tu srž koja predstavlja umjetnikov karakter sačinjen od snažnih impulsa energije obojanih ljepotom prirode i hedonističkog uživanja u životu.

Posljednja dva veća ciklusa Vatrene kugle i Ekran monokroma izričajno su posve suprotnih karaktera. Vatrene kugle umnožavaju klupko iz prethodnog ciklusa i na jednobojnoj površini oblikuju niz kružnih jezgri sačinjenih od raznobojnih sitnijih točkastih ili većih jednobojnih mrlja. Ti nukleusi okruženi su valovitim linijama čime se stvara dojam vibracija kakve čini kamen na površini vode u koju biva bačen. Tehnikom drippinga Kuliš stvara okomite silnice koje se suprotstavljaju kružnim formama i uravnotežuju kompoziciju.

Ekran monokroma je vjerojatno najlirskiji i krajnje poetičan iskaz umjetnika u njegovom dosadašnjem opusu. Intenzivne, naglašeno pastelne, pozadine vodoravnih poteza vodenaste teksture čine raster sa okomitim curcima nastalim u istom tonu boje. Nježne male pastelne forme leptira, bombona, ribica i sličnih asocijativnih oblika nanizane u poprilično ravnomjernim razmacima djeluju poput naslikanih nota romantične proljetne pjesme. Boje i oblici su u funkciji ilustriranja čiste ljepote prikazanoga.

Ovaj kratki pregled važnijih ciklusa cjelokupnog opusa Vatroslava Kuliša svjedoči o romantičaru i idealistu; talentu prepunom neiscrpne životne energije, koji je raznolikošću svojih djela pokazao kako predanost jednom slikarskom elementu – boji, ne mora nužno značiti jednosmjernost ili jednoličnost u umjetničkom stvaralaštvu. Posvećenost boji potiče na dodatnu kreativnost i stvara poticaj za kontinuirana istraživanja, posezanja unutar sebe i svojih mogućnosti, a rezultat su sklad, ljepota i ravnoteža krajnje individualnih djela liričnog izričaja i naglašene energije. Ovaj manirist, ekspresionist i akcionist, predstavlja suptilnu dušu prepunu pozitivne energije nahranjene prirodnim ljepotama svijeta koja želi doprinijeti boljitku čovječanstva čineći ono što zna najbolje – stvarajući vlastiti koloristički svijet ljepote, melodičnosti i vizualnog hedonizma.

GALERIJA

Objavljeno u časopisu Riječi  4/2013.