10.09.-28.09.2013., Galerija ULRICH
Retrospektivnom izložbom “(Ne)poznati Zagrepčani” obilježeno je 50 godina djelovanja zagrebačke fotografkinje Višnje Serdar. Preko 60-tak fotografija izloženih u galeriji Ulrich predstavlja opus umjetnice nastao u periodu od 1973. do 1993. godine. Široki dijapazon fotografiranih osoba iz različitih sfera života poput umjetnika, likovnjaka, glazbenika, glumaca, estradnjaka pa i javnosti posve nepoznatih, a umjetnici vrlo bliskih osoba govori o bogatom kulturnom i društvenom životu Zagreba sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća. Svaka fotografija nosi svoju priču. Svaka priča govori o prirodnom talentu i intuiciji Višnje Serdar u komunikaciji s pojedinom osobom. Nijedna fotografirana osoba nije samo puki model. Višnja Serdar voli ljude i ljudi vole nju. Ta ljubav se osjeti kroz povjerenje kojim odiše svaka izložena fotografija. Povjerenje je iskazano gestikulacijom, neverbalnom komunikacijom ili direktnim pogledom u objektiv pružajući umjetnici priliku da prodre u dušu osobe koju fotografira i istakne ono što ju čini jedinstvenom. Ovisno o osobnosti osobe, pozadina ili nadopunjuje ispričanu priču ili neutralnom bjelinom dodatno ističe osobnost portretiranog pojedinca. Portreti tadašnjih fotomodela možda ponajbolje ilustriraju tadašnje modne izazove i trendove u području frizura i šminke. Samouvjerenost i izravna komunikacija sa fotografkinjom glavne su odlike portreta manekenki, čime se njihovi portreti razlikuju od ostalih po vidljivom iskustvu u poziranju za fotografiranje.
Zanimljiv je ciklus fotografija eminentnih hrvatskih umjetnika s temom ‘umjetnik pri radu’ gdje Višnja Serdar portretiranjem pojedinog umjetnika u njegovom ateljeu, zamrznutog u fazi između prethodnog i slijedećeg poteza, govori o dinamici stvaranja prilikom oblikovanja umjetničkog djela, a ponajviše o karakteru umjetnika. Portret Ede Murtića u njegovom ateljeu u pognutom položaju pogleda usmjerenog prema objektivu izražava snažnu usmjerenu koncentraciju na kreativni proces i trenutak prekida kontinuiteta u radu. Unatoč crno-bijeloj tehnici fotografije, mrlje na radnom odjelu Murtića ‘vrište’ šarenilom boja koje se doslovno osjeti na fotografiji. Potpuni kontrast predstavlja portret Murtićeve supruge, Goranke Vrus-Murtić. Dostojanstvo, mirnoća i ozbiljnost čistog profila naglašene su bogatstvom različitih struktura – meke valovite kose, raskošne sjajne ogrlice i mekoće svilene bluze, dok skulptura u pozadini naglašava profil Murtićeve supruge. Kompozicije u prostoru poput portreta Ivana Balića Cobre govore o tadašnjim trendovima u dekoraciji interijera, dizajnu posuđa, modnoj odjeći i ostalim trendovima koji će zasigurno probuditi nostalgična sjećanja kod mnogih posjetitelja.
Dječji portreti čine zasebnu kategoriju. Dok se u portretima umjetnika očituje iskustvo i mudrost, u portretima djece naglašena je znatiželja i zaigranost. U njihovim pogledima moguće je iščitati želju za upoznavanjem svijeta i stjecanjem novih znanja. Višnja Serdar posjeduje nevjerojatan talent u prikazu onog suštinskog u čovjeku, a to je u portretima djece njihova spontanost, bojažljivost, sramežljivost i ponajviše dječja iskrenost.
Među najdojmljivije portrete ove izložbe spadaju portreti Mirka Račkog i Ivice Antolčića. Rački je fotografiran u 102 godini svog života, kada je bio najstariji živući hrvatski slikar. Kompozicija fotografije priča povijest poznatog slikara, udobno smještenog u fotelju u svom ateljeu, dok iza njega možemo vidjeti dio monumentalne slike na kojoj su prikazani Stjepan Radić i kralj Tomislav. Rački je uhvaćen u trenutku komunikacije s fotografkinjom, u pozi koja djeluje kao da umjetnik prenosi svoje doživljaje i iskustva Višnji Serdar pritom dijeleći intimni trenutak u fazi fotografiranja. Portret Ivice Antolčića posve je drugačijeg karaktera – fokus je na umjetnikovom licu. Njegov topli pogled pun dobrote komunicira sa fotografkinjom. Povjerenje se može iščitati iz direktnog otvorenog pogleda, blagog smiješka i skupine bora oko očiju koje svjedoče o vedrom i pozitivnom karakteru ovog umjetnika. Sjaj u očima iskazuje vitalnost unatoč starosti, Tehnika fotografiranja pruža savršenu ravnotežu između mutnih i izoštrenih detalja fotografije pritom iskazujući ono najbolje – mudrost, pozitivnost i priču ove zaigrane duše prepune topline. Takvi radovi svjedoče da kod Višnje Serdar nikad nije riječ o striktno poslovnom odnosu naručitelj-umjetnik.
Svakom pojedincu umjetnica pristupa dobronamjerno i iskreno uspostavljajući pritom neporedan kontakt. Razvijenom empatijom Višnja Serdar stječe povjerenje osobe i rađa se prijateljstvo koje od tog trenutka traje do dana današnjeg. Tome može posvjedočiti i veliki odaziv osoba koji su prisustvovali otvorenju, a čiji su portreti izloženi na izložbi. Ova hvalevrijedna izložba ne nosi samo dokumentarnu vrijednost određenog perioda, već kao i svaki izloženi portret – posjeduje priču, izaziva emocije i impresionira talentom autorice.
Objavljeno u Vijencu br.510