7.10.-28.10.2022., Gradski muzej Jastrebarsko
9.11.-25.11.2022., Galerija Idealni grad, Zagreb
Sjećanja su nematerijalni trag naših iskustava koja se kontinuirano obogaćuju i aktivno sudjeluju u kreiranju naše stvarnosti. Ona se javljaju spontano i fragmentirano, a najčešće ih vežemo uz ljude i iskustva koja su na pozitivan ili negativan način obilježila naš život. Uspomene nisu nužno vezane uz najznačajnije događaje u životu, ali su često povezane uz emociju koju smo proživjeli. Upravo akumulacijom osobnih trenutaka bavi se Zoran Kakša u novom ciklusu radova „Ritorno a casa“.
Uspomene nastaju spontano i zapravo mi nemamo utjecaj na odabir trenutaka koje će naš um pohraniti. Na sličan način autor bilježi trenutke kojih se prisjeća pregledavajući stare skice i fotografije. On akumulira trenutke spontano ih oblikujući u vizualni dnevnik koji ne prati svakodnevne događaje već objedinjuje splet uspomena. Pogled u prošlost nije uvijek lagan i bezbolan proces, jer nas navodi da se zamislimo i preispitamo te revidiramo svoje postupke kopajući po ropotarnici prošlosti. Fotografije i skice koje Zoran Kakša koristi kao podlogu i polazište za nastanak novih djela izraz su autorovih afiniteta, estetike, vrijednosti i pogleda na život. Sâm stvaralački proces je dug i slojevit te odražava kompleksno područje sjećanja. Autor intervenira u vlastita sjećanja kombinacijom različitih tehnika od pretiska, akrila, olovaka i olovaka u boji pri čemu nastaju jedinstvene kompozicije kao spoj prošlosti (fotografije kao polazišta) i sadašnjosti (grafičke i slikarske intervencije u procesu realizacije novog djela).
U pravilu sjećanja vežemo uz ljude i događaje, no autor nam predstavlja trenutke lišene ljudske prisutnosti. Dominantno akromatski prizori u pravilu su definirani crnim ili sivim tonovima, a kompozicije su često obogaćene akcentom jarke boje koja unosi život i toplinu u sadržaj te potvrđuje kako nije riječ o pukom dokumentu u prostoru i vremenu već utkanoj emociji koju autor veže uz uprizoreni trenutak. Nadrealni, slojeviti i vrlo često melankolični prizori pričaju priču kroz simboliku i utjelovljenu atmosferu interpretiranog trenutka. Primjerice, stablo u šumi u čijoj je jezgri smještena ogrjevna peć kao izvor topline ili kuća s raznobojnim unutarnjim osvjetljenjem smještena u gustoj šumi istovremeno nose simboliku topline doma, dok njihovo okruženje – šumu vežemo uz pojam mira i tišine te jedinstvenog kontemplativnog područja. Većinu radova karakterizira reljefnost tj. prisutnost različitih tekstura na površini te stupnjevanje jačine pretiska čime se postiže dojam starih djela izblijedjelih pod utjecajem različitih atmosferilija i protoka vremena. Gotovo svaki rad definira specifična boja koja u funkciji akcenta intrigira i dinamizira prikaz te zadržava i usmjerava fokus promatrača. Neobičan kadar u automobilu jedan je od rijetkih prikaza ljudskog lika i to specifično zabilježenog u retrovizoru. I dok motiv automobila vežemo uz putovanja i kretanje, prazna fotelja kao lajtmotiv jednog sjećanja simbol je statičnog bivanja u prostoru te naglašene ljudske odsutnosti.
Jedinstvenost ciklusa očituje se u dvojnosti grafičkog i slikarskog aspekta prisutnog u radovima, ali i u raznovrsnosti korištenih podloga. Svjestan odabir različitih formata, oblika i vrsta podloga savršeno utjelovljuje fragmentiranost interpretiranih sjećanja. Uz platna različitih formata, dio ciklusa izveden je na podlogama koje čine nasloni školskih stolaca različitih veličina i oblika. Povremeno su nasloni prebojani, no vrlo često je podloga ostavljena u prirodnoj boji pa svjedočimo ranijim tragovima korištenja poput ogrebotina i oguljenih naljepnica. Prikaz je u pravilu centralno pozicioniran te djeluje poput trenutka tišine zabilježenog na drvenoj podlozi. Pojedini kadar prenosi misao, sjećanje ili atmosferu određenog trenutka. Iako su prikazi krajnje minimalistički, oni ne zalaze u područje hladnoće i distanciranosti.
Zoran Kakša svjesno bira intiman format te ostvaruje savršen sklad između izblijedjelih i akcentuiranih elemenata pri čemu utjelovljuje sjetnu, melankoličnu i vrlo često poetičnu atmosferu lišenu patetike. Kako sjećanja nikada nisu pravilna i ukalupljena u očekivane obrasce, tako i nasloni na kojima su zabilježena variraju u oblicima i dimenzijama. Obrisi prikaza na naslonima kreću se od pravokutnih i kvadratnih pa sve do romboidnih i kružnih te dodatno potenciraju i usmjeravaju pažnju promatrača na sadržaj dok različitost veličina, formata i materijala podloge te primijenjenih tehnika zorno prenosi bogatstvo proživljenog životnog iskustva. Nasloni su predmeti koji nose svoju povijest i priču, dok u aktualnom ciklusu dobivaju novu funkciju zadržavajući pritom svoje specifičnosti i zadatosti. Riječ je o formi koju svi nosimo u kolektivnom sjećanju, a koja postaje podloga za nove interpretacije i pogled u osobni svijet autora. Kroz neobičan i krajnje specifičan odabir podloga možemo iščitati kontinuiranu autorovu dvojnost odnosno istovremenu posvećenost pedagoškom radu i umjetničkom djelovanju.
Povratak kući odnosno povratak samome sebi dubok je i misaon proces. Zoran Kakša ga je intuitivno zabilježio na manjim, intimnijim formatima. Oni nisu glasni, oni ne privlače pozornost na prvu, već suptilno pozivaju promatrača da im se približi i odvoji vrijeme za pomno upoznavanje sadržaja zabilježenih, interpretiranih i s ukazanim povjerenjem podijeljenih trenutaka iz bogatog, predanog i posvećenog života autora sa svim svojim usponima i padovima, ali i lekcijama – kako osobno usvojenim tako i nesebično prenesenim na buduće generacije.
Fotografije s otvorenja izložbe u Gradskom muzeju Jastrebarsko:
Fotografije s otvorenja u Galeriji Idealni grad:
