20.10.-31.10.2025., Galerija Hrvatskog školskog muzeja “Školica za 5”, Zagreb
Zoran Kakša autor je koji stvara u tišini, duboko promišljajući o svakodnevnici, motivima i sadržajima koji su naizgled posve uobičajeni i za mnoge lišeni potencijala likovnosti. Kroz povijest svjedočimo kako se ljudi vole diviti grandioznim pojavama i događajima koji okupljaju mase u jedinstvu, no realno, takve manifestacije raskoši nisu ono što čini život svakoga od nas. Pravo umijeće krije se u pronalasku potencijala u onome najobičnijem i/li najskrovitijem tj. u trenucima koje uzimamo zdravo za gotovo. Ciklus “The Returning Tale” priča je o povratku tj. prisjećanju kolopleta jedinstvenih trenutaka koji čine život.
U aktualnom ciklusu Zoran Kakša bilježi prizore iz urbanog života i popularne kulture u jedinstvenom spoju slika i crteža na podjednako posebnoj podlozi – naslonima školskih stolaca. Naime, radeći kao učitelj u osnovnoj školi, još 2010. godine prepoznao je potencijal odbačenog i iskorištenog školskog inventara kao podlogu za nastanak novih radova koji su na najprirodniji način spojili njegova dva životna poziva – umjetnički i pedagoški rad. U proteklih 15 godina nasloni najrazličitijih oblika u različitim fazama istrošenosti i oronulosti poslužili su kao podloga za nastanak novih radova. Ciklusi su se tematski i sadržajno mijenjali, dok je podloga školskih naslona ostala konstanta koja je u sadržaj svakog ciklusa utkala i vlastiti dio priče i povijesti. Naslone odlikuju manje dimenzije, specifični oblici, zakrivljenost površine, rupe koje su fiksirale naslon na stolicu te niz različitih tragova tj. zapisa protoka vremena i uporabe unutar školskog sistema. Autor oblikuje vlastiti sadržaj koristeći monotipiju, pretisak, akrilne boje, drvene olovke u boji, HB i B olovku. Ponekad intervenira na način da cijelu površinu prekrije oslikom dajući naslonu posve novi identitet, a povremeno implementira svoj rad u središte naslona, stvarajući tako dojam minijature u vremenu. Naglašena rustičnost prikaza u potpunom je skladu s trošnim izgledom samih naslona. Slikocrteži djeluju posve prirodno, kao da su integralni dio naslona od samog početka. Zoran Kakša ističe kako je riječ o dokumentarističkom bilježenju trenutaka vremena i poetike prostora obilježene melankoličnom atmosferom. Proces pregleda starih skica i fotografija završava prijenosom određenih tema i sadržaja u kombiniranim grafičko-slikarskim tehnikama na drvene naslone školskih stolaca. Kako sâm autor kaže, niti jedna slika nema naziv, već brojeve koji aludiraju na brojnost “stranica u dnevniku prisjećanja”. Riječ je o rekapitulaciji vlastitog života te sjećanja, uspomena i emocija koje ih prate, dok pregled s vremenskim odmakom otvara mogućnost revalorizacije tj. upisivanja novih vrijednosti, pristupa i emocija. Namjerno potenciranje zrnatosti, grube obrade i ostavljanje vidljivim prirodno nastalih grešaka u procesu prenošenja motiva uvelike pridonosi rustičnosti samih radova što u konačnici rezultira prividom nemira i konstantne treperavosti motiva. Na taj način autor autentično prenosi osjećaj melankolije i atmosferu nostalgije prisjećanja na određene trenutke.
Nemoguće je zanemariti kontinuiranu dihotomiju u životu i radu Zorana Kakše. Trajno ispreplitanje umjetničkog djelovanja i pedagoškog rada obilježeno je kombiniranjem slikarskih i grafičkih tehnika uz trajnu ljubav spram crno-bijelih kontrasta i bogatih tonova sive s tek povremenim akcentima jarke boje. Navedene likovne elemente prati dvojnost simbolike i značenja samih naslona koja se nastavlja i u simbolici interpretiranih motiva. Više nego u prethodnim ciklusima, autor se zadržava u području figuracije. Motivi variraju od dječjih igračaka preko svakodnevnih elemenata pa sve do melankoličnih prizora, dok objedinjeni u ciklus bude nostalgiju za nekim prošlim vremenima. Uz naglašenu simboliku, pojedini radovi zalaze u područje nadrealizma. Primjerice, prikaz praznog kuta interijera s dijagonalno postavljenim crno-bijelim pločicama iz kojih izranja golo stablo. Emotivno interpretirane memorabilije, igračke i uspomene iz djetinjstva, poput prikaza lokomotive koja izranja iz crnila mračne kutije, isprepliću se s detaljima opustošenih interijera. Iznimno sjetnim i melankoličnim prikazima autor gradi, kako sâm kaže, osobni spomenik jednoj individualnosti. Osim jedinstvene atmosfere radova, ističe se i naglašeno individualiziran odabir motiva. Riječ je o prizorima iz urbanog života i popularne kulture koje bi rijetki likovno zabilježili, ali objedinjeni i interpretirani jedinstvenim rukopisom, odabranim crtačkim i slikarskim tehnikama te implementirani na specifične podloge, oni bivaju svojevrsni likovni i etički komentar na suvremeni svijet te medijske refleksije naše stvarnosti. Osim svakodnevnih motiva praznih i derutnih prostora lišenih ljudske prisutnosti, ciklus sadrži i niz naglašeno romantičarskih sadržajnih crtica uz koje je autor emotivno vezan. Ističe se motiv ringišpila u Beču, gradu bogate kulture i povijesti, kojeg autor uvijek iznova rado posjećuje. Prisutni su i prepoznatljivi motivi Venecije koja je stalan izvor inspiracije i atmosfere u umjetničkom radu Zorana Kakše. Gondole su interpretirane kroz čisti sfumato toliko blagih, jedna vidljivih, obrisa da djeluju poput jedne davne uspomene vječno utaborene u autorovom sjećanju. Gledajući i upijajući njihovu energiju budi se reminiscencija na venecijanske sfumato impresije u tehnici ulja na platnu s početka 1900-ih našeg cijenjenog slikara Emanuela Vidovića. Zadržavajući se u istoj sadržajnoj sekvenci, nailazimo na iznimno upečatljiv i pročišćen kružni prikaz kojim dominira bjelina guste izmaglice povezujući površinu vode i neba. Neujednačenim nanosom bijele boje te povremenim propuštanjem boje podloge, Zoran Kakša oblikuje blage naznake stupova u vodi obavijenih prepoznatljivom venecijanskom izmaglicom. Djelo je izvedeno u duhu lirske apstrakcije i krajnjeg minimalizma koji dodatno potencira tankoćutnost izraza autora.
Ciklus “The Returning Tale” prožet je osjećajima melankolije, sjete, prolaznosti i nostalgije, dočaran dominantnim elementima magle, kiše, sivila i mraka, a oživljen i dinamiziran motivima igračaka, memorabilija, fotografija i filmova. Brojni detalji nose simboliku djetinjstva, putovanja, ali i odaju čast velikim hrvatskim autorima poput Vanište te oslikavaju atmosferu gradova koji u autorovu životu igraju ključnu ulogu kao trajan izvor inspiracije. Ciklus koji je Zoran Kakša započeo 2010. godine na inventaru nekadašnje prošlosti, ovom izložbom zatvara svoj puni krug i nakon 15 godina posvećenog rada privodi se svome kraju ostajući kao trajna uspomena na vrijeme kada su se cijenile vrijednosti kroz ljudski doživljaj, iskustvo i njegovanje međuljudskih odnosa, kada smo bezbrižno uživali u zanosu igre, smijeha, topline i srdačnosti. Bila je to prošlost u kojoj je kvaliteta pratila rad, a iskustva poučena humanim doprinosom bila su trajno upisana u memoriju svakog pojedinca. Danas se nostalgično prisjećamo te prošlosti u ozračju melankolije kroz jedinstvene radove Zorana Kakše koji je svojim nenametljivim i tihim, ali nevjerojatno snažnim i upečatljivim djelima diskretno i nepretenciozno zaokupio pažnju aktualnog promatrača, podsjećajući nas na neizbrisiv trag nekadašnjih vrijednosti života.
Fotografije s otvorenja, autor fotografija Zoran Pero Radaković:
