Andrea Listeš

 

Nema ničeg ljepšeg od osjećaja kad Vas pozovu da popratite izložbu u drugom gradu i kad prilikom razgleda jedne posve neočekivano naiđete na drugu izložbu koja Vas također privuče i zaintrigira.

Prošle godine pozvali su me u Vinkovce da popratim izložbu mladih umjetnika ARTisFACT koju sam predstavila na stranici u travnju prošle godine. Nakon razgleda izložbe i razgovora ugodnih s jednom od izlagačica, na putu prema autu pogled mi je zastao na izlogu izložbenog prostora Matice hrvatske i radovima Andree Listeš.

Uz izložene radove stajao je kontakt autorice i adresa njezine web stranice. Vrativši se u Zagreb odmah sam ju uguglala i saznala da je Andrea učenica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku.

Oduševila me zrelost i talent mlade djevojke koju su prepoznali i njezini profesori, te joj omogućili prvu samostalnu izložbu. Tijekom razgovora s Andreom ugodno me iznenadila njezina skromnost, poniznost, ljubav prema slikarstvu, no i snažna osviještenost i racionalnost pogleda na prilike i položaj umjetnosti u Hrvatskoj. Mladenački entuzijazam, talent i prizemljenost razlozi su zbog kojih vam predstavljam njezin život i dosadašnji rad.

Andrea Listeš rođena je 7. svibnja 1997. godine u Rijeci. Živi u Vinkovcima i učenica je četvrtog razreda Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku. Uz pomoć profesora i podrške obitelji u siječnju 2014. godine imala je svoju prvu samostalnu izložbu organiziranu u izložbenoj auli Gradske knjižnice i čitaonice u Osijeku, koja je zatim preseljena u Gradsku knjižnicu u Vinkovcima, te u izložbeni prostor Matice hrvatske. Jedan od radova s prikazom konja, Andreinog najdražeg motiva, na državnoj Smotri pobjednika regionalnih Domijada iz Baške vode osvojio je zlatnu medalju u kategoriji slikarstvo. Osim konja, njezini najčešći motivi su divlje mačke i psi. Svjesnim odabirom kadra s prikazom glave pojedine životinje Andrea u fokus stavlja karakterizaciju odabranih motiva. Naglašavanjem pogleda, položaja i pokreta pojedine životinje Andrea ističe njezinu snagu, plemenitost, koncentraciju, mirnoću, uznemirenost ili strah. Psihologizacija prikazanih životinja dodatno je istaknuta pomnim oslikavanjem detalja poput očiju, njuške i ušiju, ali i trzaja glavom, naglašenih mišića vrata i znatiželjnog koncentriranog pogleda. Svaki rad plod je ljubavi i fascinacije odabranim motivom.

 

Kada si shvatila da te slikarstvo zanima više nego tvoje vršnjake?

Od početka osnovne škole sam se u razredu isticala crtanjem na satovima likovne kulture, te sam počela sve više i kod kuće crtati, preslikavati i baviti se likovnim aktivnostima. Već početkom petog razreda počela sam ozbiljnije crtati i slikati tj. baviti se crtanjem u slobodno vrijeme.  

 

Gdje pronalaziš inspiraciju? Što te motivira?

Inspiraciju pronalazim u drugim djelima, svojim starim radovima ili tuđim radovima koji me zainteresiraju. Tada dobijem želju za radom jer želim postići slično, usavršiti se i dalje razvijati. Još uvijek najviše volim slikati životinje, pogotovo konje, ali upravo sada radim na portretiranju u olovci, u akrilu pa čak i ulju.

 

 

Što umjetnost predstavlja u tvom životu?

Umjetnost za mene znači stvaranje. Mogućnost kreacije novog svijeta. Volim posjećivati izložbe i slikarske kolonije zbog upoznavanja s tuđim radom, širenja vidika i stjecanja iskustva.

 

Bavi li se netko u tvojoj obitelji umjetnošću?

Nitko u mojoj obitelji nije umjetnik, ali se oduvijek unutar obitelji umjetnički izražavamo, posjećujemo izložbe i slično. Moji roditelji su upravo svojim uključivanjem u izradu ručnih radova sa mnom i crtanjem dok sam bila manja otkrili moje izraženije zanimanje i talent za likovnu umjetnost.

 

Kako tvoji prijatelji reagiraju na tvoje crteže i slike?

U osnovnoj školi su svi moji prijatelji iz razreda i šire bili oduševljeni mojim crtežima i podržavali me. Sada sam u srednjoj školi okružena ljudima kojima talent za crtanje nije novost, stoga smo si svi međusobno iskrena i kritika i pohvala, ali i najvažnije – podrška.

 

Iako si još u srednjoj školi već si uz pomoć profesora i obitelji imala svoju prvu samostalnu izložbu. Možeš nam nešto više reći o tome? Sigurno je lijep osjećaj kada imaš podršku obitelji i okoline.

Podrška bližnjih je ogromna. Prethodne dvije godine bila sam marljivija nego inače te sam naslikala petnaestak slika životinja. Početkom školske godine održana je učenička izložba animalizma na kojoj je bilo izloženo i nekoliko mojih slika koje sam slikala u slobodno vrijeme. Moj ih je profesor tada prvi put vidio i pitao me imam li ih još te mi ponudio organiziranje izložbe u gradskoj knjižnici s kojom naša škola surađuje. Tako je, uz veliku pomoć mojih profesora i roditelja, organizirana moja prva izložba. Odaziv je bio velik, a povratne informacije odlične i motivirajuće. Nakon osječke izložbe moji su roditelji organizirali istu izložbu u Vinkovcima, a kasnije i u izložbenom prostoru Matice Hrvatske.

 

U kojim tehnikama najviše voliš raditi?

Najviše volim raditi akrilom. To mi je omiljena tehnika jer je jednostavna, a pruža mi potreban efekt. Volim raditi i uljem, no ono je ozbiljnije i traje duže. Zato se u slobodno vrijeme van nastave ne koristim tom tehnikom. Uz akril i ulje također volim i akvarel, ali tu se još razvijam i istražujem. Od crtačkih tehnika najdraže su mi klasične: olovka i ugljen.

 

Koliko je bitan kolorit u tvojim radovima? Vidim da često radiš crno-bijele radove s naglašenom ulogom svjetla i sjene?

Tako je. Služim se modelacijom, a ne modulacijom. Kolorit mojih radova uglavnom je neutralan, koristim prirodne zemljane boje koje nisu posebno naglašene. U zadnje vrijeme radim najviše crnom i bijelom, te tonovima sive boje. Koristim se tim bojama jer želim chiaroscurom naglasiti privid volumena.

 

Tvojim dosadašnjim opusom dominira tema animalizma. Što te privlači temi životinja i koje životinje najradije slikaš?

Temi animalizma privlači me ljubav prema životinjama. Od malena imam kućnog ljubimca i veliku ljubav prema životinjama. Moje najranije crtanje, još u osnovnoj školi, počelo je crtanjem konja. Kao mala vidjela sam konje u časopisima i uživo u đakovačkoj ergeli. Odmah sam ih zavoljela i počela crtati. Od tada sam ljudima koji me okružuju poznata po tome što najviše crtam konje. Dan danas su mi najdraži motiv uz pse i ostale životinje koje slikam.

 

Koje bi teme, uz animalizam, voljela detaljnije istražiti?

Definitivno je to ljudska figura i portret, također na realističan način. To, međutim, ne isključuje moje zanimanje za sve motive – od postavljene čaše do pejzaža.

 

Slikaš li prema fotografiji ili prema stvarnim modelima?

Oboje. Životinje slikam prema fotografiji, dok na nastavi figuru i portret radim po modelu. Kod kuće sve češće portrete slikam po modelima, tj. svojim ukućanima.

 

Što želiš svojim radovima potaknuti kod promatrača?

Prije svega radovima animalističkih motiva želim dočarati publici svoju ljubav prema životinjama i stvorenjima prirode. Također želim potaknuti svijest o važnosti suživota čovjeka i prirode.

 

Imaš li uzore u umjetnosti?

Trenutno su mi uzor svi umjetnici i njihovi radovi u kojima je naglašena realnost, naturalizam i na osnovu kojih mogu učiti i usavršavati samu tehniku. Tijekom školovanja najviše su me se dojmili radovi da Vincija i Caravaggia. Premda se više bavim slikanjem životinja, smatram ih uzorima za druge motive te usavršavanje tehnike kojom želim dostići realistički prikaz u svim motivima.

 

Spominješ hiperrealizam kao pravac koji te posebno zanima, što te privuklo tom izričaju?

Kod hiperrealizma me privlači ponekad podsvjesna želja za dostizanjem savršenstva prirode i onoga što samo ona može stvoriti, samo postizanje privida volumena i prostornosti. Moja vizija i želja za idealnim možda se kosi s činjenicom da se divim renesansnom i baroknom slikarstvu koje prikazuje surovi svijet ljudi i psihološka stanja. To me ostavlja pod dojmom jer daje važnost klasici, realizmu i naturalizmu uz prikaz misli i materijalizaciju duše.

 

Kakvi su tvoji planovi i želje na području likovnog stvaralaštva nakon mature?

Moj prvi i jedini plan je upisati likovnu akademiju na kojoj se mogu dalje razvijati, otkrivati nove tehnike i stilove, a možda se pronaći i u nečem novom. Ne smatram se modeliranom osobom u smislu da se planiram baviti isključivo hiperrealizmom. Otvorenog sam uma prema svakoj vrsti izražaja i stoga se nadam upisu na akademiju kako bih nastavila učiti i napredovati.