2.8.-27.8.2024., Galerija Loža, Omišalj
Od samih početaka ljudske civilizacije, čovjek je neprikosnoveno vezan uz prirodu. Odnos koji je prvobitno bio utemeljen na međusobnom poštovanju, mijenjao se kroz vrijeme, da bi u konačnici prevladala ljudska pohlepa i iscrpljivanje prirodnih resursa do krajnjih granica. Uzimajući krajolik kao najiskreniji motiv, akademska umjetnica Iva Starac u svom ciklusu radova “Pejzaž sjećanja” istražuje, kako sâma kaže, temu prolaznosti i promjenjivosti okoline, te tragove čovječanstva kroz vrijeme.
Iva Starac oblikuje univerzalan krajolik – simbol prostora i vremena. On je prisutan, tajanstven i intrigantan. Djeluje blisko i poznato, ali ga ne možemo u potpunosti definirati. Stvaralački proces, utemeljen na kolektivnom i podsvjesnom, započinje spontano i intuitivno da bi se u drugoj fazi počele nazirati prepoznatljive vizure koje se, vođene mislima i emocijama autorice, oblikuju u smislene cjeline. Konačan rezultat je krajolik koji je prepoznatljiv, ali ne i u potpunosti dokučiv. Upravo ove specifične odrednice omogućuju pojedinom djelu da uvijek iznova nudi nova čitanja i tumačenja. Kroz prikaz univerzalnog krajolika, autorica bilježi promjene u prostoru nastale protokom vremena. Linije, mrlje i plohe tako istovremeno postaju naznake naše prisutnosti i tragovi odsutnosti. Brdovit i stjenovit pejzaž s akcentima vodenih površina, deriviran je iz realnog svijeta dok su apstraktne, reljefne i materične kompozicije odraz nutrine, psihe i emocija. Iva Starac crpi inspiraciju iz kolektivne memorije ispreplićući poznato i nepoznato, definirano i tek naznačeno, osobno i kolektivno. U stvaralačkom procesu, umjetnica odbacuje mogućnost realnog prikaza te naginje sugestivnom izrazu. Kroz spontano i intuitivno građenje kompozicije krajolika, autorica dopušta mediju da zaživi u svom punom potencijalu, vođena primarno emocijama i mislima o svijetu u kojem živimo. Riječima umjetnice, likovna gesta poprima oblik sredstva za materijaliziranje podsvjesnih trenutaka u opredmećenu stvarnost.
Obrisi sjećanja i izrazi podsvjesnog zahtijevaju slobodnu i neograničenu gestu te nose elemente aluzivnosti, sugestivnosti i asocijativnosti. Često su izraženi kroz slojevite, otvorene i transformativne vizure pejzaža. Brdoviti krajolik u izmaglici ili stjenoviti pejzaž s vodenim površinama, tek su neki od primjera širokog spektra interpretacije pejzaža sjećanja. Dva su temeljna gradivna procesa oblikovanja pejzaža: jedan počiva na horizontalnoj podjeli apstraktne kompozicije u nekoliko glavnih vodoravnih nizova definiranih različitim tretmanom površine, dok se drugi bazira na slojevitoj obradi formi unutar figurativne kompozicije. Slojevitost prikaza dobiva novu dimenziju kroz prisutnost teksta koji nije u potpunosti čitljiv, ali autoričin rukopis daje osobnu notu i novu dimenziju kodirane poruke. Korak dalje u razvoju motiva, pronalazimo u djelima s upotrebom kolaža. Rad u tehnici akrila na platnu, autorica dodatno nadograđuje tekstom te dodavanjem papirnatih slojeva koji pridonose obogaćivanju teksture na samoj površini. U konačnici, apliciranjem kvadrata s prikazom pejzaža u intimnom formatu ostvaruje se višestrukost planova, ali i dodatno razlaže i dinamizira kompozicija djela. Konačnoj atmosferi rada uvelike doprinosi odabir palete boja. S jedne strane, crni, sivi i plavičasti pejzaži s izmaglicom simboliziraju dubinu uma i duše odnosno intelektualno i emocionalno područje podsvijesti, dok krajolici u zemljanim tonovima variraju od primjese smeđe i oker boje pa sve do zlaćanih nijansi koje upućuju na toplinu i materičnost zemlje. Unutar ciklusa, važnu ulogu igraju i sami nazivi djela – Obris, Odraz, Pejzaž sjećanja, Koracima sna, Putopis… – koji sadržajno nadopunjuju i proširuju priču od početnog odnosa s prirodom, preko izraza podsvjesnog pa sve do preispitivanja uloge vlastitog postojanja u kontekstu svijeta u kojem živimo.
Kolektivno sjećanje predstavlja beskonačno vrelo inspiracije unutar kojeg Iva Starac traga za vlastitim izrazom prostora, vremena, arhetipske i memorijske simbolike. Umjetnica intuitivno apstrahira i oblikuje pejzaže vođena vlastitim mislima i osjećajima, te vješto balansira između slučajnog i namjernog u stvaralačkom procesu. Ispreplitanje kolektivnog i individualnog kroz temu, stvaralački proces i interpretaciju, stvara prostor univerzalnog pejzaža koji je sklon individualnom tumačenju. Iznimna vrijednost ciklusa “Pejzaž sjećanja” akademske umjetnice Ive Starac leži u njegovoj mogućnosti kontinuiranog novog iščitavanja koje počiva na konglomeratu spontanog i namjernog, kolektivnog i individualnog, univerzalnog i osobnog.
Fotografije s otvorenja izložbe (autor fotografija: Srđan Hulak):
