Marina Stoponja

Slavni filozof Aristotel jednom je prilikom rekao kako “cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, nego njihov unutarnji značaj”. Marina Stoponja u duhu navedenog postulata interpretira svijet koji ju okružuje izražavajući kroz svoje radove duboku povezanost s prirodom: “Razlog mog postojanja je kreiranje oblika. Voljeti formu za mene znači voljeti Zemlju, prirodu iz koje je sve poteklo”.

 

Gradeći forme od prirodnih materijala Stoponja oblikuje vlastitu viziju okoline, utkivajući u forme naglašeno propitkivanje odnosa čovjeka spram prirode i čovjeka spram čovjeka. Zadivljena beskrajnim nizom oblika, boja, konstrukcija i funkcija tajanstvenog biljnog i životinjskog svijeta, umjetnica crpi maksimum iz materijala oblikujući krajnje nenametljive i fluidne forme koje interpretiraju sklad i suživot biljnog i životinjskog svijeta.

 

 

Misteriji prirode predočeni su dvojnim skulpturama čije su krajnosti izražene kroz isti oblik, ali različiti materijal ili obrnuto – kroz isti materijal, ali različiti oblik. Iako statične, dvojne skulpture predstavljaju pokret simbolizirajući dualnost svijeta: život i smrt, rođenje i rast. Dok u interpretaciji biljnog svijeta umjetnica često koristi motiv spirale kao simbol vječnog života i rasta koji pronalazi u listu, cvijetu, školjki pa i svemiru, u animalističkom svijetu javlja se izazov kako oblikovanjem određene životinje uhvatiti njezine glavne karakteristike. Duboka osviještenost i moralna odgovornost navodi Marinu Stoponju da oblikuje skulpture životinja koje su pred istrebljenjem. Usađujući snažnu simboliku u svaku skulpturu autorica oblikom i pozadinskom pričom ukazuje na određeni problem i emitira jaku socijalnu poruku.

 

Nakon ciklusa vezanih uz organski svijet, te osvješćivanje zajednice o destruktivnoj ulozi čovjeka i njegovom nepovratnom utjecaju na okoliš, Marina Stoponja fokusirala se na oblikovanje formi iz ljudskog svijeta. Riječ je o osobnijem ciklusu koji interpretira intimnije teme, ali istovremeno kritizira stereotipe, te propituje moralnost i promjene prioriteta u životu pojedinca. Kao i u prethodnom ciklusu glavni medij je mramor – hladan, težak i krut materijal koji pruža mogućnost oblikovanja mekih, ženstvenih i prirodnih oblika ispunjenih emocijama. Dualitet formi i materijala organskog svijeta u novom ciklusu prelazi u dualitet interpretacije privida i istine.

 

Skulpture se sastoje od dva ključna segmenta: jastuka isklesanog iz makedonskog sivca kao konstante i pridodanog elementa koji definira temu, odnosno stereotip koji autorica obrađuje. Forme pridodane jastuku poput jabuke, sjekire, cipele, perja i ostalih predmeta referiraju se na pojedine društvene fenomene pritom simbolizirajući nove vrijednosti današnjeg čovjeka. Što je tema osobnija, intimnija i emotivnija, to je simbolika jače izražena. Autoportret u formi aluminijske glave položene na jastuk omogućuje svakom promatraču da se ogleda u odrazu umjetničine duše. Otvorenost istovremeno predstavlja i zatvorenost, jer uglačana površina zrcaljenjem onemogućuje pogled u unutrašnjost i upućuje na zadržavanje na površini oblika.

 

 

Duboka osviještenost, smjelost i svestranost u radu definirali su stvaralački put energičnog karaktera Marine Stoponje. Umjetnica koja poput svojih uglačanih skulptura klizi kroz život upijajući svijet oko sebe usmjerila je svoj talent u osvještavanje zajednice kroz upotrebu fine humorne note i suptilne kritike svijeta u kojem živimo. Njezini radovi odraz su njezinog karaktera. Jasne i jednostavne linije napetih i čistih formi nastale su iz prirodnih materijala tradicionalnom obradom, stvarajući pritom suvremene priče. Stroge forme lišene hrapavih i grubih površina, ispolirane do savršenstva, svojevrsno su oslobađanje od samopostavljenih ograničenja. Rušenjem granica i eliminiranjem straha Marina Stoponja ponire dublje u svoju stvaralačku srž oblikujući svijet naglašene individualnosti.