9.5.2015., 10-20h, ALU, Jabukovac
Sram me priznati, ali tek sam ove godine prvi put posjetila Cash & Carry na Jabukovcu. I naravno da sam odmah požalila što sam prijašnjih godina dopustila da uvijek nešto uleti u zadnji tren propuštajući tako iz godine u godinu ovaj jedinstveni događaj. Kažem ‘jedinstveni’ bez imalo pretjerivanja jer on to jest u svakom pogledu.
Cjelodnevno događanje omogućuje studentima prvu ozbiljniju prezentaciju svog rada raznovrsnoj i mnogobrojnoj publici, čineći tako prvi korak u plasiranju svog rada na tržište, dok posjetitelji imaju jedinstvenu priliku ući u prostore u kojima umjetnici stvaraju, osjetiti miris svježe boje i radnu atmosferu ateljea neposredno komunicirajući sa studentima o njihovom radu, iskustvima i obrazovanju.
Događaj organiziraju studenti treće godine Nastavničkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti i tako se kroz praksu upoznaju s organiziranjem likovnih manifestacija i marketingom razvijajući vještine ostvarivanja sponzorske i medijske suradnje. Osim toga, prisutna je i svijest o potrebi za humanitarnim djelovanjem jer se svake godine u sklopu Cash & Carry-a organizira humanitarna akcija u kojoj posjetitelji mogu po vrlo povoljnim cijenama kupiti radove studenata i na taj način sudjelovati u prikupljanju sredstava za Centar za autizam. Manifestaciju prate brojni popratni događaji poput likovnih radionica, predavanja i bogatog glazbenog programa u kojem sudjeluju kvalitetni izvođači mlađe generacije.
Cash & Carry poseban je događaj koji se uvelike razlikuje od klasičnog poimanja izložbe gdje radovi bivaju pomno odabrani i prezentirani u kontroliranim uvjetima probranoj publici. Na Akademiji studenti izlažu sve radove – skice, nedovršene i dovršene radove unutar kreativnog nereda ateljea. Atmosfera nije izložbena već radna, a samim time prirodnija i opuštenija. Radovi nisu nedodirljivi već se mogu listati i pomnije razgledati. Komunikacija nije jednosmjerna kao na izložbama gdje kustosi i umjetnici govore, a publika sluša, nego dolazi do spontane interakcije unutar koje su obje strane na dobitku: posjetitelji se obrazuju i saznaju zanimljive informacije iz svijeta umjetnosti, dok umjetnici dobivaju korisne povratne informacije o svojem radu i kako on kotira kod raznovrsne publike. Svi su na dobitku jer nema onog osjećaja nedodirljivosti ili nerazumljivosti koji se često javlja na izložbama, posebice onima koje se ne potrude približiti umjetnost promatraču. Manifestacija je lišena nepotrebnih tenzija pošto ne postoje nametnuta očekivanja, kako od strane publike, tako i od strane umjetnika.
Kako ovo ne bi bio još jedan formalni kritički osvrt, prvenstveno jer ovakvo događanje to jednostavno ne traži, odlučila sam kroz ciklus tekstova objaviti kratke crtice misli i stavova studenata o njihovom iskustvu na Cash & Carry-u, te omogućiti nekolicini studenata s različitih godina preddiplomskog i diplomskog studija iz različitih klasa da sami predstave svoje radove kroz formu kraćih intervjua.
U razgovoru sa studenticama 3. godine preddiplomskog studija i jednima od organizatorica ovogodišnjeg Cash & Carry-a Ivom Čukelj i Teom Pranjić saznajemo koja je važnost ovakve manifestacije i što je predstavljalo najveći izazov prilikom organizacije 11. dana otvorenih vrata ateljea na Jabukovcu.
Tko su organizatori ovogodišnjeg Cash&Carry-a?
Iva: Organizatori Cash & Carry-a su studenti 3. godine. Svi su više ili manje sudjelovali i pomogli u nekom obliku, uz par studenata koji su bili temelj organizacije. A sve to uz pokoji savjet profesora Rašića i asistentice Snježane te profesorice Krasić.
Tea: Organizatori su studenti 3. godine Nastavničkog odsjeka, a uz sebe kao koordinatora izdvojila bih kolegice Martinu Majcen, Ivu Čukelj, Anu Juršić i Kristinu Horvat.
Koji je bio najveći izazov pri organizaciji C&C?
Iva: Budući da sami financiramo i organiziramo događaj, rekla bih da je najveći izazov bio pronalaženje sponzora i prikupljanje donacija koje bi nam olakšale troškove i cijelu organizaciju. Kako se radi o cjelodnevnom programu moramo imati na umu količinu ljudi koja prođe našim hodnicima i moramo biti u mogućnosti ugostiti sve posjetitelje.
Također, nekako je tu uvijek i želja da ispunimo očekivanja, što svoja, što od profesora i cijele Akademije.
Tea: Zapravo je cijela organizacija bila izazov sama po sebi budući da se većina nas nikada nije susrela s takvim projektom. No na kraju je ovo nezamjenjivo iskustvo koje smo stekli još za studija. Osobno mi je najveći izazov bio prikupljanje i dogovaranje sponzorstva, te samo konstruiranje rasporeda i papirologija.
Koja je važnost i značaj C&C-a za mlade umjetnike?
Iva: Važnost je u tome što se možda po prvi puta predstavljamo široj publici na neki način ogolićeni pred pogledima promatrača kojima otvaramo vrata svojih atelijera i najintimnijih radova. Prepuštamo sve ukusu publike i njihovom sviđanju ili nesviđanju. Isto tako po prvi put dajemo priliku da se naše ime primijeti, pa možda i s interesom zapamti u sljedećim izložbama.
Tea: Prvenstveno nam je ovo prilika da se predstavimo publici. Već godinama nas posjećuju isti ljudi koji iz godine u godinu dolaze vidjeti napredak i nove umjetnike, a i svake godine se publika povećava.
Ima li interesa kod javnosti za ovakve događaje – kakva je bila posjećenost, je li bilo teško pronaći sponzore?
Iva: Živimo u svijetu medija i vizualnih komunikacija, tako da je danas možda i najlakše proširiti informacije o nekom događaju putem internetskih stranica, društvenih mreža i raznih portala. Ove godine smo se jako potrudili upravo na tom dijelu oglašavanja i iskoristili priliku da se ljudi upoznaju s našim događajem i prije samog datuma. Oglašavani smo i putem radija, raznih portala, te dijeljenjem našeg događaja na Facebooku. Što se sponzora tiče, uvijek se može računati na nekoliko onih koji podržavaju našu inicijativu već godinama, a nove za suradnju je uvijek teže pronaći, no sve se bazira na dobroj promociji i objašnjenju samog događaja, pa se sponzori rado odazovu budući je ipak sve humanitarnog karaktera.
Tea: Mislim da je ove godine posjećenost bila najveća dosad. Ljudi vole vidjeti nešto novo, drugačije, a opet približeno njima. Imaju priliku razgovarati s mladim umjetnicima i provesti dan u ugodnom okruženju. Što se tiče sponzora, poslano je više stotina molbi i prijedloga, no kao i u svemu, nije uvijek lako doprijeti do ljudi. Zahvalni smo našim sponzorima na suradnji, nekim novim i nekim s kojima surađujemo već nekoliko godina. Bez njih bi sama manifestacija bila mnogo skromnija. Omogućili su nama i publici jedan predivan dan.
Jeste li zadovoljni posjećenošću? Koliko sam vidjela, bilo je i dosta stranaca.
Iva: Iskreno, cijeli C&C sam popratila iz jedne malo drugačije perspektive, one organizacijske, tako da svoj točan dojam ne mogu ni definirati, već ispitujem druge za neke informacije. Ali bilo nam je puno studenata s Erasmusa koji su nas podržali, a nadam se da je i koji turist naišao.
Tea: Jako smo zadovoljni, posjetilo nas je nekoliko tisuća ljudi. Publika odlično reagira na manifestaciju i interes je svake godine sve veći i veći. Ljudi iskoriste priliku dovesti svoje prijatelje iz inozemstva, a i mladi studenti s Erasmusa nas rado posjete.
Sljedećih nekoliko nastavaka posvetit ćemo radovima studenata preddiplomskog i diplomskog studija nastavničkog smjera koji su svojim radovima na ovogodišnjem Cash&Carry-u pokazali kvalitetu, raznovrsnost i inovativnost u izričaju.
NASTAVCI:
Važnost formalnog obrazovanja za umjetnike / Antonio Kutleša, Martina Majcen i Tea Pranjić
Interes za umjetnost u Hrvatskoj / Tomislav Hršak, Lea Krušelj, Romana Nikolić, Maja Bachler, Mia Maraković i Domagoj Hmura
Mogućnosti realizacije za mlade umjetnike u Hrvatskoj / Bojana Jendrić, Petra Orbanić, Marija Plečko i Miriam Younis