20.1.-24.1.2025., Gradsko kazalište Zorin dom
Izložba u sklopu svečanog otvorenja 51. ZILIK-a
Ljudi danas često borave u prirodi u potpunosti nesvjesni okruženja u kojem se nalaze, pa ni ne primijete sunce koje se probija kroz krošnju stabla, zvuk šuma lišća nošenog blagim povjetarcem ili zrcaljenje okolne prirode na površini vode. Većina danas korača svijetom gledajući u pod ili ekran svog mobitela zaokupljena vlastitim mislima, opterećena obavezama, poslovima i problemima. U gradovima niču nove zgrade na nekadašnjim zelenim površinama, sijeku se šume i za njima ostaju pustopoljine, dok ljudi žive u svojim malim začaranim krugovima posve nesvjesni svijeta koji nestaje.
Cijeli svoj život Siniša Reberski duboko osjeća prirodu. Ona omogućuje odmak od užurbane svakodnevnice i predstavlja jedinstveno okruženje u kojem čovjek može biti ono što on iskreno jest. Za autora toliko iskonski povezanog s prirodom, svjedočenje njezinoj devastaciji izaziva veliku bol i duboko suosjećanje s postepenim nestankom najveće vrijednosti koja nam omogućuje život na ovoj planeti. Kako bi sačuvao od nestajanja niz jedinstvenih trenutaka provedenih u prirodi, Siniša Reberski “fotografira okom” te kontinuirano pohranjuje snimljene kadrove u vlastiti “mentalni album”. S vremena na vrijeme, autor okreće listove tog albuma i nastoji najupečatljivije “mentalne fotografije” pretočiti u akvarele na praznim plohama papira. Nevjerojatna moć transformacije, koja se odvija tijekom stvaralačkog procesa, počiva na činjenici da autor iz jednog, naizgled posve običnog, prizora apstrahira svu onu ljepotu, čar, bogatstvo i misteriju prirode koju potom bilježi na površini papira u tehnici koju najviše osjeća svojom – akvarelu. Naime, akvarelna tehnika nosi određene zadatosti, ali i spontanosti, koje daju posve novu dimenziju utjelovljenoj mentalnoj fotografiji. Tijekom procesa razvijanja mentalnih fotografija, Siniša Reberski iznova proživljava upamćene trenutke pri čemu dolazi do emocionalno i likovno intrigantnog spleta onog doživljenog, upamćenog i interpretiranog. Autor bilježi slike netaknute prirode – prašuma, žitnih ravnica, močvara, šuma i cvjetnih livada koje polako, ali sigurno nestaju iz sjećanja, ali i iz našeg neposrednog okruženja. Taj nezaustavljivi proces neminovno otvara pitanje od presudne važnosti: Što ako je jedino što će nam ostati od netaknute prirode upravo sjećanje na nju?
Svijet osebujnog i profinjenog sklada linija, oblika i boja, u kojem se pojedine forme rasplinjuju u izmaglici vodene površine ili zagasitog neba, svijet je u kojem Siniša Reberski utjelovljuje iskonski duh prirode dok mu likovna zvučnost akvarela omogućuje materijalizaciju vlastitih osjećaja. Nazivi radova su naglašeno deskriptivni. Oni, poput sjećanja u kratkoj formi, ukazuju na proživljene trenutke. Jedna tankoćutna misao, emocija ili radnja suptilno uvodi promatrača u svijet likovnosti. Dominantno vodoravni formati definirani su hladnim tonovima mistične plave, zelene i ljubičaste boje čiju dubinu dodatno potenciraju povremeni uplivi toplih tonova žute ili narančaste boje. Linija horizonta naglašava vodoravno usmjerenje upamćenog prizora pozivajući promatrača da otkrije nevjerojatne dubine emocija i misli skrivenih iza tankoćutnih koprena trske. Fascinantna je tišina ostvarena u djelima čija meditativna atmosfera nenametljivo poziva na kontemplaciju pružajući pritom osjećaj dubokog duševnog mira i spokoja – osjećaj koji je danas moguće postići isključivo u netaknutoj prirodi. Riječ je o iskonskoj energiji koju nikada neće moći prenijeti ni najveća ostvarenja suvremene tehnologije. Prizori variraju od minuciozno izvedenih kompozicija gdje je jasno vidljiva svaka stabljika trske pa sve do slobodnijih i ekspresivnijih izraza u kojima se površina vode stapa s površinom neba, a nit poveznica je gustiš razigrane trske. Tonsko i skladno slikarstvo sazdano je na opozicijama mekih sfumato ploha površine vode i/li neba te nevjerojatno minuciozno i precizno izvedenih linija tankoćutnih stabljika što povremeno stvara dojam elegantnih lebdećih trski u nevjerojatno tihom i mirnom, gotovo nadrealnom, prostoru.
Poetične kompozicije delikatnim izborom fino ugođenih boja ostavljaju snažan dojam emanirajući unutarnji mir te pozivajući na kontemplaciju odnosno bivanje sa samim sobom. Ključno je ono što se ne vidi, već se kroz prikazano osjeti i doživi. Ponekad je u tihim i nenametljivim kompozicijama prisutan i slobodniji ekspresivniji element poput razigranog neba koje nas podsjeća na jedinstvenost, neponovljivost i prolaznost svakog pojedinog trenutka u našem životu. Poseban segment čine kompozicije u kojima motiv trske zauzima dvije trećine površine papira pri čemu ritam gusto nanizanih okomitih stabljika s razgranatim listovima stvara upečatljivo ozračje ispunjeno raznolikim likovnim impresijama. Zagasiti noćni prizori nose jednu dozu mističnosti ostvarenu u nevjerojatnoj dubini i slojevitosti tonova plave, ljubičaste i zelene boje. Likovne bravure, poetičnost, sklad i ljepota utjelovljene prirode na vodoravnim kompozicijama emaniraju mir, tišinu i spokoj prijeko potrebne za očuvanje duševnog mira svakog ljudskog bića. One su lišene bilo kakve pretencioznosti ili pretjerivanja te počivaju na autorovom iskonskom i dubinskom osjećanju i razumijevanju prirode što čini ovaj ciklus radova svojevrsnom likovnom poezijom u malom.
Album mentalnih fotografija Siniše Reberskog je individualan, jedinstven i neponovljiv emotivni, misaoni i likovni proces koji objedinjuje cjelokupni odnos autora prema prirodi. Gradnji albuma mentalnih fotografija Siniša Reberski pristupa s maksimalnim poštovanjem prema prirodi koje mu je omogućilo da u svojim djelima zabilježi iskonsku dušu krajolika. On utkiva vlastito bogato iskustvo i usvojeno znanje te prenosi sjećanja u niz intimnih likovnih partitura kao trajnu subjektivnu dokumentaciju bogatstva i raznolikosti prirode koju je spoznao, doživio i upamtio te pohranio u svojim radovima, s nadom da će znatiželjni promatrač putem percipiranih likovnih djela spoznati iskonsku suštinu i dragocjenost prirode.
Fotografije s otvorenja izložbe:
