Od 20. do 24. siječnja 2025. godine održan je 51. ZILIK (Zimska likovna kolonija) u Karlovcu u organizaciji Centra za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor” (nekadašnji Dom za djecu “Vladimir Nazor” Karlovac) u suradnji s brojnim likovnim umjetnicima i umjetnicama koje je selektirala izbornica ZILIK-a, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.
Ljudi danas često borave u prirodi u potpunosti nesvjesni okruženja u kojem se nalaze, pa ni ne primijete sunce koje se probija kroz krošnju stabla, zvuk šuma lišća nošenog blagim povjetarcem ili zrcaljenje okolne prirode na površini vode. Većina danas korača svijetom gledajući u pod ili ekran svog mobitela zaokupljena vlastitim mislima, opterećena obavezama, poslovima i problemima. U gradovima niču nove zgrade na nekadašnjim zelenim površinama, sijeku se šume i za njima ostaju pustopoljine, dok ljudi žive u svojim malim začaranim krugovima posve nesvjesni svijeta koji nestaje.
Sve ono što čovjeka čini čovjekom, na ZILIK-u dolazi do punog izražaja.
Petar Grgec
Fundus ZILIK-a mnogi su povjesničari umjetnosti i likovni kritičari okarakterizirali kao jedan od najposebnijih i najvrjednijih fundusa na kojem bi pozavidjele i mnoge hrvatske galerije i muzeji. Njegova umjetnička i duhovna vrijednost proizlazi iz trajanja, kontinuiteta i vrijednosnih dosega ostvarenih na ZILIK-u. Jedan od osnivača ZILIK-a Nikola Perić istaknuo je da se samo kvalitetnim umjetničkim djelom visokih dometa može odgojno djelovati, a to je i jedan od zadataka ZILIK-a od samih početaka.[1] Stanko Špoljarić ističe kako postoji dublja razložnost ZILIK-ove osebujnosti, a to je stvaranje uz djecu, s djecom i za djecu, plemenit čin koji je privukao i najveća imena hrvatske umjetnosti u prostor Doma. Bez zamora, s neprekidnim prodorima svježine te rasta kvalitete i kvantitete.[2] Djela najvećih hrvatskih umjetnika XX. i XXI. stoljeća nastala su u ozračju veselja, prijateljstva i druženja odnosno svih onih iskonskih i plemenitih vrijednosti koje nas čine ljudskim bićima. Upravo zbog toga, spomenuta djela, osim što nose umjetničku vrijednost utemeljenu na znanju, talentu i vještini autora, nose u sebi poruku humanosti i čovječnosti koju su utkala djeca pomno promatrajući i upijajući što umjetnici rade, znatiželjno ih zapitkujući kako i zašto stvaraju i nesebično im poklanjajući svoje vrijeme, toplinu, dobrotu i neiskvarenost s kojom nastupaju prema svijetu.
Je li u pravu Baudelaire kad kaže da svi pravi umjetnici vuku crtu svog uma, a ne crtu prirode?
Nataša Govedić
Linija, crta ili potez likovni je oblik koji nastaje kretanjem točaka u nizu na plohi ili u prostoru.[1] Taj trag pokreta rukom koji ostaje zabilježen na određenoj površini sadrži niz specifičnosti i jedinstvenosti koje vežemo uz njegova autora. Još je 1991. godine Matko Peić zabilježio kako je crta, uz boju, glavni psihički element slikarstva.[2] Linijom doživljavamo i izražavamo emocije, stanja, raspoloženja, svijet oko sebe i svijet unutar sebe. Svaka linija je jedinstvena te kao izraz likovnog doživljaja počiva na karakteru psihičke strukture samog nositelja tj. autora linije. Iako je riječ tek o jednom u nizu likovnih elemenata, on nosi potencijal i mogućnost maksimalnog likovnog izraza.
Živimo u vrlo izazovnim vremenima. Unatoč kontinuiranom znanstvenom i tehnološkom napretku i dalje svjedočimo svjetskim problemima poput ratova, gladi i neimaštine. Opterećena bremenom vremena, umjetnost često kanalizira i komunicira svjetske i osobne tragedije. Utopljeni u crnilo i zaslijepljeni mnoštvom negativnih informacija vrlo često ne percipiramo sve ono što je lijepo i plemenito. Možda zato što je dobro uvijek tiše, no istovremeno čini život vrijednim življenja.
22.1.-26.1.2024., Centar za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor”
U siječnju 2024. godine Centar za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor”, ali i cijeli Karlovac imali su puno razloga za slavlje! Naime, od 22. do 26. siječnja 2024. godine održan je jubilarni 50. ZILIK (Zimska likovna kolonija) u organizaciji Centra za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor” (nekadašnji Dom za djecu “Vladimir Nazor” Karlovac) u suradnji s brojnim likovnim umjetnicima koje je selektirala izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol.
U Hrvatskoj postoji jako puno likovnih kolonija, no što razlikuje ZILIK od ostalih kolonija?
Zimska likovna kolonija (ZILIK) kao jedna od najdugovječnijih likovnih kolonija u Hrvatskoj razlikuje se od klasičnih kolonija jer je nastala iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. ZILIK predstavlja jedinstven spoj umjetnosti i humanosti kroz rad akademskih umjetnika koji svake godine u siječnju provode tjedan dana s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi kako bi oplemenili njihov život uspostavljanjem pozitivnog odnosa prema umjetnosti. Djeca na taj način proširuju vlastite obzore, obogaćuju iskustva i spoznaje, razvijaju slobodu mašte i izražavanje doživljenog, što znatno pridonosi stvaranju pozitivnog odnosa prema vanjskom okruženju.
U posljednjem intervjuu prije ljetne stanke predstavljamo svestranu umjetnicu Dariju Stipanić. Darija je diplomirala 1997. godine na Pedagoškom fakultetu u Rijeci; smjer Likovna kultura s temom „Ikonografija Dalijeve skulpture” kod mr. E. Dubrovića i kiparstvo u klasi mr. J. Diminića. Sudjelovala je na nizu kolektivnih umjetničkih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Južnoafrička Republika, Poljska, Srbija, Slovenija, Italija, Slovačka, Meksiko, Kina, Litva, Makedonija, Japan, Bugarska…). Darija se bavi kiparstvom, slikarstvom, te povremeno grafikom. Članica je HDLU Rijeka i dobitnica više međunarodnih nagrada i priznanja.
Nakon što u 2021. godini, po prvi put od osnutka, Zimska likovna kolonija (ZILIK) nije bila održana zbog pandemije COVID-a, te realizacije u ograničenom kapacitetu u 2022. godini zbog tada aktualnih epidemioloških mjera, ZILIK se 2023. godine vratio u punom opsegu!
Zimska likovna kolonija (ZILIK) kao jedna od najdugovječnijih likovnih kolonija u Hrvatskoj razlikuje se od klasičnih kolonija jer je nastala iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. ZILIK predstavlja jedinstven spoj umjetnosti i humanosti kroz rad akademskih umjetnika koji svake godine u siječnju provode tjedan dana s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi kako bi oplemenili njihov život uspostavljanjem pozitivnog odnosa prema umjetnosti. Djeca na taj način proširuju vlastite obzore, obogaćuju iskustva i spoznaje, razvijaju slobodu mašte i izražavanje doživljenog, što znatno pridonosi stvaranju pozitivnog odnosa prema vanjskom okruženju.