CASH&CARRY – Antonio Kutleša, Martina Majcen i Tea Pranjić

 

Važnost Akademije likovnih umjetnosti odnosno formalnog obrazovanja umjetnika

 

Ciklus tekstova u kojima predstavljamo studente nastavničkog smjera Akademije likovnih umjetnosti koji su izložili svoje radove na ovogodišnjem Cash&Carry-u baziran je na iskustvima i izjavama studenata o pojedinoj temi i opisu radova koje su predstavili. U prvom tekstu govorimo o relevantnosti formalnog obrazovanja umjetnika te predstavljamo troje studenata s treće godine preddiplomskog studija nastavničkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

 

Po meni, jedna od najvećih prednosti studiranja na ALU je mogućnost isprobavanja svih medija vizualnih umjetnosti. Grafika je recimo jako skupa – od grafičkih boja, valjaka za nanos boje ako je riječ o tehnici visokog tiska, stroj za tiskanje itd. Samoukom umjetniku je puno teže dobiti mogućnost isprobavanja tog medija nego nama. Također smatram da su nas profesori puno toga naučili, pokazali i inspirirali. Sam taj proces studiranja na takvom studiju je gotovo nemoguće opisati osobi koja tako nešto nije prošla. Okruženje drugim studentima tj. umjetnicima, opuštenija atmosfera, jer svi maksimalno uživamo i dajemo sebe u naš rad, cjelokupna motivacija kada vidiš druge kako rade, ljubav i predanost tom studiju, poticanje drugih na rad… Uz sve to, pripremaju nas na vanjski svijet, kako se snaći i preživjeti u svijetu umjetnosti, kako prihvatiti kritiku, kako funkcionira stvaranje izložbe i koliko je truda potrebno da bi nas publika prepoznala i uočila.
                                                     Martina Majcen, 3. godina preddiplomskog studija

 

To je jako relativno, ovisi od osobe do osobe. Smatram da je formalno obrazovanje važno, ali ne i presudno. Na Akademiji ćeš naučiti onoliko koliko se sam interesiraš i daješ u to. Nitko te neće tjerati i povlačiti za rukav, koliko sam učiniš, toliko ćeš dobiti nazad. To je jedina formula. Jako je važno i koliko si u umjetničkim krugovima i koliko pratiš scenu, a upravo u tome Akademija jako pomaže jer si naprosto okružen ljudima koji rade i misle isto.
                                                                      Romana Nikolić, 1. godina diplomskog studija, smjer kiparstvo

 

Akademija kao institucija jest veoma važna jer dobivamo osnovnu naobrazbu o umjetnosti, upoznajemo povijest umjetnosti, ali i sadašnju scenu. Ono što smatram prednosti u akademskom obrazovanju jest to što radom u klasama razmjenjujemo svoja iskustva i ideje, povezujemo se u grupe, upijamo jedni od drugih i ono što je možda najbitnije dobivamo kritiku. Smatram da je kritika, i dobra i loša, veoma bitna za daljnji napredak u radu, kako umjetnika tako i bilo koga drugoga. Svo to iskustvo primamo i od mentora i od kolega/ica podjednako. Ono što je loše kroz akademsku naobrazbu jest što osim Cash & Carry-a i nekih grupnih izložbi nemamo formalno predmet koji bi nam objasnio marketing u umjetnosti. Na akademiji učimo kako se izražavati kroz likovnu umjetnost, ali nam nitko ne objašnjava kako poslije živjeti od toga i kako novčano vrednovati naše radove, a to smatram bitnim za daljnji napredak nakon Akademije.
                        Domagoj Hmura, 1. godina diplomskog studija slikarstva, red.prof.art. Ante Rašić

 

 

ANTONIO KUTLEŠA, 3. godina preddiplomskog studija

O radovima
Radovi koje sam izložio na ovogodišnjem Cash & Carry nastali su tijekom ove godine studija u sklopu kolegija slikarstva i grafike. Originalno je veći dio radova bio izveden samo kao crtež u olovci, u mediju u kojem sam tijekom godina stekao određenu sigurnost, zbog čega sam odlučio pokušati nanovo izvesti iste crteže u mediju akrila u sklopu kolegija slikarstva, s kojim do sada pretežito nisam imao iskustva, a ni interes za njim. Dok sam paralelno u sklopu kolegija grafike u tehnici bakropisa (tehnikom s kojom sam se ranije susreo) nastojao postići iluziju volumena cjelokupnog motiva, ali i pojedinih dijelova koji čine osnovni motiv. Iako su nastali različitim tehnikama radovi su međusobno povezani zajedničkim temama, koje me već duže vrijeme interesiraju – japanska mitologija, biblijske teme, strahovi kolega) i u kojima uvijek iznova uspijevam pronaći inspiraciju.

Iz razgovora s posjetiteljima
Ovogodišnji Cash & Carry je prema mom mišljenju bio najposjećeniji u posljednje tri godine koliko sudjelujem na manifestaciji. Posjetitelji su ulazili u prostor Akademije i prije samog početka, a njihov dolazak nije prestajao sve do samog zaključavanja ulaznih vrata. Pri tome su nas ljudi još molili da ih pustimo kako bi brzinski uspjeli pogledati izložene radove, te porazgovarali s pojedinim autorima o njihovim djelima, o samom nastanku radova, posebice grafika – od procesa nastanka matrice do otisnutog grafičkog lista.

Planovi i želje
Jedino što trenutno planiram je upisati diplomski studij grafike kako bih mogao nastaviti raditi ono što volim i što me veseli, možda na nekom većem ozbiljnijem formatu.

 

MARTINA MAJCEN, 3. godina preddiplomskog studija

O radovima
Ove godine izložila sam devet slika, tri grafike i tri skulpture. Uživala sam stvarajući svaki svoj rad. Svaki rad je svoja posebna priča za sebe, iako neke slike i grafike dijele istu temu. Ta tema je svemir, jer svaka osoba unutar sebe ima svoj čitav svijet tj. svemir. Ja sam svoj pokušala prenijeti na grafike i slike. Kroz likovno stvaralaštvo u svoj rad unesemo dio sebe, i u tom mediju ne postoji mjesta za laži i skrivanje samih sebe. Stvarala sam ono što me veseli, ispunjava, što volim i prvenstveno ono u čemu uživam. Što se tiče grafika, eksperimentirala sam sa tehnikom suhe aquatinte koja spada u tehniku dubokog tiska. U suhu aquatintnu sam se zaljubila, jer se sam proces nastajanja grafike ne može potpuno kontrolirati. Unatoč tome, svi radovi su mi ispali točno onakvi kako sam htjela i priželjkivala. Moram priznati da mi je grafika najdraži medij. Na slikarstvu sam isprobavala različite načine slikanja, od malo ekspresivnijeg nanosa boje do pažljivog nanosa kistom. Neke sam slike slikala špahtlom, neke kombinirano, a neke samo kistom. Najviše sam se posvetila dekalkomaniji, točnije otiskivanju različitih materijala na platno. Fascinirao me, recimo, reljef otisnute spužve na platnu i grafizmi koje ostavlja iza sebe. Većinu svojih slika napravila sam upravo na taj način. Što se tiče kiparstva, radila sam reljefe u drvu. Inspiraciju sam pronašla u ruskom konstruktivizmu.

Iz razgovora s posjetiteljima
Ljudi su jako zainteresirani za radove, zanima ih gotovo sve. Neki su se zanimali za umjetnike, od kuda su, koja su godina, što su htjeli dočarati kroz svoj rad, čime su se inspirirali i slično. Užitak je vidjeti da se ljudi zanimaju za nas i dobiti mogućnost objasniti im proces nastanka grafike, kako pripremiti ploču, otisnuti ju, kako i na koji način naslikati nešto itd.

Planovi i želje
Na ljeto planiram sudjelovati na grupnoj izložbi u Svetom Ivanu Zelini u sklopu manifestacije dana grada koju organizira Udruga mladih iz Zeline. Na jesen ću upisati diplomski studij, smjer grafika. Tijekom sljedeće dvije godine studija voljela bih osnovati grafičku skupinu, organizirati zajedničke i samostalne izložbe, putovati i vidjeti što više muzeja, galerija i spomenika. Nakon diplomskog studija na ALU, želja mi je upisati i diplomski studij na Filozofskom fakultetu na odsjeku za povijest umjetnosti. Htjela bih obogatiti svoje znanje vezano za umjetnost, kako u praksi tako i u teoriji.

 

TEA PRANJIĆ, 3. godina preddiplomskog studija

O radovima
Predstavila sam radove iz područja grafike, slikarstva i kiparstva koje sam htjela pokazati publici i koja najviše prenose moju ideju i poimanje izražavanja kroz umjetnost. U radu prevladava monokromija koja u nekim slučajevima pojednostavljuje ponekad složene elemente u radovima.
Grafika, posebice duboki tisak, mi je najdraži medij. Za radove sam se inspirirala prikazom suza pod mikroskopom. Koristila sam tehniku bakropisa, akvatinte i rezervaša kako bih prikazala svoju interpretaciju teme. Inspirirala me potreba za jednostavnošću, za nekontroliranim elementima rada, za ‘slučajnostima’ koje se događaju i na koje se ne može utjecati, a na kraju ispadnu dobro upravo zbog toga.

Iz razgovora s posjetiteljima
Koliko sam primijetila, ljude najviše zanimaju tehnike i sama izvedba radova – kako smo nešto napravili i čime smo se služili da to postignemo, ponekad i koliko nam je dugo trebalo (to osobito cijene). Uz radove, raspituju se i o samom konceptu našeg programa na Akademiji i o organizaciji događaja Cash&Carry.

 

Planovi i želje
Trenutno surađujem s tvrtkom Eurocom na projektu vezanom uz likovne materijale Koh-i-noor, tako da ću i tijekom studija nastaviti tu suradnju. Na ljeto me čeka upis na diplomski studij i možda pokoja manja skupna izložba i suradnja s udrugom ”Srce” na njihovoj likovnoj koloniji zajedno s još par kolega. Nakon završetka studija na ALU postoji mogućnost nastavka na nekom drugom fakultetu, ali do toga ima još dovoljno vremena.

 

OSTALI ČLANCI NA TEMU:

Cash&Carry – 11. dan otvorenih vrata atelijera na Jabukovcu

Interes za umjetnost u Hrvatskoj / Tomislav Hršak, Lea Krušelj, Romana Nikolić, Maja Bachler, Mia Maraković i Domagoj Hmura

Mogućnosti realizacije za mlade umjetnike u Hrvatskoj / Bojana Jendrić, Petra Orbanić, Marija Plečko i Miriam Younis