U današnje vrijeme kultura i umjetnost u medijima, a posebice u tiskovinama, postupno biva istisnuta ili je krajnje marginalizirana. Ono malo preostalog prostora posvećeno rubrici kulture i umjetnosti polako, ali sigurno pretvara se u senzacionalizam i žutilo. U takvim je okolnostima pravo osvježenje susresti se s inicijativom studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu koji su potkraj 2016. godine izdali prvi broj studentskog časopisa Skica.
Časopis je nastao s ciljem stvaranja platforme kroz koju bi se studenti Akademije mogli izražavati na nove načine, kritički se i konstruktivno odnositi prema svijetu oko sebe, podijeliti jedni s drugima sadržaj koji smatraju važnim, te, kako ističe urednik Skice Ivan Barun, predstaviti vlastiti umjetnički rad i ideje. Međutim, čitajući Skicu može se zaključiti kako ona nudi daleko više od toga. Korisni i praktični savjeti, iskustva i informacije podijeljeni od strane studenata, profesora i samostalnih umjetnika ne koriste samo njima samima, već svima koji djeluju u kulturno-umjetničkom sektoru: kustosima, likovnim kritičarima, teoretičarima, galeristima, kolekcionarima, novinarima i svima koji su općenito zainteresirani za umjetnost.
Dok su tekstovi o umjetnosti vrlo često polarizirani između suviše stručnih suhoparnih analiza namijenjenih vrlo uskom krugu djelatnika u struci i populističkih tekstova koji senzacionalistički kopaju po privatnom životu autora ili su pak svedeni na trivijalno i dosadno ponavljanje već poznatih činjenica, Skica nudi zanimljiv i pitak sadržaj obrađujući vrlo aktualne teme iz umjetničkog svijeta.
Tema prvog broja “Život ili umjetnost?” otvara široko polje promišljanja o poziciji umjetnika u Hrvatskoj koje je dodatno razrađeno u nizu članaka unutar časopisa. Već prvi tekst “Ima li života nakon diplome?” autorice Maje Rožman vrlo realno i direktno, te bez imalo okolišanja nizom praktičnih savjeta upoznaje čitatelje s mogućnostima za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti, no i s okrutnom realnošću umjetničkog djelovanja nakon diplome. Tekst obiluje korisnim reality check natuknicama poput: “Svijet je pretrpan ambicioznim umjetnicima. Tržište umjetnosti, izložbe i umjetnička kritika postojale su daleko prije vašeg dolaska na scenu, te nitko neće pasti na koljena i omogućiti vam egzistenciju nakon prve poststudentske izložbe. Ideja nije obeshrabriti se tim spoznajama. Ideja je pripremiti se na to, naći rješenje i prihvatiti spomenutu situaciju kao izazov.” Mnogi od korisnih savjeta univerzalnog su karaktera, poput savjeta kako napisati dobar životopis, složiti kvalitetan porfolio i profesionalno se predstaviti potencijalnim klijentima. Te stvari treba savladati svaka radno sposobna osoba ukoliko želi pronaći posao bez obzira na struku u kojoj djeluje.
Da se isplati primijeniti savjete koje je Maja Rožman navela u svom tekstu potvrđuju i diplomirani umjetnici u nizu intervjua “Profesija iz perspektive” koje je vodio Luka Hatvalić, gdje svi od reda ističu kako su predani rad i disciplina jedina formula uspjeha, a istovremeno savjetuju studentima da maksimalno iskoriste prostor i vrijeme provedeno na Akademiji.
Nakon što svladaju vještine pisanja dobrog životopisa i slaganja porfolija, studenti u razgovoru Eve Herceg s Ksenijom Baronicom mogu saznati kako se prijaviti na studentske natječaje, dok u članku Dorotee Gašpar mogu doći do relevantnih informacija o zagrebačkim galerijama koje su naklonjene promociji mladih umjetnika.
Dok osvrti na izložbe većinom proizlaze iz pera povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara, pravo je osvježenje pročitati izvještaj jednog umjetnika s izložbe poput teksta Andreja Tomića na temu “Retroperspektiva – Ova bi djela mogla biti…”. Opsežan pregled izložbe ovog mladog akademskog umjetnika detaljniji je i pomnije promišljen od mnogih osvrta likovnih kritičara, te lišen šablona i floskula kojima se kolege često koriste, posebice kada pišu tekst samo radi “odrađivanja” zadane teme. Tim više je zanimljivo pročitati suvislu analizu izložbe od umjetnika koji izložena djela i autore promišlja iz drugačijeg rakursa nego što to čine povjesničari umjetnosti.
Svakako treba istaknuti međunarodni karakter samog časopisa, gdje su stručni suradnici Skice omogućili uvid u zbivanja na svjetskoj likovnoj sceni. Maraike Szesny opisuje specifičnost umjetničke scene u Leipzigu, dok Noa Emma Geras, Laura Martinović i Ozana Masnec dijele svoja iskustva studiranja u inozemstvu. Od sadržaja međunarodnog karaktera posebno je dojmljiv intimni zapis Borne Bana o posjetu spomen-galeriji Kwona Jin Kyua, te članak Ljilje Halić o izložbi fotografija Mariken Wessels u Fotomuseum Antwerpen.
Spomenimo kako je sadržaj časopisa podijeljen u nekoliko rubrika: Tema broja, Vizualne umjetnosti, Studosfera, Kultivator, Technoskop, te rubrika Portreti. O svakoj rubrici detaljno možete pročitati u uvodnoj riječi urednika Ivana Baruna, makar sami nazivi dovoljno jasno naznačuju što pojedina rubrika obrađuje. Sadržajnom bogatstvu časopisa svakako ide u prilog interaktivni karakter pojedinih rubrika. Slušna fotelja Filipa Smerkara nudi recenzije recentnih glazbenih albuma, ali i poziva čitatelje da se jave s vlastitim mišljenjima o obrađenim albumima, te sami sugeriraju glazbenike za daljnje recenzije.
U rubrici Technoskop koja obrađuje teme znanosti i tehnologije u umjetničkom kontekstu ističe se članak u kojem je predstavljena Radiona.org kroz osobno iskustvo autora teksta Jasena Vodenice koji Radionu opisuje kao “zajedničko igralište za umjetnike, ljude koji se bave DIY radovima, tehničare, entuzijaste, inženjere i znanstvenike” i koje je otvoreno za ljude svih generacija, a zalaže se za jednakost, uključivanje svih vrsta umjetnika i radova, te kolaborativnu praksu za sve.
Također, namjera časopisa da potakne autore na nove načine izražavanja potvrđena je već u prvom broju vrlo zanimljivim crtačkim intervjuom s profesorom Zlatkom Keserom kojeg je vodio Andrej Tomić. Obzirom da su autori časopisa studenti Akademije likovnih umjetnosti, podrazumijeva se i nameće činjenica kako je vizualno jednako važno kao i sadržajno u časopisu. Već na prvi pogled pažnju privlači dizajn Skice, dok tekstove osim fotografija prate i ilustracije studenata i stručnih suradnika časopisa.
Ono što ističe i razlikuje Skicu od većine ostalih tiskovina namijenjenih kulturi i umjetnosti jest transparentnost sadržaja, te podjednaka zastupljenost svih izričaja i načina promišljanja kako u odabiru sugovornika, tako i u izboru obrađenih tema.
Zaključno, prvi broj časopisa Skica na inventivan, kreativan i stimulativan način iznjedrio je cjelovit, informativan i raznolik sadržaj. S veseljem i znatiželjom iščekujemo idući broj!
Za kraj pročitajte intervju s glavnim urednikom Skice Ivanom Barunom u kojem možete saznati konkretne informacije kako je nastala Skica, gdje ju možete nabaviti i kada očekivati izlazak sljedećeg broja.
Kako ste se odlučili za pokretanje časopisa i tko je bio inicijator?
Ideja pokretanja časopisa nastala je još u ljeto 2015. godine na prvoj konstituirajućoj sjednici tadašnjeg Studentskog zbora Akademije likovnih umjetnosti. Inicijativa je bila moja. Projekt studentskog časopisa činio mi se važnim i zanimljivim i za studente i za samu Akademiju. Zbor je podržao tu inicijativu. Naime, časopis je još uvijek jedan snažan medij koji ima veliki potencijal komunikacije tekstualnog i vizualnog sadržaja s okolinom, nešto što je, smatram, umjetničkoj instituciji kao što je Akademija likovnih umjetnosti i njenim studentima poprilično bitno. Također, želja nam je bila na neki način spojiti i povezati studente svih odsjeka u zajedničkom projektu, potaknuti aktivnost na Akademiji i stvoriti dijalog među studentima iz kojeg se mogu razviti i brojni drugi projekti i suradnje.
Kako ste došli do naziva Skica?
Trebalo je dosta vremena da dođemo do naziva i da se na kraju odlučimo za Skicu. U početku je bilo puno prijedloga poput: Vizura, Perspektiva, Prizma, Silueta, Protej itd., ali su otpali jer su zvučali kao da su ispali iz devedesetih ili kao da su ime nekog dnevnopolitičkog televizijskog magazina. Dapače, čak smo poslali i javni poziv svim studentima Akademije da daju svoje prijedloge. Tražili smo zvučni, nepretenciozni naziv koji u sebi nosi ideju svježine i slobode kreativnosti, a da u isto vrijeme nije plitak. Mislim da naziv Skica to sjajno dočarava.
Kako se časopis financira?
Časopis se financira iz nekoliko izvora. Određena sredstava dobili smo na Natječaju za studentske projekte Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, a preostali dio od naših sponzora prvog broja tiskare Kerschoffset i slikarsko konzervatorske radionice Vuksan. Sama Akademija likovnih umjetnosti nam je također pomogla pri tiskanju. Situacija je takva da se moramo truditi pokriti troškove iz više izvora ako želimo da broj izađe. Ipak, sad kad imamo prvi broj u rukama vjerujem da će biti lakše posložiti financijsku konstrukciju za sljedeće brojeve.
Koliko često će časopis izlaziti?
Plan je da časopis izlazi jednom semestralno. Naime, na ALU studira mnogo manje studenata nego na većini drugih fakulteta, tako da je to neki optimalni period potreban kako bi se prikupilo dovoljno sadržaja o kojem bi studenti željeli pisati, ali i period u kojem je projekt ove veličine, dakle, kvalitetan studentski časopis od osamdesetak stranica, ostvariv za tim od tridesetak studenata.
Gdje može nabaviti Skica?
Skica se za sada može nabaviti u zgradi dekanata ALU u Ilici gdje je ujedno i sjedište redakcije. Distribuirat ćemo je i na nekim drugim događanjima koja organiziraju studenti i Akademija. O daljnjoj distribuciji časopisa smo dakako razmišljali, no kako smo tek nedavno izdali prvi broj još ispipavamo koliki je interes za časopis i gdje bi ga sve mogli distribuirati. Čini mi se da interes postoji, tako da nam je želja učiniti ga što dostupnijim i veselimo se svim budućim suradnjama!
Naslovnicu prvog broja krasi ilustracija Tee Jurišić. Hoće li i naslovnice narednih brojeva definirati radovi studenata ALU?
Hoće! Skica, uz to što služi kao komunikacijski kanal ideja i misli studenata Akademije, služi i za promociju njihovog rada. Premda nije riječ o časopisu s velikom nakladom ipak se širi u umjetničkim krugovima, te predstavlja dobar način promocije, tim više ako nečiji rad završi na naslovnici. Časopis studenata ALU mora biti popraćen kvalitetnim vizualima koji definiraju broj. Tea je sjajno ilustrirala naslovnicu prvog broja Skice, a za sljedeći broj ćemo napraviti natječaj za naslovnicu koja treba odgovarati temi broja, tako da se nadamo dospijeću puno dobrih ilustracija.
Tko sve može biti suradnik Skice?
Ne postavljamo ograničenja za sudjelovanje u Skici. Ipak, za prvi broj to su najviše bili studenti ALU. U prvom broju su se kao suradnici našli i studenti stranih sveučilišta koji su na Akademiji proveli semestar u sklopu Erasmus programa studentske razmjene, kao i profesori na stranim akademijama koji imaju nešto zanimljivo za podijeliti u kontekstu vizualnih umjetnosti, a što nije tako lako čuti u Hrvatskoj. Voljeli bismo ostvariti kontinuiranu suradnju sa studentima drugih akademija i fakulteta srodnih umjetničkih područja na čemu ćemo i raditi u narednim brojevima.
Tko je vaša ciljana čitalačka publika?
Naša ciljana čitalačka publika su prvenstveno studenti ALU i drugih srodnih umjetničkih područja poput studenata Povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i drugih akademija. Sadržaj Skice ipak prelazi studentske okvire, te smo primijetili da postoji interes i od strane publike koja je prošla svoje studentske dane. Intervjui s domaćim i stranim umjetnicima, predstavljanje rezidencija, udruga i festivala i cijela jedna rubrika “Portreti” u kojoj predstavljamo radove i razmišljanja naših studenata mogli bi biti zanimljivi široj publici. Na kraju krajeva, nije li zanimljivo čitati što i kako misli, bilo rječju, bilo slikom, buduća generacija mladih umjentika?!
Prvi broj je vrlo kvalitetno vizualno i sadržajno pripremljen, te nudi pregršt korisnih informacija i zanimljivih tema. Već na početku ste visoko ste podigli letvicu. Imate li već ideja i planova za sljedeći broj i kad ga možemo očekivati?
Hvala na komentarima! Drugi broj je već u pripremi. Ideja ima dovoljno za popuniti nekoliko sljedećih brojeva. I posla ima puno, te se nadam da ćemo sve stići na vrijeme! Drugi broj planiramo izdati u drugoj polovici veljače, krajem zimskog semestra.
