Marko Zubak – Interdisciplinarni svjetovi

13.08.-02.09.2020., Gradska galerija Crikvenica

 

Kako izgleda svijet u kojem živimo? Koji su nam prioriteti? Po kojim principima djelujemo? Mnogi će reći kako je primarna ambicija danas što više privrediti, doći do pozicije moći i utjecaja, briljirati i dobiti potvrdu zajednice o svom uspjehu. Pritom se sve nematerijalno, duhovno i unutarnje zatomilo, zanemarilo ili u potpunosti potisnulo. Pojedinac se prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek.

 

Pitanjem suvremenog vremena i čovjekove uloge u njemu bavi se akademski umjetnik Marko Zubak koji djeluje u više različitih umjetničkih područja kao što su slikarstvo i kiparstvo, ali i svijet igračaka od papira. Kao jedini predstavnik papertoysa u Hrvatskoj, Marko Zubak kroz medij papirnatih skulptura reflektira vrijeme u kojem živimo, psihološki sklop pojedinca te način funkcioniranja suvremenog svijeta. Svakodnevan, nepretenciozan, fleksibilan i prilagodljiv za oblikovanje papir je autoru poslužio kao idealno oblikovno sredstvo za prenošenje priče, interpretaciju i komunikaciju s promatračem. Papirnate igračke su u pravilu besplatni umjetnički objekti koje svatko može skinuti preko interneta i izraditi kod kuće slijedeći upute. Marko Zubak u izradi papertoysa ide i korak dalje, te sam proces izrade vidi kao jedan od mogućih pristupa skulpturi pri čemu se forma ne dobiva “oduzimanjem” ili “dodavanjem” već krojenjem papira, a rezultat su skulpture, reljefi, objekti, zidne i prostorne instalacije kao i urbane intervencije i site-specific instalacije. Kako sâm autor opisuje, svaki rad započinje skiciranjem mogućih formi koje savijanje papira dopušta, nakon čega izrađuje približni nacrt u grafičkom programu i potom slijedi printanje, rezanje i konstruiranje. Svaki rad ima vlastitu temu, no u srži većine radova jest uvijek aktualna tema slobode. Iako svijet papirnatih igračaka predstavlja tek jedan aspekt njegovog umjetničkog djelovanja, Marko Zubak je pristup oblikovanju papertoysa uzdignuo na novu razinu stvorivši jedinstvene skulpture od kartona, koje se ne mogu skinuti online, kao i instalacije većih dimenzija i konceptualne radove unutar kojih je integrirao i video radove poput 3D, AR i stop animacije.

 

Marko Zubak u ciklusu Interdisciplinarni svjetovi razlaže čitavu piramidu društva, državnog aparata i međuljudskih odnosa. Zasebne priče ispričane kroz pojedinačne likove od papira ili grupne instalacije svojevrsni su autorov komentar, kritika te propitkivanje društva, no uz dozu profinjene ironije, satire i inteligentnog humora. Svaki rad nudi nekoliko razina čitanja obrađene problematike, dok nazivi radova sadrže dodatnu poruku u formi komentara ili tekstualne ilustracije situacije aktualnog svijeta. Širu sliku društva obrađuje jedna od ključnih serija radova BlockHead: disoriented series iz koje se razvio i cijeli niz pojedinačnih likova. Takozvani “kockoglavi”, glupavi odnosno praznoglavi predstavljaju službenike, činovnike ili birokrate koje susrećemo na svakom koraku u našem svakodnevnom životu. Prikazani uniformirano s kravatama i aktovkama, anonimni službenici postali su simbol državnog aparata uz koji vežemo formalizam, bezdušnost u obavljanju posla, te gledanje na život isključivo kroz papirologiju što rezultira potpunom dezorijentacijom odnosno distanciranošću od stvarnog života. Upravo takvi ljudi često odlučuju o sudbinama svih ostalih što autor dodatno razrađuje kao niz podtema u drugim prezentiranim radovima. Tako Anonimni službenici predstavljaju one najprisutnije jedinke o kojima često ovisi naša sudbina što potvrđuje i činjenica da danas ništa ne možemo realizirati bez štambilja, potpisa ili potvrde – od kupovine nekretnine, preko dizanja kredita pa do otvaranja firme.

 

Takav način funkcioniranja možda najzornije ilustrira rad Blockhead disoriented series-anonymous official:Bloody percent. Kako sâm autor objašnjava, krvavi postotak predstavlja način funkcioniranja našeg društva: sve što se stvara ili troši, mjeri se i stavlja u odnose čime postotak postaje dio našeg svakodnevnog života, a da bi ljudi ostvarili željeni postotak moraju krvavo raditi. Rad prikazuje grupu službenika koja sluša obraćanje dimenzijama većeg i time važnijeg činovnika koji stoji na povišenom i obraća se skupini. Poput propovjednika on objašnjava kako postati uspješan i ostvariti svoj željeni postotak. No, Marko Zubak radi zamjenu teza, te osmišljava vlastitu kriptovalutu pod nazivom “Bloody Percent”. Ta valuta nema stvarnu novčanu vrijednost, već predstavlja “socijalni novac” kojim umjetnik nagrađuje ljude koji ga prate na socijalnim mrežama i sudjeluju u pojedinim aspektima njegova rada poput izrade papertoysa. Time zalazimo u svijet umjetnosti u kojem vrijede drugačija pravila. Umjetnost koja je dostupna svima, a čija jedinstvenost leži u činjenici da publika ima mogućnost aktivnog sudjelovanja u izvedbenom procesu kao i personalizaciji odabranog djela.

 

Instalacija NFT sanjači kombinacija je papertoysa i proširene stvarnosti. Likovi umjesto glava imaju tv ekrane koji putem skeniranja QR koda omogućuju percepciju nekoliko različitih digitalnih radova od AR animacije s padajućim likovima do stop animacije gdje se papertoysi kreću i mijenjaju boje. Kroz ovaj rad Marko Zubak spojio je više različitih vrsta izričaja (slikarstvo, skulptura, animacija), te povezao raznolike teme sa zajedničkim nazivnikom – motivom slobode.

 

Posebno su zanimljivi radovi koji problematiziraju poziciju kulture i umjetnosti što je uvijek aktualna i poprilično osjetljiva tema. Jedan od najupečatljivijih radova ove tematike je svakako Rulja mulja, tobože kultura koji propitkuje ključne probleme kao što je mistifikacija i elitizacija umjetnosti, nedodirljiva pozicija kolekcionara, te vrijednost i jedinstvenost umjetničkog djela. Rad se sastoji od nekoliko anonimnih službenika koji razgledavaju umjetničku instalaciju sastavljenu od nazubljenih oštrica što pak otvara mogućnost višeslojnog čitanja rada. Primjerice, razvidno je kako je danas svugdje, pa tako i u svijetu umjetnosti, bitna ambalaža, a ne sadržaj. Sukladno tome, uspjeh ovisi o kvalitetnoj prezentaciji i kontaktu s ključnim ljudima, a ne o talentu umjetnika. S jedne strane, nesposobni službenici prodaju dobro upakiranu priču bez ikakve vrijednosti što može dovesti umjetnost u vrlo nezahvalnu poziciju, dok s druge strane umjetnik koji nije prisutan u medijima, neovisno o talentu, zapravo i ne postoji. Rad je ujedno i kritika današnjih kolekcionara, tzv. poduzetnika koji u svemu vide investiciju, te kupuju isključivo da bi uložili. Nestali su mecene koji bi prepoznali talent i ulagali u njegov razvoj. Nova vrsta kolekcionara temelji se banalnosti i svodi na razinu “sviđa mi se” ili “ne sviđa mi se” što samo nastavlja agoniju i hrani farsu u svijetu umjetnosti.

 

Osim problema današnjice, Marko Zubak u svojim radovima aktivno propituje i teme likovnosti. Spajajući slikarstvo, reljef, skulpturu i objekt u radovima Padovi i Izbijanje autor bilježi proces transformacije formi iz dvodimenzionalnog u trodimenzionalni prostor. Rad Padovi, koji je proizašao iz serije slika “Infinity falls”, u formi prostorne instalacije lebdećih papirnatih skulptura tematizira ideju beskonačnog. Zrakoprazni prostor u kojem nema ograničenja, materijalnih fiksacija, težnji, želja i preokupacija nudi novu mogućnost percepcije svijeta. Drugu fazu predstavlja rad Izbijanje, pri čemu nakon Pada, dolazi do prijelaza u drugu dimenziju. Naglasak nije na doslovnoj ilustraciji izbijanja života, već na transformaciji dvodimenzionalnog u trodimenzionalno što objedinjuje cjelokupni proces nastanka papertoysa: izbijanje se doslovce odvija u stvaralačkom procesu, a završni rad ilustrira posljednju fazu izbijanja.

 

Ciklus Interdisciplinarni svjetovi objedinjuje široki raspon papirnatih skulptura, site-specific instalacija i tematskih serija unutar kojih se isprepliću klasični oblici likovne umjetnosti sa suvremenim tehnološkim dostignućima. Pojedinačni radovi, serije radova i tematske cjeline obogaćene neiscrpnom imaginacijom i britkim umom autora propitkuju naizgled uređeno društvo. Marko Zubak daje jedan ogoljeni pogled na svijet – svijet koji ostaje kada eliminiramo suvišne detalje, šumove i ostale kićenosti te ga svedemo na kalupe u koje smo zasjeli, uloge koje smo pristali igrati i matricu koju slijepo pratimo ne propitkujući sistem i efikasnost istog, a kamoli apsurdnost svijeta koji smo prihvatili kao normalan. Svijet interpretiran kroz niz zasebnih skulptura, prostornih instalacija i interaktivnih radova otvara nove dimenzije: materijalne, duhovne, ali i one virtualne u digitalnom svijetu gdje su odnos, omjer i percepcija vrijednosti bitno izmijenjeni. Apsurd papirnate igračke koja će uvijek ostati papirnata igračka možemo prenijeti na apsurd realnog svijeta gdje ćemo vjerojatno zauvijek ostati robovi birokracije okovani zlom sudbom administracije i njezinih činovnika. Baš poput rada Rođen da bude slobodan koji je besplatan pa mora biti papirnata igračka, osim, ako ipak ne mora?

 

 

Fotografije s otvorenja: