Što definira grad? Je li to njegova povijest, specifična urbana struktura, stanovništvo ili sukus svega navedenog? Neminovno je da okolina utječe na formiranje i razvoj pojedinca. Grad/selo/mjesto u kojem smo rođeni, u kojem smo proveli svoje djetinjstvo, u kojem smo studirali te, u konačnici, u kojem smo odlučili živjeti kao odrasli pojedinci – bilo da je riječ o jednom ili više različitih lokaliteta – svaki je imao značajan utjecaj na nas i našu percepciju svijeta u kojem živimo. Možemo reći kako gradovi čine mali dio čovječanstva u cjelini. Upravo su u životu akademske umjetnice Mateje Rusak dva međusobno vrlo različita grada odigrala ključnu ulogu.

Rođena Varaždinka Mateja Rusak odabrala je Rijeku kao grad svog studija. Značajna tranzicija iz sjeverozapadne Hrvatske u plavetnilo lučkog grada na Kvarneru bitno se odrazila na umjetničinu percepciju svijeta i ljudi koji je okružuju, a morski kolorit zauvijek se utkao u njezin stvaralački svijet. Rijeka je za Mateju Rusak predstavljala mjesto življenja i studiranja u kojem je prirodno saživjela s novom okolinom i ljudima. Fascinirale su je riječke vizure – dizalice, luka, brodovi, beskonačna morska površina i obrisi otoka u daljini. U potpunosti joj je odgovarao karakter grada, temperament stanovnika te tempo i način života koji kao da su bili krojeni po njezinoj mjeri. Rijeka je za Mateju Rusak značila veliku životnu prekretnicu s obzirom da je planirala ostati živjeti i raditi u Rijeci po završetku studija. No, život je imao drugačije planove i kraj studija označio je i umjetničin povratak u Varaždin. Štoviše, povratak u rodni grad bio je obogaćen novim usvojenim znanjima, vještinama, iskustvima, ali i novim prijateljstvima.

S vremenskim odmakom od točno deset godina od završetka studija na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Mateja Rusak iznjedrila je posve novi ciklus radova pod nazivom „Moja Rijeka“. Sva iskustva, poznanstva, inspirativne vizure, spoznaje, znanja i uspomene koje je stekla za vrijeme boravka i studija u Rijeci, Rusak je dematerijalizirala u vrijednosti, emocije i energiju. Sve ono čemu stremi kao osoba i umjetnica objedinila je u sintagmu „Moja Rijeka“. No, povratkom u rodni grad, pojam „Moja Rijeka“ je promijenio svoje dubinsko značenje. Naime, „Moja Rijeka“ sada je postao Varaždin.

Ciklus formata 42 x 59,4 cm izvedenih u tehnici kolaža na papiru s dodatkom perforacija predstavlja, kako sama umjetnica kaže, sedimentaciju sjećanja, trenutaka i osjećaja. Sve ono osjetilno i emocionalno proživljeno te pohranjeno u vidu iskustava i uspomena, Rusak sažima, oblikuje i prenosi na površinu papira. Svi njezini dosadašnji ciklusi prirodno se nadovezuju jedan na drugi, bilo temom, tehnikom ili korištenim materijalima. Tako i prilikom oblikovanja aktualnog ciklusa „Moja Rijeka“, umjetnica koristi novinske papire na kojima se nalaze monotipije nastale brisanjem prvog sloja boje s matrica prilikom otiskivanja ranijeg ciklusa „Hommage Rijeci“. Recikliranjem i ponovnom upotrebom, radni materijal iz ranijeg ciklusa postaje glavni gradivni element novih djela. U ciklusu „Moja Rijeka“ ključnu ulogu igra duboka simbolika boja. Mateja Rusak svjesno bira i selektira monotipije s dominantnim plavim, tirkiznim, zelenim i sivim tonovima. Njima oblikuje vizure u kojima povremeno linija horizonta dijeli veliko plavetnilo neba od tirkizne površine mora utjelovljujući pritom osjećaj mira, spokoja i opuštenosti. Plava boja označava put u beskonačnost, gdje se zbiljsko pretvara u imaginarno što ju čini idealnom bojom za formiranje kompozicija natopljenih značenjem, iskustvom i emocijama. Budući da je sama po sebi nematerijalna, plava boja dematerijalizira sve ono što se u nju uhvati.[1] Bestežinskom osjećaju doprinosi i niz perforacija na papiru koje Mateja Rusak izvodi grafičkom iglom što čini direktnu poveznicu s njezinim primarnim izričajem – grafikom. Lakoća i prostornost dočarani su nizom gušće ili rjeđe izvedenih perforacija koje prati krajnje meditativni proces izrade djela. Perforacije istovremeno predstavljaju nit poveznicu između života autorice i stvaralačkog procesa. Naime, akupunktura kao proces uravnoteženja životne energije, kao i izvođenje perforacija grafičkom iglom na papiru, zahtijeva puno vremena, strpljenja i koncentracije što, u konačnici, rezultira uravnoteženjem duhovnog i tjelesnog ili, u ovom konkretnom slučaju, materijalizaciju duhovnog u umjetničko djelo.

U velikoj mjeri, radovi se odlikuju snažnim kontrastom između zasićenih segmenata kompozicije kroz taloženje ranijih monotipija te potpuno praznog prostora kojeg definira bjelina papira i/li perforacije. Bogatstvo sadržaja manifestira se kroz raznolike tonove grafičkih boja na novinskom papiru s kojeg povremeno u prvi plan prodiru i dijelovi novinskih tekstova. Izmjenom nataloženog materijala te čistine i prozračnosti perforacija ostvaruje se ravnoteža između praznog i punog, pročišćenog i zasićenog, akromatskog i kolorističnog. Umjetničin život prirodno se reflektira u stvaralačkom procesu i ciklusima koji se spontano nadovezuju i izranjaju jedan iz drugog. Nit poveznica je jedinstveni rukopis autorice i pristup oblikovanju novog rada. Svako djelo ispunjeno je značenjem, iskustvom, emocijama i osobnom pričom umjetnice koja intuitivnim i meditativnim građenjem likovnih kompozicija ostavlja prostor slobodan za razmišljanje i introspekciju.

Vodoravni formati često sadrže liniju horizonta koja spaja nebo i more ili more i planine. Gledajući iz daljine, kompozicije bude asocijacije na poznate krajolike, ali pogled izbliza otvara cijelu paletu novih detalja i sadržaja koji otkrivaju maksimalnu posvećenost i predanost autorice prilikom građenja kompleksnih i slojevitih radova. Ravnoteža i sklad djela ostvareni su intuitivnim građenjem idealnog omjera bjeline papira, perforiranih i kolažiranih površina. Niz popratnih elemenata, kao što su intenzitet pojedine grafičke boje, karakter poteza/traga boje na novinskom papiru, odnos, količina i zastupljenost teksta na monotipijama te gustoća perforacija, čine sveukupnost upliva koji definiraju karakter djela. Izmjena gledišta, perspektive, dalekih i krupnih planova omogućuje različitu percepciju rada, dok bogatstvo boja, reljefnost i različite teksture uvelike doprinose materičnosti samih djela. Doslovce, kao da možemo osjetiti namreškanost morske površine, dašak povjetarca ili zapjenjenost valova u plićaku. Ovi materijalizirani krajolici uprizoruju sukus viđenog, doživljenog i proživljenog. Oni nisu imaginarni, dapače, vrlo su stvarni te predstavljaju mjesta čiste sreće i mira.

Djela namjerno ne nose nazive koji bi konkretnije naznačili sadržaj, jer je sav sadržaj utkan upravo tamo gdje ga promatrač treba pronaći i osjetiti – u energiji pojedinog rada. Oblici bude asocijacije na poznate vizure, boje nose duboku simboliku, komadići novinskih monotipija prenose i talože sve ono dubinski i iskonski proživljeno, a perforacije prizivaju autentično, meditativno i intuitivno u prvi plan. Kompozicije su kompleksne i slojevite, koloristički, taktilno i materično zasićene s puno dinamičnog i ritmičnog zbivanja, a opet usklađene i uravnotežene s naglašenom poetikom autorice koja je meditativnim pristupom i autentičnim izborom medija i gradivnih sredstava oslikala dubinu svoje duše.

Izložba “Moja Rijeka” premijerno je predstavljena u umjetničinom rodnom gradu Varaždinu krajem 2023. godine, nakon čega se otisnula na putovanje Hrvatskom te je u 2024. godini posjetila Sesvete, Zagreb, Prelog, Rab i Samobor, a u 2025. godini Rijeku, Omišalj, Karlovac i Zaprešić. U 2026. godini izložba će biti predstavljena u Gradskoj galeriji Crikvenica. Između pojedinih izložbi, umjetnica kontinuirano nadopunjava ciklus novim radovima kroz koje posjetitelji mogu pratiti značajne stilske i kompozicijske mijene. Iako je prvobitni ciklus završio s nekolicinom radova u dominantnim zelenim tonovima, koji su simbolizirali povratak Varaždinu, uslijedio je nastanak radova u naglašenim tirkiznim i plavičastim tonovima, dok su dva nova rada, premijerno predstavljena u Samoboru, zašli u polje naglašene pročišćenosti i eteričnosti emanirajući lakoću postojanja izraženu prvenstveno kroz dominantnu bjelinu kolažiranih elemenata kompozicije koja je u prirodnom supostojanju s perforiranom površinom papira. Duboki plavi i zeleni tonovi izmjenjuju se s dominantnom bjelinom odašiljući poruku novopronađenog unutarnjeg mira.

Svi posjedujemo jedinstveni nukleus koji predstavlja naše utočište – prostor i vrijeme za sebe.  Za Mateju Rusak je to ciklus „Moja Rijeka“. Sve ono što je Rijeka predstavljala u vrijeme umjetničina studija, deset godina kasnije postao je Varaždin. „Moja Rijeka“ više nije grad već personifikacija tj. simbol mira, sreće i spokoja. Proživljeno iskustvo transformiralo se u niz vrijednosti koje umjetnica danas nosi sa sobom neovisno o gradu u kojem živi. Nakon jednog desetljeća, ciklus „Moja Rijeka“ simbolizira povratak sebi.

Lokacije na kojima je održana samostalna izložba “Moja Rijeka” akademske umjetnice Mateje Rusak:

• 22.11.-17.12.2023. Muzej grada Varaždina, Varaždin
• 19.1.-9.2.2024. Galerija Oblok, Sesvete
• 27.3.-17.4.2024. Galerija Idealni grad, Zagreb
• 5.6.-5.7.2024. Muzej Croata insulanus Grada Preloga, Prelog
• 15.7.-11.8.2024. Galerija Rab, Rab
• 10.12.-31.12.2024. Galerija Prica, Samobor
• 29.4.-16.5.2025. Galerija O.K., Rijeka
• 6.7.-29.7.2025. Galerija Lapidarij, Omišalj
• 23.10.-6.11.2025. Galerija ZILIK, Karlovac
• 12.11.-11.12.2025. Galerija Razvid, Zaprešić

Selekcija fotografija s pojedinih otvorenja izložbe "Moja Rijeka" na različitim lokacijama: 

---

[1] J.Chevalier, A.Gheerbrant – Rječnik simbola, Zagreb, 1987., str.510