12.12.-27.12.2019., Galerija ZILIK, Karlovac
Radost življenja pretočena u radost likovnog stvaralaštva nit je vodilja u djelovanju dvojice likovnih pedagoga i slikara – Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora. Vođeni Aristotelovom mišlju kako cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, već njihov unutarnji značaj, svaki odabire svoje prirodno područje djelovanja zadržavajući se pritom u polju figuracije.
Krajnje nenametljiv, predan i inovativan s posebnom vrlinom nesebičnog davanja sebe i svog znanja drugima Milivoj Svoboda svoj je slikarski opus izgradio primarno u tehnici crteža i akvarela. Spoj senzibilnog bića i suptilne slikarske tehnike rezultirao je mnoštvom djela na temu pejzaža, urbanih veduta i mrtvih priroda pri čemu je naglasak uvijek na utjelovljenju atmosfere uhvaćenog trenutka. Ljepota slikarske bistrine ostvarena je unutarnjim osjećajem autora za postizanje idealnog omjera količine vode i zasićenosti pigmentom boje, dok bjelina papira, posebice u zimskim pejzažima, preuzima ulogu povezivanja i spajanja likovnih elemenata. Izbor akvarela nastalih u posljednjih 30 godina prezentira širok raspon tonaliteta i boja s naglaskom na snježnim zimskim pejzažima s povremenim primjesama ružičaste, te hladnim tonovima ljubičaste i plave boje kao hrabrim odabirom nesvakidašnjih ambijentalnih tonova koji u konačnici doprinose punoći, bogatstvu i specifičnosti odabranog kadra. I dok je kod pejzaža naglasak na impresiji, urbane vedute i pojedine arhitektonske interpretacije Milivoja Svobode posjeduju mnoštvo detalja te predstavljaju svojevrsni dokument u vremenu.
Djela Grobnica obitelji Jelačić, Kursalon – Lipik, Selo roda i Velika Mlaka – Turopolje svjedoče o susretu autora s vrijednim povijesnim i arhitektonskim zdanjima. Drvenu arhitekturu Turopolja, Posavine i Pokuplja Milivoj Svoboda često bilježi zimi pri čemu naglasak stavlja na reprezentativnu razvedenu drvenu konstrukciju građevine koju snježni pokrivač dodatno ističe, posebice u kontrastu s olujnim sivim nebom u pozadini. Za razliku od snenih zimskih pejzaža s čestim motivom rijeka, jezera ili brežuljaka, ljetni pejzaži obiluju posve otvorenom paletom čistih, jarkih i često kontrastnih boja poput akvarela Pučišća – otok Brač i Rastoke I – Slunj. Motiv omiljenog jezera, rijeke ili parka, te povijesnih i arhitektonskih simbola Milivoj Svoboda oblikuje s velikim poštovanjem dok suverenim vladanjem akvarelnom tehnikom prenosi jedinstvenu atmosferu i draž uhvaćena motiva. I doista, vječna zaigranost, likovna izražajnost i predani rad Milivoja Svobode rezultirali su djelima suptilnih lazurnih tonova, titravih vibrirajućih površina koje nenametljivo, ali krajnje dojmljivo i upečatljivo pričaju svoju priču.
I dok Milivoj Svoboda za svoj primarni medij odabire crtež i akvarel, Nedeljko Tintor svoj likovni izričaj gradi dominantno u tehnici ulja na platnu. Matko Peić je istaknuo kako se uljem postiže raspon od najdublje sjene do najvišeg svjetla, jer je ono do blistavosti otvoreno i gusto do zasićenosti. I to možemo vidjeti u bogatom i raznolikom opusu Nedeljka Tintora koji interpretira različite teme od krajolika, urbanih veduta, portreta, autoportreta i aktova pa sve do animalizma. Osim u tehnici ulja na platnu, Tintor posve prirodno vlada i tehnikama akvarela, laviranog tuša, tempere i pastela. Svestranost i interes za različite motive i tehnike nikako nije umanjila kvalitetu samog izričaja umjetnika. Dapače, likovni kritičar Stanko Špoljarić opisuje ga kao “slikara reda” koji oblikuje skladne kompozicije s ritmično raspoređenim akcentima u prostoru. Radovi prezentirani na izložbi tek naznačuju bogatstvo i raznolikost stvaralaštva ovog plodonosnog umjetnika. Izbor radova iz ciklusa “Razgovor s umjetnicima prošlosti” predstavlja složenost, kompleksnost i dubinu autorovog promišljanja o povijesti umjetnosti, zakonitostima i vrijednostima likovne umjetnosti te nasljeđu velikana hrvatske i europske umjetnosti.
Odabrane umjetnike Nedjeljko Tintor bilježi u trenutku stvaranja čime ostvaruje višestruki dijalog samog uprizorenja. Tema umjetnika pri radu u ateljeu jedan je od arhetipskih motiva povijesti umjetnosti kojeg Tintor spaja s motivom autoportreta kao temom koja odražava emotivna stanja, želje i potrebe odnosno sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Unutar ove klasične teme Tintor pokazuje vlastito bogatstvo raznolikosti interpretacije pa tako kipara Franu Kršinića prikazuje u intenzivno plavičastosivom tonalitetu prilikom oblikovanja skulpture ženskog torza. Boja uvelike potencira kiparov omiljeni materijal – hladnoću glatkog kamena u kojem je Kršinić izrazio svoju težnju ka jednostavnosti i sintezi čistih oblika. S druge strane, Ivana Meštrovića Tintor prikazuje u toplim zemljanim tonovima koji odgovaraju toplini drveta u kojem je Meštrović rezbario od djetinjstva. Autor utjelovljuje snažan i odlučan karakter kipara stavljajući ga u profilni položaj nasuprot skulpture čime promatrač prati skladnu, ali i napetu kompoziciju velikog Meštrovića suočenog licem u lice s vlastitim autoportretom u nastanku. U interpretaciji Slave Raškaj Tintor koristi posve drugačiji pristup. Nježna senzibilna duša umjetnice interpretirana je kroz dva portreta intimnijeg formata s njezinim amblemskim simbolom na stolu – akvarelnim bojama.
Osim značajnog ciklusa sa slavnim umjetnicima prošlosti među kojima je autor interpretirao i Josipa Račića, Vjekoslava Karasa, Krstu Hegedušića, Vincent van Gogha i mnoge druge, valja spomenuti i značajan opus pejzažnog karaktera u kojem Nedeljko Tintor bilježi blistavu svjetlost dana, čari čistih i svježih boja, dok motivi variraju od šumskih puteva, preko seoskih idila i brežuljaka pa sve do morskih motiva. Slike odlikuje kompozicijska usklađenost pri čemu je bojom i mrljom definiran prostor, a svjetlošću ostvarena atmosfera odabranog kadra. Zajedničku nit s djelima Milivoja Svobode pronalazimo u zimskim pejzažima s iznimnim koloritom gdje je bjelina snježnog pokrivača zbog sivog olujnog neba poprimila čudnovatu lila-sivo-plavu boju koja oblikuje površinu krova, okolne livade ili susjednih brežuljaka. Zajednička je i atmosfera mirnoće i spokoja, odsustvo čovjeka, bogatstvo i ljepota prirode, kao i posebnost zabilježenog trenutka ukradenog u vremenu. I dok Svoboda u akvarelu primarno bilježi pejzaže i urbane vedute, Tintor uz navedene motive zalazi i u područje animalizma. Skicuozni akvareli predstavljaju bilješke na malim formatima. Riječ je o skicama i crticama iz života (Mačka pri jelu) u kojima autor minimalistički, tonski i često akromatski utjelovljuje impresiju životinje, povremeno s naglaskom na pokret i samu fizionomiju (zec, pas), dok upotrebom kolorita ukazuje na ljepotu i bogatstvo životinjskog svijeta (leptir, morski pas).
Milivoj Svoboda i Nedeljko Tintor likovni su umjetnici velikog zanosa slikarskog nadahnuća s razvijenim nabojem krajnje intimističke atmosfere. Njihovi opusi se ponekad dodiruju i isprepliću u zajedničkim inspirativnim polazištima, ali vrlo često i razilaze u osobnim interpretacijama naglašeno definiranih poetika izričaja. No, ono što ih svakako ujedinjuje jest povlačenje u intimu provjerenih vrijednosti te poniranje u osebujnost slikarskog izražavanja.
Fotografije s otvorenja izložbe:
