Duje Jurić: Mreža oprostorene slike, 12.12.2020.-01.03.2021., MSU
Alan Vlahov: Dnevnik, 22.01.-21.02.2021., MSU, Otvorena galerija
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu trenutno možete pogledati veći broj izložbi od kojih posebno ističem dvije samostalne izložbe vrijedne posjeta.
Duje Jurić: Mreža oprostorene slike
Još u prosincu prošle godine otvorena je samostalna izložba retrospektivnog karaktera poznatog hrvatskog umjetnika Duje Jurića pod nazivom “Mreža oprostorene slike”. Duje Jurić je redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a svi koji ga poznaju ističu da je iznimno discipliniran, vrijedan i predan umjetnik, dok Antun Maračić potvrđuje navedenu konstataciju nazvavši ga “posjednikom iznimne radne energije, izdržljivosti i koncentracije”. Pohvalno je, za razliku od mnogih drugih autora na hrvatskoj likovnoj sceni, što Duje Jurić uz predanost svom umjetničkom i pedagoškom radu, aktivno posjećuje izložbe svojih kolega i to svih generacija, dajući pritom i podršku mladim generacijama koje je i sâm podučavao na Akademiji.
Izložba “Mreža oprostorene slike” uistinu je dojmljiv pregled četrdesetak godina djelovanja autora pri čemu možemo pratiti stilske, medijske i tematske mijene od ranih radova nastalih sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća pa sve do recentnijih radova. Čak i posjetitelji koji nisu od ranije upoznati s opusom ovog umjetnika mogu zaključiti kako je riječ o autoru iznimne discipline i predanosti u radu što u konačnici rezultira pomno izvedenim kompozicijama jasne strukture ostvarene dinamikom odnosa geometriziranih gradivnih elemenata, prvenstveno linije. Posebno je impresivan friz sazdan od slika u tehnici akrila u koje su ugrađene LED diode koje povremeno proizvode iznenadne svjetlosne titraje unoseći dodatnu dinamiku unutar prostora slike.
Poseban umjetnički doživljaj pruža i ulazak u zamračene prostorije unutar kojih uz pomoć ultraljubičastog svjetla percipiramo slike ostvarene fluorescentnim bojama.
Kao i sami radovi, postav izložbe je pomno osmišljen te postepeno uvodi posjetitelja u stvaralački život umjetnika pri čemu nenametljivo i smisleno promatrač prati mijene koje su se odvijale unutar određenih životnih i stvaralačkih perioda.
Jedina zamjerka likovnom postavu jest nedostatak povremenih opisnih legendi (osim uvodne legende na samom početku izložbe), jer posjetitelji koji neće kupiti katalog ostaju uskraćeni za relevantne i zanimljive informacije iz umjetnikova života poput javne akcije uništavanja vlastitih slika koju je potkraj 1987. godine Duje Jurić izveo u zagrebačkoj Galeriji proširenih medija. Kako Antun Maračić ističe “strgnuvši sa zida svoje tri velike slike na platnu i izderavši ih na komadiće pred publikom koja je pozvana na uobičajeno otvorenje izložbe Duje Jurić je izveo prosvjed zbog vlastite društvene situacije (zapažen mladi umjetnik, iste godine laureat Salona mladih, bez stana i atelijera, jednostavno nije imao mjesto gdje bi pohranio svoje radove, a mogućnosti prodaje bile su jednako skromne onda kao i danas)”. Isto tako bi posjetitelj dobio korisnu informaciju kako izloženi rabljeni kovčezi predstavljaju ambleme autorova čestog seljenja kao podstanara bez stalnog životnog i radnog prostora. Problemi koji i dan danas, 34 godine od javne akcije uništavanja vlastitih slika Duje Jurića, nažalost nisu riješeni i s kojima se i dalje bore mnogi likovni umjetnici. U svakom slučaju, izložba je vrijedna razgleda, a za dodatne informacije toplo preporučam pročitati tekst Antuna Maračića dostupan na web stranici muzeja.
Alan Vlahov: Dnevnik
Druga izložba vrijedna posjeta je samostalna izložba akademskog kipara Alana Vlahova pod nazivom “Dnevnik”. Riječ je o izložbi iz programa Izložbenog salona Izidor Kršnjavi koja gostuje u Muzeju suvremene umjetnosti, jer je prostor Salona u procesu obnove nakon zagrebačkog potresa. Kako stoji u najavi, djela prezentirana na izložbi nastala su tijekom prethodne godine u periodu izolacije i pandemije, dok je autor mijenjao materijale izvedbe shodno uvjetima rada i novim okolnostima u kojima smo se svi našli. Tako je planirano drvo i drvene skulpture Alan Vlahov zamijenio s kaširanim papirom, žicom i akrilom aludirajući na nestalnost, krhkost, izloženost i cikličnost koje je u fokus naših razmišljanja vratila upravo protekla godina.
Čim uđete u prostor Otvorene galerije u MSU već na prvu vas preplavi nevjerojatno bogatstvo boja, oblika i energije realiziranih skulptura. Njihova višeznačnost vas doslovce uvuče u čudnovati svijet ovisno o raspoloženju s kojim ste došli na izložbu. Bilo da zakoračite u svijet poezije, bajke ili neke fantastične priče heterogenost predstavljenih formi je istovremeno ujedinjujuća i razdvajajuća. Bogatstvo oblika koji djeluju kao da su izvedeni s nevjerojatnom lakoćom potvrđuje autorovo suvereno vladanje materijom. Djela prate jednako originalni i asocijativni nazivi kao što su “Nowhere man”, “Trgovac snovima”, “Utočište”, “Odoh ja…”, “Gospođo, dobili ste poštu!”.
Bit izložbe idealno je sročila kolegica autora Anita Parlov u predgovoru iz kojeg izdvajamo: “Crteži koje sam još nedavno gledala na papiru, oživjeli su i odmetnuli su se u neke nove sfere vlastitog bivanja. Crtač, kipar, restaurator, glazbeno uho osjećaja, zaljubljenik u prirodu i slobodu pokreta, dobru glazbu i ljude…. Alan putuje, nekim svojim stazama. Crteži su dnevnici likovnih zapisa. Očaran nekim trenutkom, on zapisuje svoje postojanje. Svaka emocija postaje bilješka vlastitog traženja sebe, svijeta u sebi i odnosa s drugima. Tu su nade, strahovi, tuga, vjerovanja, snaga, nježnost, ljubav, traganja, strast, pronalaženja i ponovna gubljenja nekih sasvim osobnih vlastitih priča. Autobiografski zapis crtežom, postao je dnevnik skulpturalnih snivanja…. Ambijenti nadrealnih trenutaka, veličanje ljepote prirode, ili pak osobna transformacija emotivnih stanja… ovo je kiparevo putovanje kroz oblake, snove, šumu… poznata i nepoznata stanja duha. Tu ima svega što dodiruje njegovo biće. Oblaci kao stalna mijena i stabla kao utočište koje nam daje osjećaj stalnosti.”
U vremenu u kojem već godinu dana živimo u izvanrednim okolnostima koje su u potpunoj suprotnosti s našom inherentnom prirodom dopustite si odmak od svakodnevnice i odvojite vrijeme u kojem ćete upoznavanjem opusa iznimnih hrvatskih umjetnika zaploviti u neke druge svjetove – svjetove koji neovisno o vanjskim okolnostima uvijek mogu i jesu dio našeg unutarnjeg bogatstva, svjetovi koje moramo njegovati i osluškivati kako bismo sačuvali um i dušu te im dali poticaj za daljnji rast i razvoj, razmjenu misli i ideja, ali i osigurali opstanak kako nas samih tako i neiscrpnog područja umjetnosti koje je uvijek tu da nas vrati na ono bitno kad zastranimo. O čemu je riječ – posjetite izložbe i pronaći ćete odgovor.
