Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

PerceiveArt je izabrao: 10 izložbi koje su obilježile 2018. godinu!

Najveće i najrazvikanije ne znači nužno i najbolje. Najveći broj posjetitelja nije mjerilo kvalitete već često rezultat “igranja na sigurno”. Primjerice, ako ugostite zvučno ime poput nekog od svjetski poznatih velikana posjet je zajamčen. S druge strane, veliki odaziv publike može biti i posljedica odličnog marketinga ustanove što opet ovisi o mogućnostima određenog muzeja ili galerije tj. pitanja imaju li dovoljno stručnog kadra i financija koje mogu uložiti u promociju izložbe. Nadalje, postavlja se pitanje – što izložbu čini dobrom izložbom? To nije samo stvar ukusa sviđaju li nam se predstavljeni radovi ili ne. Kvalitetna izložba podrazumijeva cjelokupan doživljaj – od načina odnošenja osoblja u muzeju spram posjetitelja prilikom dolaska u muzej i razgleda izložbe, preko kvalitetnog likovnog postava koji informira posjetitelja, pruža relevantne i zanimljive informacije o prezentiranom sadržaju, te ga smisleno vodi kroz izložbu, a u konačnici neizostavna je i kvaliteta prezentiranog sadržaja. Cijeli dijapazon najsitnijih detalja pridonosi cjelokupnom iskustvu doživljaja pojedine izložbe.

 

U prvom ovogodišnjem tekstu skrećemo pažnju na niz odličnih projekata među kojima su svoje mjesto pronašle i izložbe koje su možda prošle ispod radara nacionalnih medija, jer su manjeg opsega ili su realizirane u manjim gradovima, galerijama i muzejima, a zavrijedile su pažnju kvalitetom, originalnošću i izvedbom.

 

Na listu nisu uvrštene izložbe na kojima sam osobno radila, jer bi to bio čisti sukob interesa. Obzirom da je pojam sukoba interesa poprilično nepoznat u hrvatskoj javnosti ove godine će biti objavljen i tekst na tu temu. Izložbe nisu birane po poznanstvima i prijateljstvima, već po kriterijima struke. Svaka od izložbi uvrštenih na ovu listu istaknula se kvalitetom, originalnošću, izvedbom ili nekim drugim aspektom koji ju je izdvojio od drugih. Obrazloženja su navedena u tekstu.

 

Valja napomenuti kako lista namjerno nije numerirana jer su sve navedene izložbe podjednako vrijedne te se svaka istaknula na jedinstven način i zaslužila svoje mjesto na ovogodišnjoj listi.

 

Čestitke svim umjetnicama, kolegama, muzejima i galerijama na uspješnim projektima i s veseljem pratimo i ovogodišnje izložbe diljem Hrvatske!

 

 

MARIO JAVORAN – Tvoje tijelo moja kuća, rujan 2018., Lauba, Zagreb

 

Na prvoj samostalnoj izložbi Mario Javoran predstavio se iznimnim crtežima rađenim ugljenom u olovci. Trinaest portreta ljudi iz staračkog doma i trinaest slika koje opisuju njihove živote rezultat su diplomskog rada talentiranog mladog umjetnika koji je svojim zrelim pristupom i nevjerojatnom lakoćom oblikovanja ljudskih tijela i emocija oduševio posjetitelje. Izvornost, iskrenost, Mediteran, ljudsko tijelo, nježnost između dvaju bića lajtmotivi su koji dominiraju predstavljenim djelima. Minucioznost i nevjerojatna interpretacija lica i tijela, muke, sreće i sjete vraća nas u neka druga, davna vremena. Odabir crteža, lišenog boje i nepotrebne kićenosti, posveta je bazičnoj ljubavi.

 

Autor teksta izložbe književnik i dramski umjetnik Enes Kišević održao je iznimno inspirativan govor na otvorenju izložbe koji je u potpunosti korespondirao s poetikom samih djela. Razlog uvrštavanja upravo ove izložbe na listu iznimnih u 2018. godini krije se u citatu Enesa Kiševića “Treba držati do svojega tijela jer da tijelo nije toliko značajno, nikada duša u njemu ne bi tražila svoju kuću…. Mario ono što je nevidljivo očima, potezom svoje ruke čini vidljivim. Svaki je njegov crtež uskrsnuće, i duše, i tijela. Vidite li onu sliku Ljubav u doba težaka? Vidite li onaj prst na desnoj ruci? Na ženskoj desnoj ruci koja vukući ribarsku mrežu dodiruje žilavu mušku ruku? Taj dodir, pun topline i nježnosti, dodir je samog života. Mario Javoran, zaista, svojim crtežima vraća nadu, nadu koja je toliko potrebna i današnjem svijetu, i današnjoj umjetnosti.”

 

 

MARE MODUL – srpanj 2018., Tehnički muzej, Zagreb

 

Mare modul jedinstven je umjetnički projekt koji se razvijao pune dvije godine te je nedavno proglašen najboljim ULUPUH-ovim izložbenim projektom za 2018. godinu. Nakon turneje po Hrvatskoj radovi su završili na svom konačnom odredištu – u podmorju. Autorica koncepcije i voditeljica projekta Lidia Boševski okupila je grupu umjetnika koja je inspirirana podmorskim svijetom izradila staništa odnosno umjetničke objekte od keramike većih dimenzija. Izložba naglašeno individualnih i raznolikih struktura, tekstura i varijacija oblika pri izvedbi pojedinog djela bila je predstavljena u Zagrebu, Rijeci i Kraljevici, a 17. studenoga 2018. godine radovi su trajno položeni u podmorje ispred Kluba podvodnih aktivnosti Adria u Kraljevici na dubinu od 10 do 12 metara gdje čine male grebene i podlogu na koju i u koju će se naseliti različiti organizmi.

 

U projektu su svojim radovima sudjelovali članovi grupe Mare Modul: Lidia Boševski, Danijela Pičuljan, Snježana Pokos Vujec, Marina Mijatović, Karla Rakuljić, Martina Franić, Nada Benc Štuka, Lauren Moreira, Maddalena Boero i Boris Roce. Osim naglašenog umjetničkog segmenta, važno je istaknuti kako je projekt uključen i u međunarodni znanstveni projekt MERCES “Obnova morskih ekosustava u promjenjivim EU morima” Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojeg vode izv. prof. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli i dr. sc. Silvija Kipson. Jedinstvenost ovog projekta leži u sinergiji umjetnosti i znanosti te zajedničkom djelovanju u cilju promocije nužnosti brige o našem okolišu. Za kraj spomenimo kako projekt polaganjem radova u podmorje nije završen, već će znanstvenici biolozi u razdoblju od tri godine bilježiti proces razvoja života na novooblikovanim staništima.

 

 

NEVENKA ARBANAS – Retrospektiva, listopad/studeni 2018., Klovićevi dvori, Zagreb

 

U 2018. godini Galerija Klovićevi dvori realizirala je poveći broj retrospektivnih izložbi, a na listu PerceiveArta dospjela je retrospektiva hrvatske grafičarke i profesorice Nevenke Arbanas. Odlični radovi u dinamičnom postavu s pratećim inspirativnim legendama akademika Tonka Maroevića, jednog od članova autorskog tima izložbe, rezultirali su kvalitetnom izložbom vrijednom pažnje. Posjetitelji su na retrospektivi mogli vidjeti širi izbor od oko četiri stotine radova, koji su vezani uz tematske cjeline predstavljane u brojnim hrvatskim i inozemnim galerijskim prostorima.

 

Karakter autoričinog rada najbolje je sumirao akademik Tonko Maroević naglašavajući kako je Nevenka Arbanas “grafičarka par excellence, vrhunska poznavateljica najsofisticiranije tehnologije, neusporediva vještakinja s gotovo magijskim, otajnim recepturama (tako da ‘crnu umjetnost’ redovito uzima ne samo s lica već i iz naličja)”. Zasigurno jedna od najupečatljivijih dionica na izložbi jest dvorana s izborom radova s izložbe Grafike 1990-97 na čijem ulazu stoji tekst koji uvodi promatrača u ciklus: “Danomice propitujući svoje spoznaje, svijet oko sebe, pojave i svemirska prostranstva, Nevenka je otkrila novu dimenziju svog bića. Svemir u srcu pretočila je u posljednji ciklus grafika, nastalih 1997.; jednostavne forme, ravnoteža crno-bijelih partija akvatinte, akcenti suhom iglom, razotkrivaju pročišćene vizije rasterećene prosudbe, sigurnost, ali ne unutrašnji mir. Ona ima svoj put poput svjetlosnog traga u svemiru, ima spoznaju i metijersku moć.”

 

 

DAVOR VRANKIĆ – O gruboći – Držićeva groteska, kolovoz 2018., Dom Marina Držića, Dubrovnik

 

Davor Vrankić izniman je hrvatski umjetnik, koji je više poznat u inozemstvu nego u rodnoj Hrvatskoj za što smo prvenstveno sami krivi. Rođen u Osijeku, diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Ante Kuduza te potom na Faculté des Arts Plastiques u Parizu, a danas živi na relaciji Pariz – New York – Zagreb. Posljednji put je samostalno izlagao u Hrvatskoj 2010. godine u MMSU Rijeka, a ove godine smo imali priliku vidjeti Vrankićeve izvrsne radove na 5. hrvatskom trijenalu crteža “Intimni crtež – mali format – Miroslav Kraljević i hrvatski suvremeni umjetnici” u Kabinetu grafike na kojoj je dobio Premiju HAZU za osam crteža pod nazivom Collateral (olovka na papiru) nastalih 2016. i 2018. godine. Kvalitetu i vrijednost Vrankićevih radova prepoznali su i ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić i kustosica Anita Ruso koji su organizirali samostalnu izložbu Davora Vrankića pod nazivom “O gruboći – Držićeva groteska”. Autor je na izložbi bio zastupljen izborom djela iz ukupno sedam ciklusa, a od 18 izloženih crteža čak ih je pet po prvi put predstavljeno u javnosti.

 

Zahvaljujući maloj, ali agilnoj ustanovi Dom Marina Držića dubrovačka publika i brojni turisti u srcu sezone mogli su razgledati djela jednog od najeminentnijih hrvatskih suvremenih umjetnika čija se djela nalaze u njujorškoj MOMA-i, nizozemskoj zbirci Over Holland, ali i u kolekcijama nekih od najprestižnijih kolekcionara danas kao što su Ronald S. Lauder, Georges Renand i Rosenthal. Predstavljena djela najbolje je opisala kustosica izložbe Anita Ruso u predgovoru izložbe riječima: “izložba prikazuje crteže koji nisu slike zbiljskog svijeta i nešto je u njima neodoljivo groteskno i grubo. One ne izazivaju komični efekt, naprotiv, većinom čine da osjećamo nelagodu, pa čak i jezu. Ukrižati Držićev s Vrankićevim svijetom avantura je veća od autora i suradnika ove izložbe. Budite sigurni, gledate djela visoke estetske vrijednosti, djela majstora nevjerojatne tehničke preciznosti, samozatajnog umjetnika koji stvara na način kako to ne radi baš nitko drugi na svijetu. Davor Vrankić jedan je od onih o kojemu će se pisati, čija će se djela htjeti posjedovati. Djela vječnih ljudi kao što su Držić i Vrankić – čak i kada govore (svatko u svojem vremenu i svojem mediju) o „feci od ljudskoga roda“, o onom najodvratnijem i najodbojnijem – uspijevaju nas činiti, suprotno Platonovoj bojazni, plemenitijima, „pravim ljudima, gospodom“, riječju – ljudima nazbilj.”

 

 

ANA RATKOVIĆ – Šume, veljača 2018., Lauba, Zagreb

 

Ana Ratković je umjetnica koja stvara tiho i predano u okružju svog ateljea, te svakih nekoliko godina kada se pojavi u javnosti osvoji publiku svojim djelima. Svaki novi ciklus stilski i izričajno se u potpunosti razlikuje od prethodnog, ali nit poveznica je vječna inspiracija prirodom :”ja smatram prirodu izvorom i ishodištem. Ona mi daje mir i slobodu. U rješavanju svih problema koji me sustignu pomaže mi šetnja prirodom.”

 

Nakon ciklusa Planine u kojem je glavni motiv bio svojevrstan poziv na promjenu mentalnog koda u kontekstu duhovnog izazova u kojem se pojedinac uzdiže nad svakodnevnom rutinom  u potrebi za savladavanjem izazova i testiranjem osobne izdržljivosti te snage za suočavanjem s vlastitim slabostima, uslijedio je ciklus Šume. Svaka slika u ciklusu Šume nastala je u tri etape: nakon akrilnog podslika umjetnica je preko cijele slike nanijela ulje tonova višestruko svjetlijih nego na fotografskom predlošku, a potom je uslijedio posljednji tamni sloj ulja, na kojem je autorica crtala i urezivala oblike služeći se alatima različite debljine. U tekstu izložbe pronalazimo i zanimljivu informaciju kako je šuma narančastih stabala nastala kao sjećanje na posjetu japanskom hramu Fushimi Inari Taisha. Svetište se nalazi na vrhu planine visoke oko 1000 m, a put do vrha vodi kroz 32 000 narančastih Torii vratnica. Radovi monumentalnih veličina posjeduju snažan ekspresionistički karakter gdje jake boje igraju glavnu ulogu, a važno je napomenuti kako umjetnica motiv šume ne prikazuje realistično, već kroz prizmu vlastitih sjećanja i imaginacije.

 

 

21. MINIJATURE – lipanj 2018., Vršilnica – Novi dvori, Zaprešić

 

Međunarodna izložba minijatura koja se tradicionalno održava u Vršilnici u Zaprešiću skriveni je dragulj koji iz godine u godinu postaje sve sjajniji i sjajniji. Riječ je o kulturnoj manifestaciji s kontinuiranim trajanjem punih 20 godina u sklopu koje se na relevantan način predstavlja likovne umjetnike grada Zaprešića i Hrvatske u međunarodnom kontekstu. Osim kvalitetnog izbora minijatura iz cijelog svijeta, posebnu čar ovoj izložbi daje interijer svježe obnovljene Vršilnice – zaštićene građevine u sklopu kompleksa Novih dvora – u kojoj je likovni postav minijatura osmišljen tako da korespondira s arhitektonskim zadatostima prostora.

 

Istovremeno organizatori vode računa da svaki rad ima dovoljno prostora kako bi ga se moglo u potpunosti doživjeti što nije uvijek slučaj s izložbama malih formata pa često svjedočimo naglašenim horror vacui postavima minijatura. I ove godine izložba je predstavila zanimljive i raznovrsne radove u različitim tehnikama i medijima, a od ukupno 387 autora izabrano je 122 autora koji su izlagali na 21. minijaturama. Svake godine dodjeljuju se i tri nagrade, a ovogodišnji dobitnici su: Patricija Purgar  – 1. nagrada, Edvin Dragičević – 2. nagrada, a 3. nagradu podijelili su Iva Ćurić i Milan Lešić.  

 

 

GORANA TEŽAK – Nokturno, rujan/listopad 2018., Dioklecijanovi podrumi, Split

 

Gorana Težak hrvatska je likovna umjetnica mlađe generacije koja nije medijski eksponirana i ne izlaže suviše često na samostalnim izložbama, no njezino djelovanje je itekako vrijedno pažnje. Djela “slikarice velike snage i umjetničke inventivnosti” posjetitelji su mogli vidjeti na prvom umjetničkom sajmu Art Zagreb održanog prošle godine u Tehničkom muzeju, gdje je Gorana bila zastupljena recentnim radovima u sklopu Galerije Laval Nugent, a u rujnu 2018. godine oduševila je splitsku publiku djelima predstavljenim na samostalnoj izložbi “Nokturno” u Dioklecijanovim podrumima u organizaciji HULU Split. Goranino djelovanje dugi niz godina prati povjesničar umjetnosti Robert Kavazović Horvat koji je napisao predgovor i za splitsku izložbu te istaknuo kako je riječ o slikarici koja je postupno i polako od apstraktnog izričaja, preko kratkog razdoblja čiste figuracije, došla do jedinstvenog i čudesnog spoja koji nas vodi u nevjerojatan svijet slikaričine mašte i njenih uvjerenja, uvijek politički i društveno angažiran, ali i potpuno jedinstven, neovisan i slobodan, od bilo čijeg utjecaja ili utjecaja neke određene političke struje ili opcije.

 

U tekstu izložbe ističe se kako sam naziv Nokturno pomalo odaje stanovitu sjetu ovog ciklusa te nostalgiju za prošlim vremenima, promišljajući o smislu života, slobodi i pitanju identiteta. Kavazović nastavlja kako su Goranine slike nakupina pitanja na koje ona sama traži odgovore, ali točnog i preciznog odgovora na ta pitanja nema. Ona ostaju vječnim pitanjima. Pejzaži koje možemo vidjeti na ovim radovima fantazmagorijska su i utopistička mjesta, gdje je apsolutno sve moguće, u nekom transcendentalnom svijetu Goranine mašte, svijetu karakterističnom samo za nju – pa su zato i njene slike neponovljive i ne podsjećaju na ništa dosad viđeno u slikarstvu.

 

 

5. HRVATSKI TRIJENALE CRTEŽA “Intimni crtež – mali format – Miroslav Kraljević i hrvatski suvremeni umjetnici” – lipanj/srpanj 2018., Kabinet grafike, Zagreb

 

Nakon punih deset godina stanke, prošle godine je nastavljena tradicija organizacije hrvatskog trijenala crteža. Prvi hrvatski trijenale crteža održan je 1996. godine, te je kako mu i samo ime govori, redovno održavam svake tri godine sve do 2008. godine kada je nakon 4. hrvatskog trijenala crteža uslijedila pauza od punih 10 godina. No, ova trijenalna izložba vratila se u punom naponu i uistinu oduševila iznimno kvalitetnim izborom radova predstavljenih na 5. hrvatskom trijenalu crteža. Nastavljajući dugogodišnju tradiciju predstavljanja djela hrvatskih umjetnika s ciljem afirmiranja medija crteža i poticanja crtačkoga stvaralaštva, Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s konceptom Intimni crtež – mali format organizirao je 5. hrvatski trijenale crteža i obilježio polustoljetnu obljetnicu zagrebačke izložbe crteža.

 

Okosnicu manifestacije obilježilo je svojevrsno sučeljavanje: Miroslav Kraljević i hrvatski suvremeni umjetnici. Izloženo je 15 antologijskih crteža Miroslava Kraljevića i ukupno 56 crteža sedmoro pozvanih autora, generacijskog raspona od Biserke Baretić i Zlatka Kesera do Mirjane Vodopije, Davora Vrankića, Tomislava Buntaka, Ines Matijević Cakić i Ive Ćurić, koji su pokazali kontinuitet visoke razine crtačkog umijeća, vitalnost umjetničkog govora, raznolikost rukopisa i stila u mediju crteža. U dionici Odabranih autora bilo je izloženo 109 radova 48 umjetnika. Crteži, poliptisi, crtaći dnevnici i umjetničke knjige pokazali su raznolikost poetika i individualnih izričaja, od suptilnih linijskih ili organičkih oblika (M. Rožman, C. Vičević, I. Gobić, M. Živičnjak), zapisa ljudskoga tijela (A. Vivoda, P. Jazvić, D. Cikatić Javorčić), apstraktnih igara formom, oblicima, linijskim rasterima (M. Čaušić, D. Trogrlić, D. Kanjski, K. Kovač, L. Linardić) do hiperrealnih, minucioznih bilježenja umjetnikove neposredne okoline i iskustva ili fantazmatskih uprizorenja (I. Jurić Kljajo, M. Šabić, S. Vidmar, D. Gašpar, M. Antolčić i dr.). U nastojanju da se pokaže aktualnost i postojanost crteža kao temeljnoga i najintimnijeg umjetničkog izraza, Trijenale crteža generacijskom, stilskom i tematskom raznolikošću potvrdio je trajnu vitalnost crtačke kreacije. Na otvorenju trijenala dodijeljene su i nagrade autorima: Davor Vrankić – Premija HAZU, Ivona Jurić Kljajo – Nagrada Kabineta grafike HAZU, Biserka Baretić – Nagrada Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Svebor Vidmar – Nagrada Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Ana Vivoda – Nagrada Grafičke zbirke NSK, Mario Čaušić – Posebno priznanje Odbora za nagrade, Matko Mijić – Posebno priznanje Odbora za nagrade, Marko Živković – Posebno priznanje Odbora za nagrade.

 

 

18. TRIENNALE HRVATSKOG SLIKARSTVA PLAVI SALON – prosinac 2018., Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar, Zadar

 

Iznimna izložba Plavi salon održava se u 61. godini postojanja te zadarske izložbe slikarstva nacionalnog karaktera. Autor ovogodišnje koncepcije je prof. dr. sc. Vinko Srhoj, a suradnice na projektu su kustosica galerije umjetnina NMZ Koraljka Alavanja i doc. dr. sc. Karla Lebhaft. Pod temom “Realizmi privatnosti: subjektivno u objektivnom u novom hrvatskom slikarstvu” izložba okuplja dvadeset hrvatskih autora mlađe generacije koji su zastupljeni s devedesetak slikarskih radova u realističkoj tradiciji oslonjenoj na fotografsku i novomedijsku podlogu.

Na izložbi sudjeluju Lovro Artuković, Sebastijan Dračić, Luka Dundur, Jadranka Fatur, Fedor Fischer, Martina Grlić, Mitar Matić, Ines Matijević, Duje Medić, Maja Pavin Radaljac, Pavle Pavlović, Valentina Supanz, Miran Šabić, Stjepan Šandrk, Robert Šimrak, Stipan Tadić, Eugen Varzić, Zlatan Vehabović, Matko Vekić i Ivana Vulić. U najavi izložbe organizatori su istaknuli kako velika ilustrativna povijest realističkih tema od društvenog značaja definitivno ustupila mjesto monumentaliziranoj privatnosti. Sudeći prema izboru autora i uistinu kvalitetnih slikarskih ostvarenja prezentiranih na izložbi daje se zaključiti kako je riječ o projektu i izložbi vrijednoj pažnje i posjeta. Izložba u organizaciji Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar još uvijek je otvorena i može se razgledati u prostorima Galerije umjetnina, Kneževe palače i Gradske lože sve do 10. veljače 2019. godine.

 

 

F12 Platforma – besplatne izložbe u javnom prostoru s ciljem udomljavanja umjetničkih radova, cijela 2018. godina, Karlovac, Duga Resa, Lovinac, Zadar, Zagreb

 

Na listu izložbi koje su istaknule u 2018. godini svoje mjesto je našao i uistinu hvalevrijedan projekt F12 platforme o kojem će još biti riječi u zasebnom tekstu, a svoje mjesto među najznačajnijim izložbama zaslužio je prvenstveno zbog aktivnog i predanog djelovanja u cilju oplemenjivanja lokalne zajednice.

 

Osnivačice F12 platforme aktivistkinja i nezavisna umjetnica Anđela Žapčić i fotografkinja Alenka Mance postavile su niz besplatnih izložbi na otvorenom u Karlovcu, Zagrebu, Zadru, Lovincu i Dugoj Resi te na taj način revitalizirale napuštene i često derutne javne prostore, potaknule interes lokalne zajednice za kulturne i umjetničke sadržaje. Utoliko F12 platforma svojim djelovanjem itekako pokazuje i potvrđuje kako uvijek postoji način da se nešto promijeni na bolje i kako svatko može doprinijeti kvaliteti života zajednice u kojoj živi, bez obzira koliko se to ponekad činilo nemogućnom misijom.