Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Dobrodošli na šesto izlaganje u sklopu umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House na kojem je članica Sonja Švec Španjol održala izlaganje na temu “Kako se kvalitetno prijaviti na natječaj”.
Nevjerojatno je koliko se u Hrvatskoj malo cijeni intelektualni rad, vrijeme, angažman i struka. Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje plod je ljudskog intelekta te iako je neopipljiv on itekako ima svoju vrijednost. Upravo ljudska kreativnost doprinosi općem društvenom razvitku, ali kod nas nikako da se ta činjenica adekvatno shvati, percipira i valorizira u društvu.
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu trenutno možete pogledati veći broj izložbi od kojih posebno ističem dvije samostalne izložbe vrijedne posjeta.
U srijedu 13. studenoga 2019. bila je šesta godišnjica pokretanja portala PerceiveArt. Neki bi rekli malo, neki bi rekli puno, a ja bih se složila s potonjima, posebice ako uzmemo u obzir da je riječ o usko specijaliziranoj stranici namijenjenoj isključivo likovnoj umjetnosti koja ni na koji način nije financirana i koju u potpunosti vodi, održava i uređuje jedna osoba.
Svi znamo u kakvoj državi živimo, čak i ako pokušamo negirati situaciju i usredotočiti se na pozitivne stvari, ubrzo shvatimo da su nepotizam, neprofesionalizam i ključan gubitak bilo kakvih moralnih vrijednosti zahvatili sve pore našeg društva. Zanimljivost u cijelom spletu okolnosti leži u činjenici kako svi nekako idealistički mislimo da je ta nevjerojatna hobotnica uhljebništva, osobnih interesa i nepotizma zaobišla područje umjetnosti.
Crta koja omeđuje, razdvaja, dijeli… to je ona krajnja crta prostorne cjeline koju definiramo kao granicu. Iako pri spomenu granice najčešće pomislimo na razdvajanje, granica zapravo istovremeno razdvaja i spaja… ono unutarnje i vanjsko, vlastito i tuđe, privatno i javno, potrebno i nepotrebno, vidljivo i nevidljivo…. Granice mogu biti čvrste, promjenjive ili nejasne….
Vrlo lako moguće najduži, ali isto tako vjerojatno i najneobičniji intervju do sada. Bez previše uvoda, odvojite malo vremena i upoznajte Marka Šošića u jedinstvenoj ispovijedi svojevrsnom intervju-eseju.
Continue reading →
Najveće i najrazvikanije ne znači nužno i najbolje. Najveći broj posjetitelja nije mjerilo kvalitete već često rezultat “igranja na sigurno”. Primjerice, ako ugostite zvučno ime poput nekog od svjetski poznatih velikana posjet je zajamčen. S druge strane, veliki odaziv publike može biti i posljedica odličnog marketinga ustanove što opet ovisi o mogućnostima određenog muzeja ili galerije tj. pitanja imaju li dovoljno stručnog kadra i financija koje mogu uložiti u promociju izložbe. Nadalje, postavlja se pitanje – što izložbu čini dobrom izložbom? To nije samo stvar ukusa sviđaju li nam se predstavljeni radovi ili ne. Kvalitetna izložba podrazumijeva cjelokupan doživljaj – od načina odnošenja osoblja u muzeju spram posjetitelja prilikom dolaska u muzej i razgleda izložbe, preko kvalitetnog likovnog postava koji informira posjetitelja, pruža relevantne i zanimljive informacije o prezentiranom sadržaju, te ga smisleno vodi kroz izložbu, a u konačnici neizostavna je i kvaliteta prezentiranog sadržaja. Cijeli dijapazon najsitnijih detalja pridonosi cjelokupnom iskustvu doživljaja pojedine izložbe.
U prvom ovogodišnjem tekstu skrećemo pažnju na niz odličnih projekata među kojima su svoje mjesto pronašle i izložbe koje su možda prošle ispod radara nacionalnih medija, jer su manjeg opsega ili su realizirane u manjim gradovima, galerijama i muzejima, a zavrijedile su pažnju kvalitetom, originalnošću i izvedbom.