13.11.2019.
U srijedu 13. studenoga 2019. bila je šesta godišnjica pokretanja portala PerceiveArt. Neki bi rekli malo, neki bi rekli puno, a ja bih se složila s potonjima, posebice ako uzmemo u obzir da je riječ o usko specijaliziranoj stranici namijenjenoj isključivo likovnoj umjetnosti koja ni na koji način nije financirana i koju u potpunosti vodi, održava i uređuje jedna osoba.
Šest godina kontinuiranog pisanja i objavljivanja tekstova moguće je samo ako iskreno vjerujete u to što radite i ako imate viši cilj zašto ste se u nešto upustili. Kulminacija i potvrda smisla postojanja PerceiveArt-a potvrđena je prošle godine velikom grupnom izložbom kojom smo obilježili peti rođendan portala. Odaziv umjetnika, podrška medija i reakcije publike bili su veliki vjetar u leđa i potvrda za daljnje djelovanje, te im se ovim putem još jednom od srca zahvaljujem.
NAJČITANIJI TEKSTOVI U PROTEKLOJ GODINI
Kako godišnjicu portala obilježavamo u predzadnjem mjesecu u godini to je ujedno idealna prilika za kratki rezime što se najviše čitalo i koji tekstovi su izazvali najviše komentara i reakcija u protekloj godini.
Očekivano, na društvenim mrežama najviše su se dijelili linkovi na tekstove o grupnim izložbama Bijenale mladih umjetnica i umjetnika ART EX-YU 2018., 15. Cash&Carry i 8. hrvatski triennale akvarela. Tekst “Zašto Ministarstvo kulture želi eutanazirati umjetnost?” izazvao je puno reakcija, komentara i rasprava na društvenim mrežama, te je imao izuzetno veliku čitanost. Tekst govori o boljkama novog nacrta Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti koji je i dalje aktualan, pa ako već niste toplo preporučam da ga pročitate. Putopisi su već standardno omiljeno štivo vjernih pratitelja portala koji često u komentarima tagiraju svoje prijatelje i članove obitelji s kojima bi htjeli posjetiti opisanu destinaciju, pa je tako bilo i s putopisom o Logarskoj dolini.
Ono što me izuzetno razveselilo jest da su podjednako dobru čitanost postigli i intervjui sa slavonskim umjetnicima! Marko Šošić i Marija Škrobo Arambašić u potpunosti su zaintrigirali čitatelje i već prvi dan postigli postotak čitanosti kao i tekstovi o grupnim izložbama i problemski tekstovi što je inače jako teško dosežno. Ove godine smo po prvi put imali i gostujuću kolegicu povjesničarku umjetnosti. S velikim ponosom objavila sam likovnu kritiku drage kolegice Svetlane Grubić Samaržije koja je za čitatelje portala PerceiveArt napisala likovni osvrt na međunarodnu izložbu Hockney-Van Gogh: The joy of nature, te pružila svjež i drugačiji stručni pristup određenoj likovnoj temi i na tome joj se od srca zahvaljujem.
ZAŠTO PORTAL O LIKOVNOJ UMJETNOSTI?
PerceiveArt je prvenstveno zamišljen kao medij za promicanje likovne umjetnosti i umjetnika iz Hrvatske i regije, ali i kao platforma za ukazivanje na ključne probleme u društvu s naglaskom na probleme s kojima se susreću likovni umjetnici, kustosi i djelatnici u kulturi. O problemima nije lako govoriti, posebice ne danas kada vladaju principi djelovanja koji su sve samo ne hvalevrijedni, a o kojima je bilo (i bit će) riječi u idućim tematskim i problemskim tekstovima. Mnogi su me pitali kako i zašto o tome pišem kada si mogu nanijeti više štete nego koristi, a pitanje mogućnosti promjene i dalje ostaje vrlo upitno. No, kako živjeti sam sa sobom ako nisi pokušao sve što je bilo u tvojoj moći s namjerom poboljšanja trenutne situacije u području koje si odabrao za svoj životni poziv? Kako se pomiriti sa situacijom ako ostaje onaj tračak sumnje “‘a što ako”, “a što da smo rekli, napravili, pokušali…”. Postoji ona divna izreka koju ljudi vrlo često objavljuju na društvenim mrežama “budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”, a nitko živ ne djeluje po njoj jer niti jedna promjena nije laka, nije jednostavna, a svaka podrazumijeva rizik, odricanja i hrabrost.
Iako mi mnogi umjetnici, kolege i suradnici pružaju podršku (i hvala im na tome), ona često bude tiha ili interno izrečena. Ja ih u potpunosti razumijem jer danas različitost mišljenja nije dobrodošla. Konstruktivna kritika ili borba za bolje sutra postala je neprijatelj broj 1. Mnogi imaju obitelji, stalna zaposlenja, nametnute nesposobne šefove postavljene po političkoj liniji, ovise o državnim financijama i previše je toga na kocki ako se nešto javno kaže. Na brižna pitanja “što time dobivaš?” i “ne zamjeraš li se ljudima s takvim tekstovima?” moj najčešći odgovor je Grunfov citat iz stripa Alan Ford: “tko izgubi dobitak, dobije gubitak”. Šalu na stranu, moj prvi javni istup o negativnom iskustvu u struci prilikom realizacije jednog projekta pokrenuo je čitav val reakcija, komentara i djelovanja. Iako je rizik bio ogroman, takav lud ili hrabar korak (svatko neka tumači kako želi) povezao me s velikim brojem ljudi koji su iskusili nešto slično i koji su se ohrabrili o tome progovoriti, objaviti članak, javiti se i podijeliti sa mnom situacije koje su i sami doživjeli. I na taj način vlastitim djelovanjem možete objediniti ljude sličnog načina razmišljanja, djelovanja i moralnih načela (da, ona i dalje postoje, ne biste vjerovali). A onda su moguće i promjene. One se možda neće dogoditi preko noći, neće biti enormnih razmjera, ali će se itekako dogoditi.
Na pitanje što s ljudima kojima se zamjerite ukazivanjem na probleme kojih su svi svjesni, za koje svi znaju da postoje i o kojima nitko nema hrabrosti o njima javno (pro)govoriti? Moj stav je: ne možete spaliti i srušiti mostove koji nikada nisu bili izgrađeni, a nisu bili izgrađeni s izuzetno dobrim razlogom: jer dvije strane počivaju na posve drugačijim temeljima i nema toliko napredne tehnologije konstrukcije koja bi ih povezala u čvrstu cjelinu. Tako da je svaki gubitak takve osobe ujedno i dobitak, odnosno potvrda, da djelujete u pravom smjeru. Svaki pozitivni pomak, utjecaj ili reakcija jest potvrda da se apsolutno sve isplatilo.
Ako je neki od tekstova potaknuo samo jednu osobu na razmišljanje i djelovanje ili pak omogućio da se pojedinac ne osjeća kao Pale sam na svijetu samo zato što misli suprotno od dominantnih stavova koji se plasiraju u medijima kao opće prihvaćeni i poželjni, te ako je neka rečenica ili članak bio vjetar u leđa umjetnicima da se bore i djeluju, te ukazao da se može i mora nešto poduzeti, onda je portal ispunio svoju svrhu. I ako je samo jednoj osobi neki tekst uljepšao dan, otvorio vrata u svijet likovnih umjetnika ili omogućio izvrsnim umjetnicima veću vidljivost, prisutnost i zastupljenost na hrvatskoj likovnoj sceni i šire, onda sve ovo ima smisla.
ZA KRAJ
Cilj ovakvog kratkog rezimea svake godine povodom obljetnice portala jest podijeliti s vama neke osobne misli i razmišljanja o području kojim se portal bavi, jer su tekstovi uvijek stručni i usmjereni na određenu temu, te ne dozvoljavaju kolokvijalnost, osobnost, a iza svakog projekta stoji ljudsko biće ili kolektiv koji aktivno djeluje. Zato smatram ljudskim podijeliti i nešto što nije striktno ukalupljeno u zadane norme očekivanog teksta. Zahvaljujem svojoj dragoj i voljenoj familiji koja mi je vječna i apsolutna podrška u radu i bez koje ništa od ovoga ne bi bilo moguće. I upravo zato je portal i lansiran na rođendan moje pokojne bake koja je bez sumnje držala sva četiri stupa kuće odnosno naše male, ali iznimno bliske obitelji, te naučila moju majku, koja je potom prenijela i na mene, sve ono što danas jesam i za što se borim.
