Tihana Karlović – Oblak

21.11.-5.12.2019., Galerija ZILIK, Karlovac

 

Koja je svrha života koji je u svojoj biti tako krhak? Prolaznost životnog vijeka pojedinca često potakne na razmišljanje o samom smislu života. No, iako je život prolazan, pronalazak iskonske radosti u malim stvarima i neponovljivim životnim trenucima omogućuje čovjeku da bude ono što jest u dubini svoga bića.

 

Tihana Karlović smisao i radost života otkriva istražujući što se nalazi iza kreacije. Razum, emocija ili sjećanje pretaču se u svjetlost, sjenu i zrakoprazni prostor koje umjetnica utjelovljuje u mediju crteža, grafike ili umjetničke knjige. Svi segmenti koje na prvu najmanje percipiramo ili možda uopće ne zamjećujemo postaju najintrigantniji vizualni element rada.

 

No, kako uistinu vizualizirati misao ili emociju, nešto toliko apstraktno, a istovremeno krajnje relevantno za svaki trenutak našeg života? Polazeći od crteža koji se ponekad razvija u mediju grafike ili umjetničke knjige Tihana Karlović svoje istraživanje bazira na odrazu prirode koja izravno korespondira s njezinim osobnim iskustvom. Sve ono nematerijalno, duhovno i inspirativno u ljudskom biću autorica bilježi kroz transparentno, fluidno, eterično, transformirajuće i kontemplativno u prirodi. Promjenjiva, nejasna i poprilično neodređena priroda oblaka simbol je preobrazbe viđene ne samo u jednom od njegovih izraza, već u samom postojanju.[1] Oblaci kao nositelji kiše s očitovanjem nebeske djelatnosti povezuju se s plodnošću i simbolikom vode, dok ružičasti oblaci u pojedinim civilizacijama simboliziraju sreću i veselje.[2] Kroz maglu i izmaglicu kao simbole neodređenosti ili stanja koje dolazi prije otkrivenja postepeno zalazimo u područje svjetlosti kao simbola života, slobode i sreće. I dok je voda izraz zemaljskih sila, svjetlost poimamo kao izraz nebeskih sila.[3] Zrake svjetlosti rađaju prostranost i otvaraju bogatstvo duhovnog sadržaja. Bilježeći duhovno u likovnome Tihana Karlović oblikuje akromatske crteže tušem i perom. Krajnje pročišćene, minimalističke kompozicije počivaju na dijalogu između koncentriranih linijskih ili perforiranih skupina oblika i velikih površina zrakopraznog prostora definiranog bjelinom odnosno čistinom neprozirnog papira. Kontrast gustoće crnih linija i perforiranih oblika što lebde unutar kompozicije stvara polje nevjerojatnog mira i tišine. U mediju grafike umjetnica koristi tehniku japanskog drvoreza koji je poznat po svojoj iznimnoj umjetničkoj izražajnosti, kolorističkim kombinacijama i specifičnom ručnom tiskovnom procesu. Kao i crteže, Tihana Karlović svoje grafike perforira, reže i otiskuje koristeći više različitih matrica, boja i papira različite gustoće što joj omogućuje istraživanje i praćenje promjena koje se odvijaju unutar planova, perforacija, igre sjena i svjetla koje prodiru kroz transparentan papir i otvore, te tako utječu na cjelokupan doživljaj djela.

 

Fragilni japanski papir postaje baza za otiske u više boja koji se kreću od krajnje zasićenih do vrlo transparentnih tonova ostavljajući pritom dojam akvarela. Prepoznatljive forme sada slobodno ispunjavaju cijelu površinu papira često se tek nazirući u oblicima koji nastaju i nestaju. Crteži i grafike objedinjuju se u zajedničkom radu posebne simbolike i značenja. Umjetnička knjiga likovno je djelo koje se za razliku od drugih radova može dotaknuti i prolistati. Osim bliskog kontakta s promatračem, ona omogućuje uvid u najintimniji sadržaj umjetnice – njezine misli, ideje, stavove i osobna razmišljanja o temama koje ju zanimaju, a koje su izražene vizualnim rječnikom. Tako svaka umjetnička knjiga u konačnici postaje, kako sama umjetnica kaže, intimni univerzum zasnovan na dijalogu likovnih elemenata koji, ovisno o percepciji promatrača, mogu biti vidljivi ili skriveni, odnosno u sjeni ili obasjani svjetlošću.

 

Rad Tihane Karlović na visoko individualiziran i krajnje suptilan, ali upečatljiv način komunicira sve ono što je oku nevidljivo, ali srcu i umu blisko. Emocije, misli, sreća, duhovnost i energija utjelovljene u tri različita medija govore istim jezikom linije, plohe, boje i oblika kroz svjetlost, nebo i oblake. Njihov krajnji cilj jest potaknuti ideju etičke i vizualne ljepote koja omogućuje doživljaj istinske radosti života.

 

[1] J.Chevalier, A.Gheerbrant – Rječnik simbola, Zagreb, 1987., str.441
[2] Ibid.
[3] J.Chevalier, A.Gheerbrant – Rječnik simbola, Zagreb, 1987., str.667

 

 

Fotografije s otvorenja izložbe, autor fotografija: Dragan Šijački