Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Re:Think – festival ulične umjetnosti

26.06.-02.07.2016., Sisak

 

Umjetnost je često univerzalan jezik koji na jedinstveni način povezuje ljude diljem svijeta. Još ako je umjetnost javna i dostupna svima kao što je to slučaj kod ulične umjetnosti, onda ona posjeduje puno veći značaj i širi kontekst djelovanja. “Misli globalno, djeluj lokalno” uzrečica je koja odlično sažima karakter ulične umjetnosti.

 

Riječ je o specifičnom vidu vizualne umjetnosti koja svojim izričajem gradi urbanu sliku grada i oblikuje novi identitet prostora. Ona nije ograničena na natpise, crteže i slike na zidovima već podrazumijeva i instalacije, skulpture, video i laserske projekcije kao i mnoge druge specifične umjetničke izričaje u javnom prostoru. Njezino primarno određenje je neizvjesnost trajanja, neposredna komunikacija s promatračem i mogućnost upečatljive preobrazbe javnog prostora. Sastavni je dio subkulture velikih gradova i često sadrži političke poruke ili buntovan stav u odnosu na građanske norme, a karakterizira ju prepoznatljiv likovni izraz pojedinog autora. Crteži i natpisi na zidovima komuniciraju, provociraju, kritiziraju i promišljaju o različitim sferama društva, te su svojevrsni statementi u prostoru koji prenose poruku autora. Oni tumače priču svog vremena i prostora u kojem nastaju i tako bilježe povijest grada u formi pulsirajućih vizualnih znakova u urbanom prostoru čime grad sam po sebi postaje svojevrsna galerija namijenjena svima.

 

I dok neke zemlje imaju razvijenu kulturu ulične umjetnosti, Hrvatska se polako i vidljivo razvija, senzibilizira, te otvara prema tom vidu umjetnosti. To je najprimjetnije kroz sve veći broj festivala ulične umjetnosti, primjerice regionalnog i street-art festivala Graffiti na gradele u Bolu, zatim Street Art Festivala u Koprivnici, Urban Arts & Music festivala Boombarstick u Vodnjanu, kao i inicijativama poput otvaranja prvog Street Art Studija Lapo Lapo, projekta Pimp my Pump poznatog po oslikavanju poznatih Franceka ili organizirane obnove i uređenja parka tzv. Art Parka u centru Zagreba.

 

U nizu pohvalnih inicijativa svakako se ističe prvi sisački festival ulične umjetnosti Re:Think koji se početkom ljeta, od 26. lipnja do 2. srpnja, održao u Sisku. Rukovodeći se primarno nastojanjem redefiniranja i rekontekstualiziranja javnog prostora kao aktivnog društvenog aktera, organizatori festivala postavljanjem umjetničkih djela u javni prostor nastojali su ukazati kako umjetnost ne mora biti zatvorena i namijenjena odabranim pojedincima, nego može biti dostupna svima. Udruga Kult.com iz Siska je organizator i glavni nositelj projekta. U suradnji s Gradskom galerijom Striegl kao suorganizatorom i uz financijsku i logističku podršku grada Siska Re:Think je okupio zvučna imena ulične umjetnosti iz Hrvatske i regije: Jana Danilović (Beograd, Srbija), Tifani Rubi (Zagreb, Hrvatska), Lonac (Zagreb, Hrvatska), Lunar (Zagreb, Hrvatska), Auks (Osijek, Hrvatska), Azram (Ljubljana, Slovenija), Ljubomir Todorović (Tuzla, BiH), Mane Mei (Zagreb, Hrvatska), Robin Abramović (Beč, Austrija) i sisački grafiter Neman. Tijekom trajanja festivala autori su obogatili grad naglašeno individualnim i raznolikim muralima koji su doprinijeli stvaranju posve nove i drugačije urbane slike grada, što je samo još jedan korak bliže rekogniciji javnog prostora Siska.

 

Iako je riječ o tek prvom festivalu, organizatori su se već dokazali i potvrdili vrlo kvalitetnom i dobro promišljenom organizacijom koja je unaprijed omogućila pozvanim umjetnicima uvid u potencijalne lokacije za rad, zajedno s informacijama o specifičnom povijesnom, društvenom i urbanističkom kontekstu pojedinog prostora. Na taj način je svaki autor na temelju vlastitog senzibiliteta i načina rada mogao izabrati jednu od ponuđenih lokacija koja mu je najviše odgovarala. Primarni cilj festivala bio je Siščanima i gostima pokazati kako je Sisak idealan grad za manifestaciju ulične umjetnosti, dok je umjetnicima omogućeno upoznavanje s gradom uz maksimalnu slobodu u realizaciji svojih murala. Jedan od rezultata održanog festivala svakako je i senzibilizacija javnosti na ovakav vid umjetnosti, te pozicioniranje grada na mapu poželjnih turističkih destinacija za istraživanje urbane kulture. Uz niz glazbenih događaja i druženja koji su bili popratni sadržaj festivala, od posebnog je značaja izložba fotografija iz privatnih zbirki koja je prikazala sisačko naselje Zibel kroz povijest, a realizirana je na lokaciji poznatih zibelskih nebodera čime je ostvarena poveznica između prošlosti i sadašnjosti grada, te popratnih mijena u prostoru definiranim ulaskom novog vida umjetnosti u poznato gradsko naselje.

 

Ovom inicijativom Sisak se uvrstio na listu gradova koji urbanu suvremenu umjetnost vide kao potencijal za oživljavanje i individualiziranje pojedinih sivih dijelova gradskog tkiva usmjeravajući kreativnu energiju talentiranih autora u revitalizaciju zanemarenih i oronulih područja grada, kao i oplemenjivanje cjelokupne urbane stvarnosti.

 

Rukovodeći se svojevrsnim manifestom defiksiranja postojećih i reaktiviranja novih značenja u prostoru kojim se krećemo organizatori Re:Think festivala ostvarili su upisivanje vremena u prostor i stvaranje nove prostornosti utemeljene na umjetnosti koja briše uvriježene granice između umjetnosti i svakodnevnog života čime je omogućeno građenje novih urbanih sjećanja.

 

Kakvi su dojmovi nekih od umjetnika koji su sudjelovali na prvom sisačkom festivalu ulične umjetnosti i što organizatori pripremaju za slijedeću godinu pročitajte u nizu kratkih intervjua u nastavku.

 

 

JANA DANILOVIĆ (pozvana umjetnica, Srbija)

 

Sudjelovali ste na prvom sisačkom festivalu ulične umjetnosti Re:Think. Kakvi su dojmovi i iskustva?

Poziv na Re:Think za mene je bio veliko iznenađenje, samim time što nisam od ranije poznavala organizatore, a u malom, solidarnom svijetu balkanskog street art-a, organizatori i crtači se najčešće, makar posredno, poznaju. Sljedeće iznenađenje za mene bio je tijek dogovora, koji se razvijao u maniri “idealnog svijeta” – mjesecima unaprijed pružena mi je prilika da od mora ponuđenih odaberem zid koji mi najviše odgovara i na miru, bez ikakvog pritiska i ograničenja razmislim i napravim skicu. Kažem “idealnog svijeta” jer su organizatorice Re:Think festivala zaista ponudile uvjete o kojima se mašta, a koji su uličnim umjetnicima i organizatorima festivala iz ovog ili onog razloga često nedostupni. Kako je moj oprezni um skloniji skepticizmu nego povjerenju,  najveće i najugodnije iznenađenje svakako je bilo to što je svaki detalj našeg dogovora zaista maksimalno ispoštovan. Kada se stvari sagledaju tako raščlanjene, sve što bih kao netko kome je na ovakav način ustupljen prostor i pružena prilika mogla reći je: Hvala!

Obzirom da je riječ o prvom festivalu takve vrste u Sisku, kako su građani reagirali na cjelokupna događanja i murale u nastajanju?

Moja lokacija je bila najizoliranija od svih (pa još i na krovu), tako da sam zapravo imala manje kontakata s građanima od drugih umjetnika, ali svakako nisam bila bez povratnih informacija. Najčešći komentar bio je “napokon se netko sjetio da doda malo boje”, što je lijepo i svakako predstavlja odličnu podlogu za slijedeći Re:Think.

Recite nam nešto više o vašem radu realiziranom u sklopu Re:Think festivala?

Rad na Kazalištu 21 je dio serije crteža/murala radnog naziva Think, Change, Grow što se osim idejno čak i na nivou slogana i poruke u startu uklopilo u poetiku samog festivala. Čitava serija, čiji je sisački mural dio, bazira se na razmatranju odnosa pojedinca i kolektiva. Učinilo mi se kako prigodnim, tako i aktualnim u javni prostor iznijeti jasno čitljiv komentar na kulturu/vladavinu ljudi u formi crteža izvedenog prilično bazičnim likovnim sredstvima.

Kakva je situacija na području ulične umjetnosti u zemlji iz koje dolazite u odnosu na hrvatsku scenu?

Hrvatska scena je, čini mi se, organiziranija i manje centralizirana nego ona u Srbiji. Samim time, ona je življa i raznovrsnija. U Srbiji se trenutno događaju zanimljive i značajne stvari za scenu. Veliki broj street artista se pridružio aktivnostima pokrenutim od strane Street Smart Belgrade kolektiva. Može biti da je u pitanju subjektivni osjećaj, ali čini mi se kako smo za kratko vrijeme naglo postali daleko “vidljiviji” široj javnosti i kako ona lagano postaje svjesna koliko je velika i zanimljiva zajednica ljudi koji se u Srbiji bave street artom.

Što biste naveli kao ključne prednosti i mane ulične umjetnosti?

Mislim, a i u svakoj prilici galamim, kako je ulična umjetnost, potpuno neelitistična i oslobođena pritiska tržišta i posredovanja ili potvrde institucija kulture, najdirektniji mogući način prenošenja ideja i poruka. Takva, koegzistirajući s građanima u istom, neizbježnom, javnom prostoru, ona zapravo uspijeva doprijeti čak i do onih koji iz bilo kojeg razloga nisu u kontaktu sa umjetnošću vezanom za institucije kulture. Meni se čini da je to užasno važno i da je upravo javni prostor pravo mjesto za “sudar” s umjetnošću, razmjenu ideja i poticanje na razmišljanje.

Kako biste opisali svoju umjetnost, kojim temama se bavite, gdje pronalazite inspiraciju?

Pretpostavljam da nikome nije sasvim lako koncizno opisati ono čime se bavi, ali recimo da najradije o sebi mislim kao o crtaču koji se podjednako rado bavi crtežom u klasičnom smislu te riječi i eksperimentira s njim u javnom prostoru, bilo kroz murale ili neki drugi oblik intervencija. Mislim da je inspiracija malo precijenjen koncept, tako da ne bih govorila o tome, ali svakako mislim da se do konkretnih motiva dolazi kroz razmišljanje i preispitivanje tema koje te preokupiraju. Pripadam onoj grupi ljudi koji imaju potrebu da prokomentiraju i preispitaju vlastitu stvarnost kroz medije kojima se koriste – u mom slučaju, taj medij je crtež.

Gdje sve možemo vidjeti vaše radove?

Ova godina je bila jako živa u pogledu putovanja i crtanja, tako da su se murali i crteži naglo i na moje ogromno zadovoljstvo napokon proširili izvan granica Srbije. Od ove godine, nalaze se u Solunu, Mostaru, Sisku, Karlovcu, Herceg Novom, nekoliko gradova u Srbiji uključujući Beograd, Smederevo i Užice. Ako sve bude išlo po planu nadam se da će nešto ostati i u Montrealu.

 

 

LJUBOMIR TODOROVIĆ (pozvani umjetnik, Bosna i Hercegovina)

 

Sudjelovali ste na prvom sisačkom festivalu ulične umjetnosti Re:Think. Kakvi su dojmovi i iskustva?

Jako dobro organiziran festival s dosta pažnje i ljubavi prema umjetnosti i maksimalnom podrškom umjetnicima prilikom boravka u Sisku i prilikom ostvarivanja vizija u našim muralima.

Obzirom da je riječ o prvom festivalu takve vrste u Sisku, kako su građani reagirali na cjelokupna događanja i murale u nastajanju?

Ja sam imao odličan feedback od građana, kako onih koji su kao slučajni prolaznici zastajali i davali komentare, tako i onih koji su stanari zgrade na kojoj sam radio mural.

Kakva ste očekivanja imali od festivala i jeste li zadovoljni rezultatima?

Kada sam vidio “line up” bilo mi je jasno da će festival dati vrhunske rezultate, što se na kraju i obistinilo. Dodao bih još da je organizatorska ekipa (Alma, Dahna, Dean i Omar) paralelno jaka kao i sam “line up”.

Recite nam nešto više o svom radu realiziranom u sklopu Re:Think festivala?

Obzirom da se zid na kojem sam radio mural nalazi između vrtića, škole i doma umirovljenika, odlučio sam da motiv murala isprati ciklus života kroz izometrijski prikaz geometrijske forme koja simbolizira čovjeka u tri životne faze koje se dotiču spomenutih ustanova.

Kakva je situacija na području ulične umjetnosti u zemlji iz koje dolazite u odnosu na hrvatsku scenu?

Bosna i Hercegovina nema razvijenu street art scenu kao Hrvatska, ali ima dosta dobrih umjetnika. Dobra stvar je što smo povezani i volimo se povezivati, pa često surađujemo jedni s drugima.

Kako biste opisali svoju umjetnost, kojim temama se bavite, gdje pronalazite inspiraciju?

Volim koristiti paradoksalne narodne umotvorine i provlačiti ih kroz satiru i ironiju, te ih često prikazujem u geometrijskim verzijama organskih i antropoloških formi.

 

 

ROBIN ABRAMOVIĆ (pozvani umjetnik, Austrija)

 

Sudjelovali ste na prvom sisačkom festivalu ulične umjetnosti Re:Think. Kakvi su dojmovi i iskustva?

U Sisku sam se sprijateljio s divnim ljudima, te je ovaj festival jedno od meni najdražih iskustava u životu.

Obzirom da je riječ o prvom festivalu takve vrste u Sisku, kako su građani reagirali na cjelokupna događanja i murale u nastajanju?

Nakon završetka festivala netko je prebojao moj lik ženskog Che Guevare s imenom ljevičarske stranke Radnička fronta. Moja namjera je bila na muralu prikazati nastojanja pokreta za ženska prava, tako da me ta intervencija podjednako i rastužila i razljutila, posebice kad sam vidio kako su moji prijatelji i poznanici reagirali. Ljudi su u radu vidjeli seksizam i prisjetili se paljenja knjiga tijekom Drugog svjetskog rata, te vođeni dosta jakim emocijama interpretirali kako se  umjetnost ponovno koristi za promociju političkih ideja. Natpis je očigledno uzrokovao burne i negativne emocije, jer je neki ljevičarski klaun s bočicom crvenog spreja ljudima na taj način ukrao umjetnost. Ovo je ustvari bila vrlo čudna situacija, jer je za očekivati da će takvo što napraviti huligan, tinejdžer ili pijanac, no to je napravio ljevičarski aktivist. Bez obzira kako ste politički orijentirani, nikad ne biste trebali uništavati umjetnost.

Kakva su bila vaša očekivanja od festivala i jeste li zadovoljni rezultatima?

Na temelju onog što su mi prijatelji rekli očekivao sam da će Sisak biti samo obični industrijski grad. Kasnije sam saznao da je to najčešća predrasuda o Sisku. Mislim da su rezultati festivala nevjerojatno pozitivni, te sam i dalje pod dojmom nekih od radova koji su na njemu nastali.

Kakva je situacija na području ulične umjetnosti u zemlji iz koje dolazite u odnosu na hrvatsku scenu?

Austrija je dobro razvijena na području ulične umjetnosti, međutim, draži mi je hrvatski stil u komparaciji s onim što slikaju austrijski ulični umjetnici.

Kako biste opisali svoju umjetnost, kojim temama se bavite, gdje pronalazite inspiraciju?

Stalno pokušavam napraviti nešto drugačije, a inspiraciju često pronalazim u razgovorima s drugim ljudima.

Gdje sve možemo vidjeti vaše radove?

Najviše u Mostaru.

 

 

LONAC (pozvani umjetnik, Hrvatska)

 

Sudjelovali ste na prvom sisačkom festivalu ulične umjetnosti Re:Think. Kakvi su dojmovi i iskustva?

Sretan sam što sam bio pozvan i što sam dobio priliku realizirati zid koji mi se najviše svidio. Isto tako me veseli što sam vidio proces drugih ljudi uživo i što imam još jedno kvalitetno iskustvo iza sebe.

Obzirom da je riječ o prvom festivalu takve vrste u Sisku, kako su građani reagirali na cjelokupna događanja i murale u nastajanju?

Bilo je svakakvih komentara, pogotovo tijekom izvedbe, no kako se rad privodio kraju mislim da su reakcije bile sve pozitivnije.

Jeste li imali neka očekivanja od festivala i jeste li zadovoljni rezultatima?

Unatoč nekim sitnim komplikacijama mislim da je na kraju sve ispalo super. Organizatori su dali sve od sebe i odradili su super posao. Nije lako na prvom festivalu dobiti dozvole za toliko zidova te uz to imati sve što je potrebno za realizaciju radova. Ljudi su skeptični spram takvih projekata ako se prije nisu susreli s njima i to podosta otežava samu organizaciju. Uvjeren sam da će zbog uspješne prve godine festivala sljedeća biti lakša i još bolja.

Možete nam reći nešto više o svom radu realiziranom u sklopu Re:Think festivala?

Za zid u Sisku sam imao par ideja no na kraju mi se ideja s kukcem najviše svidjela. Htio sam pokriti čitavu površinu zida te napraviti nekakav kontrast zelenilu koje okružuje zgradu zida. Mislim da je tema dosta jednostavna i jasna pa nema smisla previše objašnjavati, to je samo još jedna scena iz djetinjstva s kojom se većina može poistovjetiti.

 

Sve je više festivala urbane kulture, utječu li oni na senzibilizaciju i edukaciju javnosti o uličnoj umjetnosti?

Donekle da. Sve je više festivala zbog kojih ljudi polako prihvaćaju takav oblik umjetnosti, no to ne znači da razumiju niti poznaju njezinu povijest i razvitak. Malo je literature (kod nas) koja se ozbiljno bavi uličnom umjetnošću, a mislim da je to možda i puno bitnije od festivala koji se u Hrvatskoj rijetko organiziraju na jednoj ozbiljnijoj razini.

Što biste naveli kao ključne prednosti i mane ulične umjetnosti?

Ulična umjetnost lišena je posrednika. Ona je svačija i ničija. Mislim da je na ulici sve legitimno (u smislu likovnog izričaja), no unatoč tome mnogi upadaju u zamku shvaćanja i prihvaćanja ulične umjetnosti prema zastarjeloj šabloni. Ona ne mora zadovoljiti ničije kriterije, zato i jest na ulici, ponekad sama sebi dovoljna.

Kako biste opisali svoju umjetnost?

Često me inspirira sam zid, lokacija, “scenografija” oko zida. Mislim da je kontrola, u smislu izvedbe, ono što je zajedničko svim dosadašnjim radovima, no svaki rad ima priču za sebe. Sve me više interesiraju zidovi koji imaju neki “problem” koji moram riješiti, tako da likovno rješenje ne može biti ponovljeno negdje drugdje (ronioc kod Medike, srce, ptice s pištoljem itd.)

Gdje sve možemo vidjeti vaše radove?

U Sisku, Osijeku, Koprivnici, Vodnjanu, Bolu, Blackpoolu, Bristolu, Cassinu, po čitavom Zagrebu te uskoro u Rijeci, na Floridi itd.

 

 

LUNAR (pozvani umjetnik, Hrvatska)

 

Kakvi su vaši dojmovi i iskustva s prvog sisačkog festivala ulične umjetnosti Re:Think?

Sretan sam što sam ponovo crtao u Sisku nakon 22 godine. Vesele me svi takvi događaji jer ih organiziraju ljudi koji zbog ideala rade na revitalizaciji i obogaćivanju vlastitog kraja, za razliku od brojnih štetočina koje samo muzu ljude i trpaju novce u vlastite džepove.

Recite nam nešto o svom radu realiziranom u sklopu Re:Think festivala.

Motivi koje sam koristio su elementi klasičnih grafita, baloni, strelice, lente, duge i tagovi. Ovdje su složene na način da se uklope na dobivenu površinu.

Sve je više festivala urbane kulture, utječu li oni na senzibilizaciju i edukaciju javnosti o uličnoj umjetnosti?

Urbana kultura je globalno vrlo vidljiva već peto desetljeće, ljudi koji su gledali doživjeli su je odavno.

Koje su po vama ključne prednosti i mane ulične umjetnosti?

I mana i prednost kod graffita dolaze iz istog smjera – interakcije s većim brojem ljudi. Loša je stvar kad ljudi imaju potrebu nepotrebno komentirati, dobacivati ili zvati policiju. Loša stvar su nabrijani i ograničeni sudionici koji misle da su u Bronxu, u 1973. godini. Dobra stvar je interakcija sa svim ljudima dobre volje i širokih obzora, te mogućnost da se u cijelom svijetu osjećaš kao doma.

Kojim temama se u svojoj umjetnosti bavite i gdje pronalazite inspiraciju?

Ostavio bih ljudima mogućnost da pogledaju moje radove na web-u, eventualno pročitaju kratki opis ili naziv i sami prosude da jesu li im zanimljivi ili nisu. Inspiraciju nalazim, valjda kao i većina autora, svugdje oko sebe.

 

 

NEMAN (pozvani umjetnik, Hrvatska)

 

Kakvi su vaši dojmovi i iskustva s prvog sisačkog festivala ulične umjetnosti Re:Think?

Re:Think je najpozitivnija stvar koja se dogodila u Sisku u zadnje vrijeme. To je ono što nam je svima u ovom gradu trebalo – pozitivna energija i šareni zidovi.

Kakve su bile  reakcije građana na cjelokupna događanja i murale u nastajanju?

Ljudi su bili iznenađeni. U tih par dana napravilo se puno toga, tako da su svi o tome pričali. Svi su se pitali tko je organizirao festival, tko ga je financirao i zašto baš u Sisku. Nisu ljudi navikli na takva događanja pa im je sve bilo dosta zanimljivo i čudno u isto vrijeme.

Jeste li imali nekakva očekivanja od festivala i jeste li zadovoljni rezultatima?

Od festivala nisam imao neka posebna očekivanja. S rezultatima sam zadovoljan, jer ljudi u Sisku sada znaju što je pravi street art i to je najbitnije.

Možete nam reći nešto više o svom radu realiziranom u sklopu Re:Think festivala?

Zadnji dan festivala napravili smo event koji je označavao kraj Re:Thinka, ali i najavu novog festivala u rujnu koji se zove Muf (Mali urbani festival) i trajat će od 23. do 25. rujna. Na tom eventu ja sam radio svoj rad, bila je organizirana izložba starih fotografija grada i puštali smo muziku. Bio je toliko dobar party da je i policija došla.

Kako biste opisali svoju umjetnost, kojim temama se bavite, gdje pronalazite inspiraciju?

Ono što ja radim su klasični graffiti, razvijam svoj stil slova i svaki put crtam svoje ime na drugačiji način. U zadnje vrijeme uz slova crtam likove iz crtića i slične stvari. Nemam neke određene teme kojima se bavim, ali imam jako puno ideja i mislim da ću uskoro raditi stvari koje nisam nikada do sada radio. Inspiracija su mi većinom radovi drugih ljudi.

Gdje sve možemo vidjeti vaše radove?

Najviše radova imam u Sisku i Petrinji, crtao sam još u Kutini, Virovitici i Legradu. Gdje me pozovu tamo idem.

 

 

ALMA TRAUBER (jedna od organizatorica Re:Think festivala)

 

Kakve su reakcije Siščana na festival i realizirane radove u gradu?

Reakcije građana su jako pozitivne. U biti, pomoću i tijekom ovog festivala, te osobito nakon festivala kad su ljudi počeli konzumirati umjetnost u javnom prostoru, shvatili smo da smo došli do ljudi do kojih nikad do sad kroz izložbe ili druge manifestacije nismo uspjeli doprijeti. To su ljudi veoma različitih dobnih skupina – od vrtićke do treće životne dobi.

Ovaj festival je obuhvatio dva vida komunikacije: komunikacija sa stanarima koji žive u zgradama na kojima su nastali murali, te komunikacija s ljudima prolaznicima koji zastanu, pogledaju rad, fotografiraju ga i podijele dojmove s drugima. Reakcije građana su ispunile sva naša očekivanja.

Jesu li u sklopu festivala organizirane kreativne i edukativne radionice koje bi educirale mlade generacije o uličnoj umjetnosti?

To nam je veliki plan za iduću godinu i nadam se da ćemo uspjeti u tome. Spoznali smo da je kritičko-teorijsko područje o uličnoj umjetnosti jako oskudno i da treba jako poraditi na valorizaciji, kontekstualizaciji, pa i aktualizaciji ulične umjetnosti kod nas.

Što pripremate za idući festival? Jesu li već neke ideje i planovi u začecima?

Pripremamo puno toga. Za sada moramo realizirati publikaciju koja će obuhvatiti ovogodišnje izdanje festivala zajedno s kartom koja će prikazivati lokacije realiziranih murala ove godine. Tijekom iduće godine nam je u planu više popratnih aktivnosti s naglaskom na stručno-teorijski kontekst.

 

 

* Objavljeni su razgovori s autorima koji su do trenutka pisanja članka poslali svoje odgovore