Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

10 godina stvaralaštva likovne kolonije Mlaska

 9.-31.01.2015., Galerija Zvonimir

Likovne kolonije čine specifikum umjetničkog izričaja prilikom kojeg se umjetnik vraća onom iskonskom – odnosu čovjeka i čovjeka, čovjeka i prirode, te naravno, čovjeka i umjetnosti.

Likovna kolonija Mlaska već desetu godinu za redom okuplja umjetnike različitih izričaja u pješčanoj uvali autokampa Mlaska, udaljenoj četiri kilometara od slikovitog ribarskog mjesta Sućuraj na otoku Hvaru. Pješčane, šljunčane i kamenite plaže, kristalno čisto more, obilje sunca, bogata kulturno-povijesna baština i ponajviše netaknuta priroda čine nepatvorenu oazu za umjetničko stvaralaštvo.

Otok Hvar svojom bogatom prirodom intrigira i pruža kreativni poticaj za nova likovna istraživanja. Spoj otočke prirode i likovne kolonije omogućava izlazak iz uvriježenih okvira, kao i slobodu stvaranja unutar specifične mikroklime.

Želimir Borić, Željko Bubalo, Ljubica Buble Dragojević, Robert Budor, Ivančica Cvitić Znidarčić, Piero Conestabo, Zlatko Čular, Darko Glavan, Đurđica Horvat, Ivan Branko Imrović, Zlatan Jeličić, Ivona Jurić, Branka Kopeti, Marija Koruga, Vatroslav Kuliš, Bane Milenković, Branko Pizzul, Neva Pizzul, Frane Radak, Dijana Iva Sesartić, Olena Sokolovska, Valentina Supanz, Mirjana Vajdić i Vladimir Ankin Vrljić tijekom godina stvorili su vlastite mikrokozmose koji su odraz prožimanja osobnog rukopisa i ambijenta u kojem su stvarali. Svjetovi pojedinih umjetnika prezentirani su kroz niz radova nastalih tijekom boravka na koloniji. Slikovite morske uvale, drevne masline, te bogata vegetacija samo su neki od motiva koji su nadahnuli sudionike kolonije na obogaćivanje vlastitog rukopisa.

 

Ekspresija mora

 

More kao vječna intriga mnogih umjetnika inspiriralo je Vatroslava Kuliša i u ciklusu slika ‘Riffovi’. Kuliš, spajajući dvije velike ljubavi – glazbu i vodu, gradi kolorističke polukružne lukove objedinjujući pritom snagu vode i vjetra, dok eksplozija boja utjelovljuje glazbenu sliku.

Čista energija mora zabilježena snažnom kolorističkom gestom u radovima Željka Bubala pretače se u svjetlosne impresije reducirane ekspresionističke geste. Dok u prikazima vizura priobalnih gradova i starih kamenih kuća dominiraju snažan potez i bogati kolorit, teme dubokog plavetnila mora bazirane su na lirskom izričaju tonske gradacije plave boje kojim umjetnik izražava vlastita emotivna stanja i raspoloženja. Poseban afinitet prema osjećanju mora očituje se u prikazu uzburkanog, gotovo olujnog mora pri čemu se boje zadržavaju u spektru čistih plavih nijansi od dubinske indigo do nebeski modre s pokojim akcentom akromatske crne, dok snaga morskog gibanja nestaje u zraku miješajući se s vodenom izmaglicom u nježnim pastelnim tonovima.

Iz svijeta keramike Ivančica Cvitić Znidarčić prelazi na platna oslikavajući plavetnilo mora i sivilo priobalnih stijena suhim i brzim potezima boje pritom ostavljajući većinu platna praznim kako bi naglasila bistrinu svježeg morskog zraka, ključnog elementa bogate flore i faune otoka. Crna obrisna linija sivih stijena gubi se u prizoru površine morske vode pri kojem autorica gradacijom kolorita gornju trećinu slike ostavlja u bijelim tonovima nebeske čistine.

Titraj, vibrantnost i ritam energičnih sinkopiranih linija formira prikaz u crtežima Roberta Budora stvarajući pritom svojevrsne notne kompozicije definirane trajanjem pojedine linije. Crtački titraj površine prisutan je i u slikarskom opusu, dok nekolicinu slika nastalih u Mlaski karakterizira suptilnost tonskog oslika i snažan naboj jedinstvene osobne atmosfere. Kod prikaza krajolika, maslina i lavande prisutna je uskovitlanost poteza bojom pri čemu je titraj crteža prenesen u pastuoznost boje. Crtački nerv posebice je vidljiv u prikazu cvjetova lavande, dok se isti gubi u kompoziciji mora pred oluju gdje naglašeno vodoravno gibanje morske površine i olujnog neba, te dijagonalno kretanje nadolazeće kiše definiraju kompoziciju slike. Silnice linija grade formu, dok je mjesto njihove najveće aktivnosti ili koncentracije akcentuirano reljefnim nanosom boje.

Percipirajući vodenu snagu kroz kiparsko osjećanje forme Ivan Branko Imrović ulazi u proces ‘modeliranja mora’. Taktilnost, reljefnost i strukturalnost kao primarna obilježja skulpture postaju sukus događanja i ispreplitanja prirodnosti i slobode na površini papira. Organski elementi iz prirode poput pijeska, zemlje i vode postaju osnovni pigment crteža kojim autor dinamizira površinu. Papir natopljen vodenim bojama sa suhim strugotinama urezanih recki, koje prodiru unutar površinskog sloja papira, poprima dojam morske pjene, dok aplicirani pijesak podsjeća na bljeskanje sunca na morskoj površini. Proces modeliranja mora autor nadopunjuje ciklusom prikaza hvarskog torza. Materičan, snažan i gradivan u dominantnim bojama mora i ljudske puti, građen od istih elemenata kao i more, torzo zaokružuje temu plodnosti započetu kroz interpretaciju mora kao personificiranog simbola žene.

 

Mitsko drvo masline

 

Biljna vrsta mediteranskog podneblja u kršćanstvu predstavlja simbol božje providnosti i brige za ljude, dok zbog čvrstoće i otpornosti biva simbolom snage, ali i vjernosti i odanosti. Zbog zanimljive povijesti i simbolike, ali ujedno i vrlo specifičnog izgleda maslina je kroz povijest često bila glavnom inspiracijom umjetnika.

Nepravilno, kvrgavo i razgranato drvo Dijana Iva Sesartić skicuozno prenosi ugljenom na papir, te potom oblikuje kompoziciju prozračne strukture izvedene u poncinčanoj žici. Dok crtež naglašava razgranatu punoću drveta, odabir žičane mreže višestruko emanira karakteristike oblikovanog stabla. Razvedenost, bujnost, kompleksnost, ukorijenjenost, postojanost, ali i liričnost, te delikatnost drva masline ostvareni su kroz transparentnost mreže koja svojom refleksijom asocira na bjelkasto-srebrnkastu boju lišća masline.

Duhovna simbolika masline interpretirana je kroz čvrsto strukturirani slikarski svijet Frane Radaka u formi koloristički i ekspresionistički naglašenog, ali detaljistički reduciranog prikaza. Na granici s apstrakcijom, Radak inspiraciju pronalazi u stvarnom predlošku, ali ga ne kopira, već poseže u njegovu srž, te bojom gradi dinamičnu strukturu. Naziv rada potvrđuje motiv koji u slučaju maslina autor često dualizira, te tako nastaju prizori maslina u razgovoru. Prigušen kolorit neutralne pozadine pažnju usmjerava na intimnu interakciju stabala.

 

Mikro-promjene unutar prepoznatljivog jezika

 

Želimir Borić kroz omiljeni motiv malih kubusnih formi lišenih realnih značenja svodi prikaz na suštinu istinske prirode. Duhovnost je dočarana svjetlom koje se neprekidno mijenja kroz kontinuirano ponavljanje istih motiva s malim promjenama u kompoziciji i koloritu. Nazivi radova ‘Trenutak’, ‘Treptaj’ i ‘Utiha’ svjedoče o elementarnosti prikaza. Strogi geometrijski oblici nadahnuti sakralnom arhitekturom ublaženi su mekim oblikovanjem boje koja naznačuje život unutar krutih oblika. Kubusne forme uvlače promatrača u svijet nepokretne dimenzije tišine, mira, nestvarnosti i ponajviše istine.

Hvarsku inspiraciju u svom prepoznatljivom izričaju interpretira i talijanski umjetnik Piero Conestabo. Autor koristi industrijske materijale poput katrana, pigmenta i olovke u boji za istraživanje ravnoteže između slučajnosti i racionalne slike, pritom stvarajući raznovrsne uzorke koji nas vraćaju prirodnim oblicima stijena, valova i namreškane površine mora. Akromatska platna s akcentom pojedine osnovne boje postaju trag, bilješka, komentar.

 

Tradicija i snaga prirode kroz animalistički pristup

 

Ukrajinska umjetnica hrvatskog porijekla Olena Sokolovka kroz odnos konja i čovjeka stvara novu kompoziciju gdje muška figura na crvenom konju prolazi kroz vodu u kojoj se zrcali tvarnost oblika i odraz dviju figura. Povjerenje između čovjeka i životinje naglašeno je ponosnim hodom konja i muškim likom koji ne dominira životinjom.

Snaga, ljepota i putenost konja zamijenjene su vibrirajućom površinom u skulpturi koze Ljubice Buble Dragojević. Prilikom stvaranja autorica svaku skulpturu duboko proživljava, te kako sama kaže, ona postaje “trag prošlosti”. Simbol djetinjstva materijaliziran u motivu koze karakterističnog izgleda iskaz je duboke povezanosti s tradicijom i baštinskim nasljeđem.

 

Brodice emocija

 

Zaigranost, fantazija i pozitivnost glavne su odrednice prepoznatljivog opusa animalista Bane Milenkovića koji prilikom boravka na Hvaru, kao zaljubljenik u more, svoju pažnju usmjerava na morske motive – brodove, obalu i otok. Plavetnilo dominira prizorima cvijeća, plaža, gradova, i posebice dojmljivim motivom parobroda koji plovi dubokim modrim morem, dok bijeli dim obrubljen crnom bojom pruža kontrast toplom koloritu broda i obale s crkvicom. Milenković pronalazi savršenu ravnotežu između zadržavanja prepoznatljivog rukopisa i posvećivanja morskim motivima koje obrađuje na vrlo kreativan i maštovit koloristički način stvarajući imaginarnu viziju dječje radosti.

Zaigranost i radost nestaju u egzistencijalizmu Zlatka Čulara. Kipar posvećen temama patnje i boli, te neizbježne smrti zamjenjuje ljudski lik motivom mirnog mora, olujnog neba i crnih brodica. Iako slika posjeduje sve predispozicije za idiličan, spokojan prikaz, kolorit i atmosfera izazivaju tjeskobu naglašavajući prolaznost i neizvjesnost ljudskog života.

 

Iskaz nutrine kroz istraživanje slikarskog medija

 

Mlađa generacija slikarica zastupljena je radovima Marije Koruge, Valentine Supanz i Ivone Jurić koje su se posvetile istraživanju slikarskih mogućnosti kroz interpretaciju motiva koji ih okružuju. Figurativni prikazi sandolina, bungalova, mora i plaža poslužili su kao baza Valentini Supanz za istraživanje unutarnjih stanja i afiniteta u slikarstvu. Od tonskog slikanja sandolina na morskoj obali, preko bilježenja duboke hladovine bungalova do titravosti površine mora sa zlaćanim odsjajem sunca i sjenama što ih definira raznoliko morsko dno, autorica pronalazi mir, spokoj i izolaciju slikajući osamljene prizore lišene ljudske figure.

Potpunu suprotnost čine radovi Marije Koruge čiji bogati spektar toplih boja u formi gradivnog elementa niza ljudskih figura, interpretiranih prilikom druženja na plaži ili kupanja u moru, dočarava ljeto u punom smislu riječi. Bezbrižnost, neopterećenost, opuštenost, druženje i uživanje u blagodatima sunca i mora opisani su na slici s nizom kupača organiziranih u manje grupe likova razmještenih po bijeloj površini platna koja sugerira dojam nedovršenosti i prepušta promatračevoj imaginaciji da sam završi viđenu priču.

Kontrast osamljenosti i društvenosti objedinjen je u međusvijetu Ivone Jurić koja kompleksnim radovima nadilazi puku poetičnost i liričnost koje obično osvajaju promatrača na prvu. Bogatstvo zelene boje kroz fasete gradiranih nijansi stavlja akvarel ‘Nekoliko popodneva’ u funkciju individualnog doživljaja netaknute prirode nastalog kroz veo osobnih emocija. Slojevitom kompozicijom u djelu ‘Trag’ autorica iščitava različita kretanja i promišljanja, te kontrapunkt između vidljivosti i skrivenosti. Slika ne interpretira bazično stanje, već ističe problematiku definiranja stvarnosti. Propitivanje je utkano u sadržaj slike.

Mir protoka vremena u netaknutoj prirodi rezultirao je tijekom godina plodonosnim umjetničkim stvaralaštvom mnogih umjetnika, te se ovim presjekom pojedinih senzibiliteta naglašene individualnosti nastojao dočarati svijet kako ga vide, osjećaju i proživljavaju sudionici likovne kolonije Mlaska.