Grupa PIR i gosti – Tragom intime

2.-28.09.2014., Galerija Prica, Samobor

Poniranje u područje intime, najfragilnijeg segmenta ljudske jedinke, proces je osvješćivanja svojih želja i potreba, kao i nesigurnosti i strahova. Vrtlog emocija koje čine srž sveukupnog ljudskog iskustva definira identitet pojedinca. Direktnim ili posrednim iznošenjem osobnih promišljanja, bilo da je riječ o preokupacijama, željama ili sanjarenju, pojedinac, u ovom slučaju umjetnik, otvara vrata svog skrivenog svijeta pružajući promatraču mogućnost upoznavanja njegovog identiteta.

Osmero umjetnika – Jelena Copak, Iva Gluhinić, Marija Koruga, Leda Lebarić, Alisa Ramić, Valentina Supanz, Ivana Koren i David Mohamad Shreim – predstavlja se djelima koja su odraz njihovih trenutnih preokupacija, promišljanja i preispitivanja. Tijekom studija objedinjeni u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača, nakon diplome odabiru svoj put vođeni svojstvenim stvaralačkim impulsom. Zanimljiv proces spajanja i razdvajanja pojedinih osobnosti definiranih kontekstom djelovanja u zajedničkom prostoru očituje se kroz izložena djela.

Forma autoportreta postaje sredstvo iskaza vlastitog identiteta u djelima Lede Lebarić, Ivane Koren i Valentine Supanz. Umjetnica Leda Lebarić interpretira žensko poimanje ljubavi korištenjem alegorije grčkog mita o Ledi i Zeusu počevši od naivnog mladenačkog promišljanja u alegoriji proljeća, a završavajući osviještenom i neovisnom ženom prikazanom na slici Jesen. Stavljajući sebe u poziciju svoje mitološke imenjakinje umjetnica koristi četiri godišnja doba kao simbole prijelomnih razdoblja u ženskom životu.

Mladenačkim razdobljem bave se djela Oh, Ikea i Kamen, škare, papir umjetnice Valentine Supanz, te predstavljaju dio ciklusa u kojem Valentina ilustrira svoju svakodnevnicu kroz realistične prikaze nadrealnih kompozicija. Scene iz privatnog života ispreplitanjem realnog i imaginarnog na indirektan način govore o osjećajima, željama i snovima umjetnice. Ljudski portret prisutan u djelima Lede Lebarić i Valentine Supanz biva zamijenjen oronulim zidom u ciklusu slika Ivane Koren. Prvobitno išarane zidove prekrivene raznovrsnim natpisima, porukama i crtežima umjetnica lišava nepotrebnih dekoracija. Ogoljeli zidovi definirani oštećenjima nastalim kroz vrijeme postojanja personifikacija su identiteta umjetnice oblikovanog događajima i promjenama iz njezinog života.

U elemente koji nas oblikuju neupitno se ubraja i kreativni proces nastanka umjetničkog djela. Upravo tim područjem bave se radovi Ive Gluhinić, Marije Koruge i David Mohamad Shreima. Glazba, kao zasebna vrsta umjetnosti, glavna je inspiracija Ive Gluhinić u ciklusu slika Impresije. Izazov prenošenja apstraktnog pojma glazbe u materiju slike Iva uspješno rješava pronalaženjem srodnih karakteristika dvaju posve različitih medija – zvučnog i vizualnog. Fluidnost glazbe dočarava primjenom razrijeđene boje koja slobodno teče po dasci, čime se izvođenje glazbe u vremenu interpretira slikarskim zapisom boje u prostoru. Punina živih boja u ciklusu ilustriranja glazbe zamijenjena je komornim prigušenim tonovima u interijerima David Mohamad Shreima. Oslikavajući najintimniji prostor – onaj u kojem sâm boravi – autor nizom simboličkih prikaza izražava kompleksnost realnosti koja ga okupira. Procesom slikanja niza slojeva kojima gradi kompoziciju, David naglašava tenziju između realnosti doživljene kao objektivni svijet, te svojeg osobnog doživljaja.

Područje stvaralačkog procesa predmet je interesa i Marije Koruge. Inspirirana Dürerovim bakrorezom u ciklusu Magični kvadrat, umjetnica pristupa slikarskom procesu kao rješavanju vizualne jednadžbe. Započinjanje umjetničkog rada koji je oslobođen unaprijed definiranog rezultata omogućuje potpunu slobodu stvaranja, prilikom koje se djelo razvija sve dok se ne postigne sklad i ravnoteža završene kompozicije. Djelo Slon primjer je takve logičke igre. Ono predstavlja jednu inačicu u moru beskonačnih mogućnosti potencijalnih rješenja.

Dekorativnost u djelima Jelene Copak i Alise Ramić sredstvo je isticanja određene tematike njezinim negiranjem. Tako meditativni krajolik Jelene Copak naziva Čevo dominantnim plamtećim nebom budi reminiscencije na velike majstore romantizma. Pejzaž biva lišen svih emocionalnih preispitivanja, istovremeno se zadržavajući na površnoj dopadljivosti privlačnog izgleda. Bazirajući se na pukom mimezisu koji svojom dekorativnošću privlači pozornost, Jelena preispituje funkciju same slike. U radu Alise Ramić dekorativnost preuzima ulogu transformatora. Zdenac života metafora je predimenzionirane vagine kojom umjetnica interpretira poziciju žene u društvu. Preuveličavanjem vrlo intimnog dijela ženskog tijela i korištenjem rukopisa dekorativnih plakata i stripova, Alisa lišava prikazani motiv njegovih uobičajenih tabu konotacija. Objekt koji inače izaziva sram, zgražanje i odvraćanje pogleda u javnosti, dok je istovremeno glavni subjekt voajerizma, eksplicitnim prikazom postaje uobičajen, vidljiv, a nakon dužeg gledanja i dopadljiv. Vagina postaje simbol depersonalizirane žene, nedostižni cilj i izazov svakom muškarcu.

Život je proces satkan od niza elemenata koji utječu na naše djelovanje i definiraju nas kao svojstvenu jedinku. Predstavljeni umjetnici omogućili su promatraču upoznavanje segmenata koji definiraju njihov identitet pruživši uvid u svoju intimu. Oslikavši svoje misli otvorili su vrata svog života.

Fotografije s otvorenja (fotograf: Juraj Vuglač)

 Velika zahvala Jurju Vuglaču na ustupanju profesionalnih fotografija!