19.3.-2.4.2026., Galerija ZILIK, Karlovac
ZILIK je satkan od najviših ljudskih vrijednosti kao što su prijateljstvo koje se rađa iz druženja, povjerenje koje nastaje iz iskre učenja i kreativnost koja dolazi kroz umjetnost, a sve navedeno odvija se među onima kojima je takav vid ljudskog djelovanja najpotrebniji – među djecom bez adekvatne roditeljske skrbi. Doticaj i iskustvo sudjelovanja na ZILIK-u neminovno ostavlja snažan utisak na likovne umjetnike koji se potom svjesno ili nesvjesno manifestira u njihovom radu bilo kroz sadržaj, kolorit ili određenu likovnu promjenu kao znak prisutnosti i doživljaja ZILIK-a. Slično iskustvo pronalazimo i u izložbi “Uzorci sreće” kojom se predstavlja akademski slikar-grafičar Goran Kujundžić. Ponukan iskustvom sudjelovanja na ZILIK-u, ali i temom ovogodišnjeg ZILIK-a te grupnom izložbom “Što je sreća?”, kojom smo svečano otvorili 52. ZILIK, autor naglasak stavlja na koloristički moment u vlastitom umjetničkom radu. Sukladno doživljenom i proživljenom, Goran Kujundžić oblikuje ideju samostalne izložbe selekcijom radova koji nose dozu radosti i optimizma sadržanih i izraženih putem upotrebe široke palete boja, a nastali su u periodu od 2007. do 2025. godine.
Promatrajući opus Gorana Kujundžića već na prvi pogled razvidno je kako se njegov rad izdvaja od dominantnih kretanja na domaćoj likovnoj sceni. Posvećen geometrizmu struktura i oblikovanju kompozicija ornamentalnim formama kao glavnim nositeljima likovnih vrijednosti rada, Goran Kujundžić stvara široku paletu najraznolikijih mogućnosti izraza. Kako sâm autor kaže, ornament je likovna forma koja je duboko utkana u naše društvo, a on je u svom radu koristi kao primarni oblikovni element likovnog djela s ciljem revitalizacije njegovog značenja. Ljepota ornamenta sastoji se u ritmičkom nizanju motiva s istaknutim i jasno naglašenim dominantama koje definiraju geometrijske oblike. Širok vremenski raspon radova predstavljenih na izložbi omogućuje nam praćenje razvoja i mijena unutar likovnog rukopisa, ali i spoznaju čitave palete mogućnosti izražaja unutar polja vizualnog i likovnog oblikovanja temeljenog na konstrukciji geometrijskih oblika i struktura. Već na prvi pogled vidljivo je kako ovakav način rada podrazumijeva spor nastanak djela uz osnovno prisustvo koncentracije, strpljivosti i preciznosti. Riječ je o svojevrsnom meditativnom procesu koji neminovno zahtijeva vrijeme, mir i posvećenost. Djela variraju od nježnih, suptilnih i koloristički ujednačenih kompozicija koje asociraju na patchwork poput rada “Niska rezolucija” preko radova “Baby Cross”, “One” i “Slavenska antiteza od mora” gdje boja preuzima ulogu akcenta pa sve do akromatskih floralnih rješenja poput crteža “Pregršt” koji izlazi iz domene strogih geometrijskih struktura.
Pojedini radovi poput crteža “Gubitak fokusa” i “Oktogon” kreću se u smjeru op-arta s pojavom naglašene iluzije optičkih titranja površine. Krug, kvadrat i križ možemo percipirati kao osnovne forme koje su dodatno ispunjene ili usitnjene različitim strukturama i uzorcima, a povremeno upravo ti sekundarni gradivni elementi sačinjavaju jedan od osnovnih oblika kao što je to slučaj u radu “One” – forma križa oblikovana je pleterom s povremenim kolorističnim akcentima. Na izložbi dominiraju otvorene kompozicije struktura koje bi se mogle nastaviti i izvan površine papira u djelima “… for better days”, “Niska rezolucija”, “Ptica rugalica”, “Utopija integracije”, “Oktogon” i “Uzorak”, dok su pojedini crteži jasno definirane cjelovite kompozicije s naglašenim fokusom u središtu rada poput djela “Bitak”, “Estetika strukture”, “OH!”, “One”, “Pregršt” i “Struktura Jadrana”.
Promatrajući kronološki slijed radova iz različitih ciklusa razvidna je sve veća preciznost i oštrina prilikom izvođenja i građenja određenih struktura kompozicija, a paralelno dolazi do redukcije intenziteta kolorita koji je i dalje prisutan, ali je daleko profinjeniji i suptilniji te uklopljen kao jednakovrijedan gradivni element kompozicije. Guste mreže linija, varijacije grafičkih uzoraka i struktura, ritmička nizanja sitnih znakova, promjene ritma te zgušnjavanje ili prorjeđivanje linija, trokutastih i kvadratnih oblika otvaraju cijelu paletu asocijacija poput labirinta u radovima “Baby Cross” i “Oktogon” ili čudnovatih organičkih ljudskih kodova u radu “Splet okolnosti”. I dok se vrhunac preciznosti i posvećenosti očituje u recentnim radovima “Bitak”, “Estetika strukture” i “Eklipsa u spektru” tek u kontekstu s ostalim radovima stječe se dojam nevjerojatnog bogatstva, raznolikosti i posvećenosti meditativnom, preciznom i dugotrajnom umjetničkom procesu oblikovanja ingenioznih struktura koje kao da pričaju priču o ljudskoj civilizaciji od prvih uzoraka i prvog znamenja s kojima se ljudska civilizacija poistovjećivala pa sve do aktualnog suvremenog trenutka obilježenog uznapredovalom tehnologijom i težnjom za savršenstvom.
Goran Kujundžić predstavlja se izložbom crteža nastalih u tehnikama flomastera, drvenih bojica i olovaka – tehnikama koje najčešće vežemo uz dječji likovni izraz i koje nas osobno vraćaju u djetinjstvo, ali i koje upravo kroz njegov opus dokazuju kako ne bismo trebali imati predrasude prema određenim tehnikama, jer moć umjetnosti i izraza ne leži u tehnici već u pojedincu. Kako sâm autor kaže, ovu izložbu možemo promatrati i kao nastavak grupne žirirane izložbe “Što je sreća?”, jer ona pomnom selekcijom radova izražava radost, optimizam i veselje utjelovljene kroz različite strukture ornamentalnih formi potenciranih pulsirajućom vibracijom upotrijebljenih boja.
FOTOGRAFIJE S OTVORENJA IZLOŽBE:
