17.12.-31.12.2020., Galerija ZILIK, Karlovac
Sve što je izvan… posve je drugačije od onoga što je skriveno unutar. Primjerice, naše fizičko obličje opna je i štit bogatstva koje krijemo unutar našeg srca i uma. Kao što se izvan doma nalazimo u području izloženosti i ranjivosti, unutar doma osjećamo mir i spokoj. No, put do osjećaja pripadnosti dugotrajan je proces.
Ivana Bajcer u području crteža traga za svojim utočištem gradeći pritom vlastitu viziju doma. Izgubljeni osjećaj pripadnosti potaknuo je autoricu na istraživanje i analizu simbolike doma i što on znači za pojedinca. Je li dom mjesto, ljudi koji ga nastanjuju ili pak osjećaj, tek su neke od mogućnosti koje se otvaraju na istraživačkom putu umjetnice. Serija crteža na granici apstrakcije i figuracije misaono je putovanje zabilježeno kroz unutarnja previranja, težnje, traganja i stremljenja. Rast, širenje, prožimanje, isprepletenost i povezivanje pojedinih oblika stvara nepremostive prepreke za ljudske figure izvedene u grafitnoj olovci prikazane u različitim položajima kako pokušavaju “plivati kroz zarasle tunele”.
Bogatstvo i različitost struktura i tekstura organskih oblika kreće se od suptilne gradacije gusto nanizanih točaka koje se transformiraju u mrlje boje dok se tanke precizno izvedene crne linije izmjenjuju s debljim svijetlosivim vodenim potezima. Mnoštvo detalja utjelovljenih arhetipskih oblika budi kolektivnu memoriju koja otvara različite asocijacije poput ljudske utrobe, podzemnih tunela ili misaonih kanala. Lajtmotiv niza crteža manjeg formata u formi položenog pravokutnika jest transparentno naznačena i tonski oblikovana figura čovjeka koja luta prostorima jednog začudnog svijeta. Kao da promatramo presjek kompleksnog sistema sazdanog od najrazličitijih elemenata organskih formi koje se prožimaju, križaju ili pak otvaraju ulaz u svoju unutrašnjost. Izgubljeni ljudski likovi lebde u zrakopraznom prostoru organskih formi koje se uobličuju ispred njih. Impresivan je rad sa središnjim prikazom matrice odnosno jezgre od dva glavna dijela povezana centripetalnim gibanjem iz kojih se šire vodoravni kanali granajući se pri završetku toka. U pozadini jezgre naviru ljudski likovi čime se otvara niz pitanja poput: činimo li dom mi sami ili splet vanjskih okolnosti kojima smo dopustili da utječu na naš život, te jesmo li svoj na svome kada se povežemo s fizičkim prostorom, s drugom osobom ili sami sa sobom?
Kroz niz većih formata crteža Ivana Bajcer uprizoruje krupne planove tzv. duševnih čahura koje postaju, kako ističe sama autorica, simbol unutarnjeg nemira koji nosi u sebi notu staloženog kaosa. To su mentalne slike stanja i misaonih područja unutar kojih autorica traži svoj dom. Lišeni ljudskih figura, crteži prikazuju unutarnje stanje pojedinca kroz oblikovne izričaje. Splet najrazličitijih emocija izražen je kroz izmjenu precizno i minuciozno izvedenih detalja te slobodnih razlivenih mrlja crnila.
U seriji crteža Ivana Bajcer zabilježila je sva unutarnja previranja, gibanja, titraje i vibracije, zbivanja i prelamanja vizualno utjelovljujući psihičke mijene kroz karakter linije, forme, plohe i asocijaciju završnog oblika. Nemogućnost konačne i jedinstvene definicije pojedinog oblika i utkanog sadržaja ostavlja sferu analize, istraživanja i zaključka otvorenom za svakog zainteresiranog promatrača da sâm dođe do odgovora na postavljeno pitanje. I upravo zato posljednji segment izložbe čini interaktivni objekt. Nakon vlastite potrage za unutarnjim mirom i domom, Ivana Bajcer poziva promatrača da dovrši rečenicu “Ja se osjećam sigurno…” te svoju misao ubaci u transparentnu kutiju u formi kuće doprinoseći na taj način stvaranju zajedničke sigurnosti i imaginarnog utočišta – tako prijeko potrebne želje i osjećaja da nismo sami.
Postav izložbe "Unutar" u Galeriji ZILIK:
