5.02.-15.02.2020., Galerija ULUPUH
Ilustracija u najširem značenju riječi podrazumijeva osvijetliti, odnosno objasniti značenje nekog sadržaja komentarima, primjerima ili slikama, dok u umjetničkom svijetu ilustracija najčešće predstavlja likovnu interpretaciju teksta na način da ga objašnjava.[1] Kao umjetnička tvorevina ilustracija likovnim jezikom prenosi određene vizualne informacije. O njezinoj važnosti govori i činjenica da je čovjek prije nego što je naučio govoriti komunicirao putem crteža/slike. I dan danas dijete započinje likovni govor crtežom kao osnovom likovnog predstavljanja stvarnosti. Iako često zanemareno i nedovoljno osviješteno, područje vizualne komunikacije igra ključnu ulogu u čovjekovom svakodnevnom životu. Primjerice, prvi kontakt s drugom osobom uspostavljamo upravo na analizi viđenog i percipiranog, prije negoli progovorimo ijednu riječ.
Ilustracija danas ima veliku umjetničku i književnu važnost o čemu svjedoče brojni festivali, manifestacije i međunarodne izložbe koje su joj posvećene. Hrvatski ilustratori, iako možda još nedovoljno valorizirani u vlastitoj zemlji, pružaju bogatstvo različitih senzibiliteta izraza, razlikujući se u izboru materijala i tehnika izvedbe, gdje njihova individualnost i raznolikost, te različito područje interesa rezultiraju jedinstvenim i autentičnim likovnim radovima. Iako je ilustracija u pravilu vezana za tekst ona ujedno predstavlja i platformu za istraživanje vizualnog razmišljanja.
Skupna izložba “Jedan autor – jedan rukopis, ili…?” članova Sekcije za ilustraciju, strip, karikaturu, primijenjeno slikarstvo i animirani film ima za cilj istražiti vizualni medij čija je osnovna značajka prijenos specifične informacije. Izložba kroz radove 13 izabranih i jednog gostujućeg ilustratora predstavlja široki raspon stvaralačkog rada i rukopisa pojedinih autora. Oblikovanje ilustracije uvjetovano je nizom različitih zakonitosti ovisno o namjeni (slikovnica, udžbenik, pojmovnik, knjiga poezije, ambalaža, oglas, plakat i dr.) unutar kojih ilustrator ima zadatak objasniti i predočiti temu, ali pritom zadržati svoju umjetničku slobodu. Autori su bili pozvani prijaviti se s minimalno tri rada iz različitih oblasti, odnosno tematika i područja djelovanja kako bi omogućili adekvatan uvid u kontinuitet ili promjenu, tj. prilagodbu likovnog rukopisa određenom zadatku. Tema izložbe otvorila je niz pitanja i podtema na koje je moguće odgovoriti analizom predstavljenih radova. Primjerice, upoznajemo se s izazovima i iskušenjima autora kroz zadatosti i ograničenja prilikom realizacije pojedinih narudžbi, te pratimo raspon promjena u izričaju od djelovanja autora unutar strogo zadanih okvira pa sve do potpune slobode prilikom oblikovanja autorske slikovnice ili ilustracija koje nisu naručene, nego su stvorene iz vlastite potrebe i želje.
Kroz širok dijapazon djela i uvjeta rada upoznajemo osobnost autora kroz njegovu inovativnost, individualnost i originalnost pristupa, kroz umjetničku i estetsku kvalitetu oblikovanja, te sposobnost usklađivanja slike s tekstom u različitim područjima. Za potrebe ove izložbe autori su imali potpunu slobodu odabira radova kojima će se predstaviti što je rezultiralo bogatim dijapazonom ilustracija od djela izrađenih za slikovnice, knjige poezije i ilustrirane knjige o hrvatskoj prirodi, preko karikatura, stripova i društvenih igra, do ilustracija za majice, etiketa i ambalaža za razna pića. Iz pristiglih prijava razvidno je kako su se pojedini autori fokusirali na jedno područje rada u kojem su se usavršili, dok su drugi prezentirali široki raspon djelovanja, pri čemu svaka nova narudžba predstavlja novi kreativni izazov. Izložba ujedno pruža uvid u bogat spektar korištenih tehnika – od klasičnih, kao što su olovka, tuš, akvarel i akril, pa sve do uporabe digitalnih medija. Većina prijavljenih radova zadržava se u području figuracije krećući se od realističnih i ekspresivnih, pa sve do krajnje stiliziranih izričaja koji graniče s područjem apstrakcije. Kroz izložbu “Jedan autor – jedan rukopis, ili…?” upoznajemo širinu, bogatstvo i važnost različitih likovnih aspekata ilustracije danas.
Na ključno pitanje postavljeno u samom nazivu izložbe autori odgovaraju širokom paletom izričaja. Kod pojedinih umjetnika već se na prvu očituje istančan i prepoznatljiv likovni rukopis, dok se kod drugih promjena ili zadržavanje istog rukopisa razaznaje kroz suptilne finese i detaljnu analizu prezentiranih djela. Pojedini autori (Nataša Rašović Bodiš, Vanda Čižmek, Suzane Bernat i Aleksandar Žiljak) neovisno o području rada zadržavaju prepoznatljiv stil i tehniku, dok neki umjetnici modificiraju stil, ali ostaju vjerni tehnici (Damir Facan-Grdiša i Svebor Vidmar) ili, pak, mijenjaju tehniku, ali ne i stil (Jagoda Marović-Sinti). Tako širok spektar varijacija potvrđuje neupitnu važnost umjetnikovog prepoznavanja materijala, odnosno tehnike koja odgovara prvenstveno njegovom karakteru osjećanja da bi adekvatno mogao dočarati motiv ili likovnu temu koju obrađuje. U konačnici, kako je to vješto sročio Matko Peić, riječ je o “elementima likovnog duha koje umjetnik unosi u materiju” što rezultira likovno vrijednom ilustracijom. Iako u pravilu vezana uz tekst ili tumačenje određenog sadržaja, ilustracija uz tehničko savršenstvo i umijeće prenošenja ideje, zahvaljujući originalnosti, individualnosti i bogatoj imaginaciji samog autora rezultira jedinstvenim izrazom koji svojim duhom, odnosno karakterom zadržava pažnju promatrača i često ostaje u trajnoj memoriji pojedinca.
JEDAN AUTOR – JEDAN RUKOPIS, ILI…?
Aleksandar Žiljak predstavlja se izborom realističnih prirodopisnih ilustracija koje su nastale za ilustrirane knjige Joze Vrkića o hrvatskoj prirodi. Radovi se baziraju na realističnom prikazu životinja u njihovom prirodnom ambijentu. Ilustracije u boji prezentiraju svo bogatstvo i raskoš životinja i okolne prirode, dok crteži u olovci kompenziraju nedostatak boje mnoštvom detalja u oblikovanju pozadine – krošnji drveća, raslinja i stijena, dok su životinje tonski oblikovane kako bi se istaknule od pozadinskih struktura. Prezentirani radovi ujedno govore o važnosti kvalitetne suradnje između književnika i ilustratora kako bi u konačnici ilustracija obogatila i djelo i čitatelja.
Stilski i namjenski zalazimo u područje potpuno drugačije vrste ilustracije u opusu Jagode Marović-Sinti. Izbor radova iz knjiga poezije za odrasle primjer je nevjerojatnih likovnih mogućnosti izričaja, pri čemu autorica bogatstvo riječi pretače u bogatstvo slike. Poezija progovara kroz krajnje suptilno oblikovane linije i forme koje u svojoj stilizaciji zalaze u područje apstrakcije. U kombiniranoj tehnici tuša, vodenih boja i biokolaža, Jagoda Marović-Sinti isprepliće teksture i strukture profinjenih oblika koji se rađaju i pretaču jedan u drugi. Iako se radovi međusobno značajno razlikuju od krajnje stiliziranih i “uredno” oblikovanih formi, pa sve do slobodnih i razgranatih florealnih oblika sa značajnim uplivom boje, senzibilitet umjetnice dominantna je nit poveznica predstavljenih radova.
Za razliku od Jagode Marović-Sinti koja u nijansama mijenja kombiniranu tehniku, Damir Facan-Grdiša ostaje vjeran akvarelu bilo da je riječ o ilustracijama za knjigu pjesama, slikovnicu ili udžbenik za osnovnu školu. Zanimljivo je pratiti mogućnosti akvarela počevši od lirske ilustracije koja dočarava duh pjesme o majčinoj ljubavi prenoseći emocije kroz niz eterično oblikovanih likovnih crtica, preko jarkih boja koje privlače pažnju na blago stiliziranu ilustraciju gdje je jasnoća prikaza u skladu s namjenom ilustracije za udžbenik osnovnoškolaca, pa sve do idiličnih scena prepunih boja i detalja koje prate dogodovštine šumskih prijatelja u slikovnici za djecu.
Također akvarelom, ali najčešće Ecoline tekućim akvarelom, svoja djela oblikuje i Željka Mezić. Živopisan, slikovit i bogat svijet ilustracija Željke Mezić ukazuje na afinitet prema oblikovanju ilustracija za slikovnice namijenjene najmlađima. One nas jednostavnim crtežom, jarkim koloritom i čistim plohama uvode u idiličan svijet pun boja, imaginarnih likova i najčudnovatijih prijatelja. No, sudjelovanjem na projektima koji su imali strože okvire i zadatosti vidljiva je uspješna prilagodba korištene tehnike prelaskom u čisti akvarel i suptilno, pročišćeno i jasno oblikovanje likova s puno simbolike, te uspješno savladavanje zahtjevnijih, složenijih struktura i sadržaja koji se referiraju na povijesne činjenice i zadatosti.
Patricio Aguero zadržava se u području ilustracija u tehnici akvarela povremeno prelazeći u gvaš ili kombinirajući akvarel s akrilikom kojim dočarava bogatstvo dječje književnosti. Predstavljene radove odlikuje akcentuiranje glavnih likova s mnoštvom detalja, bogatstvom boja, tonski oblikovanim pramenovima kose i naborima raskošnih haljina, dok je pozadina najčešće pojednostavljena i stilizirana, te u službi isticanja same radnje i interakcije likova. Iznimku čine prostori lišeni aktera koji su podjednako opčinjujući i bogati detaljima. Imaginativnost i nepresušno bogatstvo izričaja samog autora utkano je u pojedinu ilustraciju što je posebno vidljivo u crtežu olovkom gdje ilustracija postaje okvir za razmišljanje i nadogradnju vlastitog svijeta mašte koje dijete predočuje kroz percipirani crtež.
Ostajući u svijetu dječje imaginacije, ali zalazeći više u područje slikarstva, dolazimo do opusa Suzane Bernat koja kroz akrilno slikanje na platnu gradi prepoznatljiv rukopis. Prilagođavajući se priči, strukturi i formi koja je zadana bilo da je riječ o slikovnici, dizajnu etikete za vino ili brošuri s edukativnim karakterom, Suzane Bernat gradi svijet neodoljivo simpatičnih likova često s naglašenom psihološkom karakterizacijom koja se očituje u pomno oblikovanim detaljima lica, dok istovremeno ostvaruje poetičnost, simpatičnost i duhovitost samog prizora. Atmosferičnost dočarana prvenstveno slikarskim elementima boje i vidljivih poteza kista često definira osnovni karakter ili emociju ilustracije – veselost, opuštenost ili ponekad osamljenost.
Referirajući se na temu izložbe pojedine autorice odgovaraju svojim radovima dajući jasno do znanja da je individualnost i bogatstvo vlastitog izričaja područje u kojem ne pristaju na kompromise. Tako je Nataša Rašović Bodiš tijekom godina izgradila prepoznatljiv rukopis koji pratimo kroz različite realizacije ilustracija namijenjenih za knjige, društvene igre i razne natječaje. Riječ je o radovima izvedenim u tušu i akrilu, koji najčešće problematiziraju ljudska, ženska i manjinska prava, te su glavni likovi prikazani karikaturalno s predimenzioniranim glavama pri čemu je naglasak na fizičkoj prepoznatljivosti lika, dok je njihovo značenje i uloga definirana nizom simbola često smještenih uz sami lik. Radovi su dominantno akromatski, dok povremeni uplivi boje akcentuiraju pojedine simbole i detalje na linijski oblikovanom crtežu.
Zadržavajući se u sferi prepoznatljivih rukopisa upoznajemo se s opusom Vande Čižmek. Djelujući u području digitalne ilustracije Vanda Čižmek koristi visoko individualizirani rukopis koji se prilagođava dobi čitatelja i zadatostima narudžbe, ali prilikom interpretacije priče ostaje naglašeno svoj. Od ilustracija s puno boja s izraženijim ekspresijama lica i dojmom simpatičnosti za najmlađe, preko crno – bijelih ilustracija s povremenim uplivima boje za akcentuiranje pojedinih motiva, pa sve do krajnje pročišćenih kompozicija s puno praznog prostora tj. bjeline unutar koje su razmješteni glavni akteri i ključni elementi za radnju u knjigama namijenjenim za stariju djecu i odrasle.
S druge strane, kod pojedinih autora potrebna je slojevita analiza ilustracija za prepoznavanje rukopisa. Margareta Peršić predstavlja se s tri rada koji su likovno i karakterno na prvi pogled izuzetno različiti, no čitajući ih na nekoliko razina, osim one inicijalne, spoznajemo kako je riječ o jedinstvenom karakternom potpisu, koji se postepeno mijenja, no kako samo umjetnica ističe, jedna crtica prati sve promjene, a to je neopisiva želja i potreba za stvaranjem. Od vedrih, svijetlih tonova modrog neba i dubokog plavetnila mora na naslovnici koja simbolički nagoviješta sadržaj slikovnice preko dominantne crvene podloge rada u kojem je fokus stavljen na odnos i komunikaciju likova te emocije koje ih povezuju i razdvajaju, pa sve do ilustracije u mediju fotografije koja kombiniranom tehnikom slaže kompoziciju elemenata od kojih svaki predstavlja jedan višeznačenjski simbol.
Na više razina čitamo i djela Svebora Vidmara. Ilustracije izvedene u tehnici digitalne grafike na papiru namijenjene su različitim uzrastima i tematski se razlikuju, no princip gradnje kompozicije ilustracije je isti te povezuje predstavljene radove. Glavni likovi su u pravilu oblikovani pojednostavljenim stiliziranim crtežom, čistim plohama i jarkim bojama te smješteni u prostor u kojem je pozadina definirana mnoštvom tekstura čime se još više u prvi plan ističe jasnoća i prepoznatljivost glavnih protagonista. Upotrijebljene boje i izraz lica glavnih aktera definira karakter i emociju ilustracije koja je simbolički nadopunjena i potencirana popratnim motivima iz okoline.
Biljana Šafaržik, Vedran Klemens i Hrvoje Ružić predstavili su se djelima iz najraznolikijih područja ilustracije, te kroz njihove radove možemo pratiti koliko se rukopis odnosno likovne mogućnosti izričaja pojedinog autora transformiraju ovisno o projektu na kojem su angažirani. Biljana Šafaržik u slikovnici za djecu starijeg uzrasta digitalnim slikanjem oblikuje idilične prikaze stiliziranih formi pri čemu skicuoznom upotrebom bijele linije doprinosi poetičnosti i nježnosti atmosfere ilustracija putem kojih pratimo dogodovštine glavnog lika. Promjenom tehnike izrade i publike kojoj je ilustracija namijenjena autorica u sklopu projekta koji apelira na spas riba oblikuje ilustraciju za tisak na majice reducirajući paletu boja te stilizirajući likove do određene mjere prepoznatljivosti, ali vodeći računa o ciljanoj publici. U ekološkom stripu izostanak boje kompenziran je naglašenom karakterizacijom odnosno psihologizacijom glavnih aktera što u konačnici definira simpatičan i originalan karakter stripa.
Ilustracije Hrvoja Ružića za slikovnicu u sklopu projekta edukacije o reciklaži s neodoljivim glavnim likom u potpunosti korespondiraju s najmlađim uzrastom kojem je slikovnica namijenjena. Ilustracija izrađena digitalnim slikanjem preuzima funkciju edukacije generacije najmlađih putem vizualne komunikacije višeslojnih značenja. S druge strane, ilustracije za udžbenik lišene su popratnih sadržaja, te jarkim bojama i pojednostavljenim prikazom osnovnih karakteristika pojedinog motiva ispunjavaju svoju funkciju. Drugi dio predstavljenih radova namijenjen je starijoj djeci i odraslima. Portretnu karikaturu Mavrovića karakteriziraju predimenzionirane fizičke značajke lica koje tonskim oblikovanjem dodatno doprinose ekspresiji lica. Strip ilustracija oblikovana je posve drugačijim likovnim sredstvima. Riječ je o narativnom prikazu lišenom boje dok poveznicu s ranijim radom pronalazimo u blagoj karikiranosti likova.
Vedran Klemens također se predstavio širokim i raznolikim dijapazonom vlastitog djelovanja. Od izuzetno kreativne i duhovite ilustracije namijenjene odraslima u vidu ambalaže za pivo koju odlikuju prigušene boje, stripovski karakter, povremeni popartistički elementi i slojevitost zbivanja raspodijeljenih u više planova, preko ilustracije izrađene za kampanju u svrhu podizanja razine svijesti javnosti o kibernetičkoj sigurnosti koja nadahnuće crpi u tradiciji hrvatske naive s pastelnim tonovima i krajnje stiliziranim pejzažem u pozadini, pa sve do posve slobodne samoinicirane ilustracije koja ujedno potvrđuje kvalitetu i mogućnosti ilustracije koja nije djelo u službi određenog teksta već postaje samostalno umjetničko djelo. Crno-bijela figurativna ilustracija bazirana je na kontrastu gustoće gradivnih elemenata i kontrastiranju crne linijski oblikovane gorile i pahuljaste točkasto definirane pudle. Kontrast, ne samo u kontekstu oblikovnih sredstava, već i psihološkoj karakterizaciji lica potencira i dodatno ističe pojedini lik i njegov karakter.
Pozvani gost Darko Kreč svojim širokim djelovanjem u sferi animiranog filma, stripa i ilustracije možda ponajbolje objedinjuje i sažima raznolikost i bogatstvo djelovanja ilustratora danas. U sklopu skupne izložbe “Jedan autor – jedan rukopis, ili…?” predstavlja se izborom tabli stripa “Boduljko i Žbunika” koji neprekidno izlazi od 1997. godine. Strip je baziran je na malim crticama iz života dva šumska prijatelja: gljive Žbunike i ježa Boduljka. Namijenjen uzrastu od sedam do deset godina strip obiluje živim bojama i mnoštvom detalja koji definiraju šumski dom dvojice simpatičnih glavnih likova. Njihove duhovite zgode i nezgode obiluju dinamikom i raznovrsnim aktivnostima, a dijalozi su često uobličeni u pitke i lako pamtljive rime. Emocije i promjene raspoloženja izražene su prvenstveno snažnim ekspresijama lica glavnih aktera kao i njihovih šumskih prijatelja koji se izmjenjuju kroz nastavke. Strip “Boduljko i Žbunika” svojim upečatljivim ilustracijama i prepoznatljivim likovima i dan danas čini sastavni dio odrastanja mališana.
ZAKLJUČAK
Zahvaljujući značajnom odazivu autora i prezentacijom njihovog bogatog, kreativnog i raznolikog djelovanja izložba “Jedan autor-jedan rukopis, ili…?” ukazala je na važnost, mogućnosti i bogatstvo svijeta ilustracije. Crtež, slika, ilustracija osim što prenosi puno više od samih riječi, često predstavlja odjek neke druge stvarnosti. Ili nestvarnosti. Ilustracija je oduvijek intrigirala ljudski um. Ona može biti pokretač unutarnjih sadržaja i značenja, ne samo kod djece već i kod odraslih. Ilustracija uvijek pruža jednu novu dimenziju te komunicira na više razina za koje nije potrebno poznavanje jezika, već isključivo osjećaj i likovna intuicija, no da bi se ona spoznala potrebno je educirati nove naraštaje od najmlađe dobi i dopustiti im da maštaju, istražuju i proživljavaju vizualnu informaciju putem ilustracija stvarajući pritom vlastite slike i crteže. Omiljene slikovnice, stripove i bajke pamtimo prvenstveno zbog emocija koje su u nama probudile, te tako zauvijek ostaju dio našeg djetinjstva i odrastanja. Ili da riječima Dražena Jerabeka zaključimo tekst i njegovu misao proširimo s ilustracije za djecu na cjelokupni svijet ilustracije: “Ilustracija ili slika u slikovnicama posjeduje određeni „ključ“ ili „kod“ koji se aktivira pod okolnostima koje određuje” čitatelj odnosno promatrač. “Pri aktivaciji tog „ključa“ ili „koda“ događa se prepoznavanje i započinje unutrašnji dijalog / komunikacija „vanjskog“, tj. racionalnog i „unutrašnjeg“ odnosno intuitivnog. Stoga je uloga ilustratora koliko kreativna toliko i odgovorna jer kroz likovni izraz ili stil ilustrator ostavlja ili unosi u sliku i vlastiti energetski zapis, tj. otisak.”
[1] Enciklopedija likovnih umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, svezak III., Zagreb, 1954., str. 672
Fotografije s otvorenja (autorica fotografija Petra Spretnjak):