13.10.-6.11.2023., Muzej Croata insulanus Grada Preloga
U recentnom ciklusu „Unutarnji pejzaži“ magistra kiparstva Lucija Marin odmiče se od svog primarnog medija – skulpture te oblikuje seriju slika nastalih tijekom 2023. godine pod utjecajem, kako sama kaže, apstraktnog ekspresionističkog stila prvenstveno vođena stvaralačkim postulatom fluxusa koji govori o međuovisnosti umjetnosti i života, autora i djela. Izraziti misao, stanje ili osjećaj putem teksta izvezenog koncem i vunom na površini platna čiju podlogu čini slučajnost vodene koloristične mrlje otvara prostor za kontemplaciju, ali i omogućava neposredni uvid u unutarnji svijet autorice.
Automatizmom kojim oblikuje slike i pjesme, Lucija Marin stvara novu realnost unutar koje istražuje čiste likovne odnose između linija, ploha, boja i teksta. Upotrijebljene akrilne boje zbog dodatka flow aid-a djeluju poput akvarela, ali zadržavaju izdržljivost akrilnih boja. Takav tretman površine sa svim svojim slučajnostima i nepredvidljivostima prirodno komplementira procesu istraživanja i eksperimentiranja unutar polja slike te potiče na otkrivanje novih mogućnosti u svijetu slučajnosti kroz pronalazak idealnog omjera papirne ili platnene teksture, transparentnosti i gustoće boje prilikom bilježenja vlastitih osjećaja, misli i uspomena. Spontani potezi kista naslanjaju se na snagu boje čija se sloboda izričaja prirodno nadovezuje na izvezene misli i poeziju autorice. Ekspresivne mogućnosti boje prirodno koreliraju s rukopisom umjetnice izražavajući pritom istinu skrivenu u nesvjesnom umu. Upravo iskrenost izražena putem automatizma neminovno doprinosi duhovnoj vrijednosti pojedinog rada, a prednost intuitivne izvedbe pred sadržajem pojačava samu dramaturgiju slike.
Ciklus „Unutarnji pejzaži“ sastoji se od slika većih dimenzija izvedenih na sirovom nerazapetom pamučnom slikarskom platnu te djela intimnijeg formata na akvarelnom papiru. Slike sadrže autorski tekst Lucije Marin sastavljen od vlastitih misli i poezije. Upravo odluka umjetnice da riječi ne ispisuje na površini platna/papira već ih utkiva u samu podlogu čini ih sastavnim dijelom slike pri čemu ona poprimaju reljefnu teksturu vidljivu na licu i naličju djela. Kako autorica ističe, polazište slika su uglavnom pjesme, a ponekad i sama slika prethodi riječima koje su na njoj izvezene. Veliki formati platna poput djela „Pisati vjetrom, disati more“ i „Svjetlost se bori“ odlikuju se dominantno nježnim transparentnim bojama koje je površina upila i raspršila unutar strukture platna. Velikim štampanim slovima u središnjem dijelu kompozicije izvezene su temeljne misli prema kojima su slike i nazvane, dok se slova riječi povremeno preklapaju ili udvostručuju u cilju dodatnog akcentuiranja izrečenih misli. Svjetlije nježnije nijanse izmjenjuju se s jačim tamnijim tonovima boje koji povremeno dodatno ističu izvezeni tekst. Centralni natpisi kao asocijativni lajtmotivi okruženi su nizom sitnije utkanih misaonih crtica koje upućuju na introspekciju određene emocije, stanja, ali i uspomene i sjećanja umjetnice. Nazivi radova su krajnje poetični i asocijativni te ostavljaju otvorenom mogućnost vlastitog doživljaja i interpretacije. Izmjena boja koje se naziru i nestaju, slova koja se preklapaju, riječi koje lebde na površini platna te su povremeno akcentuirane bojom, veličinom, zaokruživanjem ili interpunkcijskim znakovima, čine cjelinu koja intuitivno i posve nenametljivo usmjerava pažnju promatrača na niz detalja od kojih je satkano pojedino djelo. Neuhvatljiva priroda razlivenih boja uvjetovana neposrednim rukopisom autorice omogućuje promatraču odmak od svakodnevnice i bijeg u svijet tišine, titraja i svjetlosti tj. odlazak u jednu paralelnu stvarnost u kojoj vladaju drugačije zakonitosti.
Ni u jednoj tehnici kist ne može tako razigrati boje kao u akvarelu zapisao je Matko Peić referirajući se na slikarsku tehniku vodenom bojom. Sličan efekt postižu i akrilne boje uz dodatak flow aid-a koji razbija napetost vode, drastično povećava protok boje, smanjuje viskoznost i minimalizira potez kistom što rezultira glatkom završnom obradom. I dok sirova pamučna slikarska platna prirodno upijaju boje, papir je ukazao na drugačije mogućnosti i karakter korištenih boja. Ranije disperzirane mrlje nježnih tonova zamijenile su jače i zasićenije nijanse na površini papira. Slike manjeg formata „Ljetu nema kraja“ i „U meni je bila vatra“ izraz su krajnje sažetih misli oblikovanih u tek jednoj rečenici s akcentom zaokružene ili udvostručene riječi pri čemu karakter mrlja i primijenjenih boja prirodno prati i podržava sadržaj izrečenih misli. Objedinjujući interes spram različitih oblika umjetničkog izražavanja, u ovom slučaju prema slikarstvu i poeziji, Lucija Marin istražuje mogućnosti materije ostvarujući pritom dijalog između fizičkog i mentalnog te dajući prednost introspektivnim misaonim procesima koji su bili i polazište za nastanak ovih radova.
Rad „Svugdje su čuda“ jedan je od rijetkih kod kojeg su jasno razlučene kolorističke mrlje i istkani tekst. Zasebne mrlje čistih boja dominantno zemljanih tonova unutar kojih su se spontano razvili vlastiti bogati unutarnji svjetovi, asocijativno i emocionalno nadopunjuju istkani tekst pri čemu nastaje krajnje minimalističko i pročišćeno djelo dubokog unutarnjeg značenja. Slika „Žamor“ potpuna je suprotnost potonjem radu te predstavlja najekspresivniju i najzasićeniju kolorističku površinu što u potpunosti odražava naziv samog rada. Na bjelini papira gotovo transparentni nanos boje definira unutarnji okvir kompozicije unutar kojeg vlada dinamika povećeg broja razlivenih prožimajućih mrlja od kojih su pojedine dodatno akcentuirane kompaktnim zasićenim nanosima boje. Stihovi izvezeni crnim koncem na crnoj transparentnoj mrlji nagovješćuju neizvjesnu budućnost.
Iako svako djelo u ciklusu “Unutarnji pejzaži” autorice Lucije Marin predstavlja vlastiti unutarnji svemir, svi radovi su povezani jedinstvenim načinom izraza misli, sjećanja, osjećaja i introspektivnih previranja putem istkane riječi i vodene mrlje te zajedno čine misaonu i značenjsku cjelinu. Udaljen, tih i krajnje nenametljiv izraz lazurnih boja, kao i asocijativni nazivi djela satkani od misli i preokupacija autorice, pozivaju promatrača da uđe u svijet koji ne preplavljuje već privlači svojom krajnjom iskrenošću, fluidnošću i nenametljivošću te nas poziva da istražimo meditativnu stranu vlastitog bića prepuštajući se suptilnosti likovno izraženog i ispisanog.
Fotografije s otvorenja izložbe:
