10.09.-23.09.2020., Galerija ULUPUH, Zagreb
Kakav je osjećaj čuti boju, dotaknuti zvuk, okusiti oblik… znaju tek pojedinci kojima specifična urođena sposobnost omogućuje takvo iskustvo. Istovremeno prožimanje više osjetila stari Grci su opisali riječju sinestezija koja objedinjuje istovremenost iskustva i percepcije (lat. syn: zajedno i aesthesia: percepcija). Hrvatska enciklopedija sinesteziju definira kao neurološki fenomen u kojem se podražaji primaju u području jednog osjetila, a doživljavaju u području drugoga ili više njih. Iako je riječ o iznimno rijetkoj sposobnosti koju posjeduju pojedinci zvani sinesteti, sinestezija je oduvijek zauzimala povlašteno mjesto u područjima kao što su umjetnost, glazba i književnost. Ova izložba temelji se na paradigmi da svi, barem donekle, doživljavamo sinesteziju te da je ona izraženija kod kreativaca. U sklopu izložbe zadana je instrumentalna glazbena tema “Awakening” poznatog hrvatskog pijanista i skladatelja Mateja Meštrovića s njegovog albuma “Sounds of Velebit”. Autori su pozvani da vizualiziraju ono što čuju tj. da interpretiraju kakav je oblik i boja glazbe, koje emocije, sjećanja ili stanja uma inicira zadana glazbena tema, te kako materijalizirati zvuk i njegove refleksije u nama. Od ukupno 35 prijavljenih umjetnika, odabrano je 27 autora koji su slušajući instrumentalnu glazbenu temu ponudili vlastite interpretacije doživljenog.
Različitost i individualnost percipiranja i likovnog interpretiranja zadane glazbene teme dodatno je potvrdila kako doživljaj i viđenje svijeta nisu univerzalni kod svih ljudi, pa se tako i doživljaj sinestezije razlikuje od osobe do osobe. U mediju umjetničkog nakita, objekta, skulpture, lutke, tekstila, slikarstva, ilustracija, crteža i video radova umjetnici su nadišli doslovnu interpretaciju, zašli dublje u svoju nutrinu te ponudili iznimno raznolike i originalne interpretacije.
U sferi umjetničkog nakita Božica Petković i Ines Delač uzimaju jedan gradivni element (bakar, srebro) te oblikom, ritmom gradnje i razvedenosti formi interpretiraju glazbenu temu. Pritom Ines Delač bakrenu nit savija u spiralu vjetra koji se pri vrhu širi poput uragana koji usisava sve pred sobom i tako dobiva na snazi kao što nas skladba uvlači u svoj svijet emocija, titraja i energije dok stremimo prema nebu. S druge strane, Božica Petković ritmom dvostrukog spiralnog gibanja gradi vrtlog izmjenjujućih energija interpretirajući pritom emocije koje nas preplavljuju u trenutku buđenja. Rea Boschi Gogolja jednostavne forme zamjenjuje gusto isprepletenom zlatnom žicom ogrlice unutar koje smješta zelene staklene oblutke. Gusto tkanje prenosi žustrinu i poletnost zvuka dok zeleni oblutci igraju ulogu stanke ili akcenta unutar glazbene kompozicije.
Koliko jedna glazbena tema može različito utjecati na umjetnike najbolje potvrđuju različita umjetnička rješenja istog autora ili autorice kao što je to slučaj kod broševa Vesne Kolobarić. Broš “Tik-Tak” u formi njihala prati prirodni ritam pojedinca koji ga nosi, dok broš “Smiraj” djeluje krajnje krhko i nježno. Najlonski konac koji ulazi i izlazi iz transparentne mase okrunjene biserom ostvaruje jedinstvenu liričnost samog rada. Zadržavajući se u području pročišćenih formi Julijana Rodić Ozimec oblikovala je ogrlicu “Valovi”. Privjesak u srebru nastao je formiranjem valova koji izviru jedan iz drugog, dok ogrlica sazdana od kuglica ahata, u kojoj je svaki segment u svom jedinstvenom kolorističkom tonu, prati ton glazbene kompozicije. Julijana Rodić Ozimec tako povezuje likovnu misao s duhovnom vibracijom glazbe.
Pojedini autori oblikovali su svoja djela slušajući glazbenu temu i prepuštajući intuiciji i unutarnjem glasu da ih vodi u oblikovanju. Tako je kreativni proces u radu Sabine Kolonić, kako sama umjetnica kaže, spontano tekao redoslijedom: glazba-osjet-vizija-predmet-ton-vibracija-nektar. Glazbena kompozicija pretočena u metalne objekte koji međusobnim doticajem stvaraju snoliki zvonki zvuk (nektar života) aktivira i ujedinjuje osjetila vida, sluha i dodira, a daje naslutiti osjet mirisa i okusa. Toliko jednostavna, a ingeniozno i lucidno izvedena minijaturna stolna skulptura u potpunosti je utopljena u doživljaj glazbe.
Glazbena kompozicija “Awakening” izazvala je dvostruko buđenje u autorici Andreji Krušelj. Melodija je probudila sjećanja na djetinjstvo i to trenutak “buđenja u bakinoj tuhici uz cvrkut ptica”. U radu intimnog formata umjetnica je ostvarila živopisan ambijent odnosno mentalnu sliku djetinjstva obojanu emocijama probuđenim glazbenom temom.
Nika Petrović kompoziciju svog rada bazirala je na ritmičnom kretanju vodene površine u formi koncentričnih krugova. Jednostavno oblikovane posude individualizirane su dodatkom forme lista koji izvire iz njihovog ruba potencirajući prirodni rast i razvoj u prostor. Tri posude izvedene u glini i postavljene jedna u drugu s utisnutim lišćem kao simbolom proljeća utjelovile su krajnju ljupkost ovog likovnog rada.
U području skulpture autorice su se primarno fokusirale na bilježenje ritma, dinamike i tonova glazbe unutar volumena. Tako Josipa Čamber interpretira pojam fuge u glazbi kroz zanimljivu formu otvorenog kruga pri čemu su segmenti skulpture dodatno potencirani prirodnim godovima drveta koji stvaraju ritam unutar ritma. Dijana Rajković bogato razvedenom formom s razlistanim istanjenim plohama koje se šire i otvaraju ili zatvaraju, te kontrastom crne mase i bijelog akcentuiranog brida uobličuje ritam i ravnotežu glazbene teme.
Snježana Pokos-Vujec skulpturom od pet sastavnih elemenata, čiji središnji prostor zauzimaju organske forme plitkog reljefa razapete poput jedra na prozirnim nitima, oblikuje prostornu viziju notnih zapisa definiranih nježnim pastelnim bojama, dinamikom niti i bijelih “jedara”.
Postepeno se krećući iz medija nakita, objekata i skulptura prema slici, nailazimo na rad Marijane Županić Benić koja je u kombiniranoj tehnici izvela djelo “Utkana geografija jednog sna”. Koristeći isključivo žicu i konac u boji, autorica je svu kompleksnost i isprepletenost doživljaja, iskustva i sjećanja koje nesvjesno proživljavamo kroz san utkala u prostornu sliku koja svojom formom podsjeća na jastuk. Tehnikom tkanja Sanja Šebalj oblikuje površinu unutar koje nijansira nekoliko tonova plave boje, prateći i osjećajući dinamiku glazbene kompozicije. Dok pozadina daje osnovni ritam, valovita linija po sredini rada ublažuje strogost pravokutnih polja, te prenosi emotivni doživljaj skladbe. Liričnost izvedbe asocira na vlati trave koje se povijaju pod vjetrom, a čije vrhove krase kapljice rose ranog jutra. Ritmično gibanje pravokutnih polja tkanja zamijenjeno je ritmičnim nizanjem valova mora koje asocijativno ilustrira tonove glazbe u akvarelu Damira Facana-Grdiše. Repetitivnost formi kao i nizanje tonova boje postaje glavno oblikovno sredstvo u vizualnoj interpretaciji zadane skladbe, dok su akcenti ostvareni povremenim titrajem odnosno uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Zalazeći u polje apstrakcije, rad Ruže Hodak odličan je primjer razrađenog intimnog crteža koji djeluje poput mapirane karte misli, osjećaja i doživljaja proživljenih tijekom slušanja glazbene kompozicije.
Koristeći primarno tekstil kao podlogu za rad određeni broj autorica je likovnim elementima boje, plohe, teksture i linije realizirao vlastitu interpretaciju zadanog zvuka. Nataša Jetelić nudi niz vizualnih varijacija pri čemu je boja glavni nositelj izričaja, dok likovne intervencije u vidu linije, točke, mrlje i plohe nude sekundarni sloj vizualnog čitanja zvuka, a distanciranje od detalja omogućuje cjeloviti doživljaj kompozicije. Tatjana Grgurina Vučetić kao glavno gradivno sredstvo uzima liniju i boju kojima oblikuje asocijativne figurativne motive, dok prekid linije označava zvučnu stanku odnosno pauzu unutar glazbene kompozicije.
Podatna i fluidna svila poslužila je kao podloga za oslik rapsodije boja i oblika koji utjelovljuju život u radu Ljerke Njerš. Akcenti žutih ptica na ljubičastoj pozadini definiraju ritam oslikane melodije obogaćene uplivima lišća i ružičastih latica cvijeća koje pobuđuju sva naša osjetila – miris, sluh, vid, dodir i okus. Vlati trave koje se protežu kao motiv u radu Sanje Šebalj i Tatjane Grgurina Vučetić nastavlja se i u radu Svebora Vidmara. Nebo blagim tonskim prijelazima boje dočarava melodiju, dok vlati trave prate ritam glazbene kompozicije, a zrikavci, uz koje asocijativno vežemo zvuk, figurativni su akcenti djela. U radu “Boje Mediterana” autor ritam gradi i definira titravom i nemirnom linijom stvarajući pritom naglašeno pulsirajuću i vibrantnu kompoziciju.
U području figurativnih prikaza prirode nadahnutih glazbenom temom ističe se atmosfera rada Zdenke Bilušić. Autorica je ugođaj glazbe prenijela u ugođaj tonski oblikovane slike. Rađanje dana na impozantnom planinskom masivu suptilno rasvjetljuje cijelu kompoziciju dok osluškujemo život prirode.
Skladba pretočena u doživljaj prirode dojmljivo je realizirana i u radu Tomislava Marića. Crno-bijeli video bilježi bogatstvo i čari šume dok se sunce probija kroz guste krošnje razlistanih grana. Odabir donjeg rakursa snimanja simbolizira stremljenje miru, duhovnosti i meditativnosti, dok blaga rotacija kamere ostvaruje kružno gibanje koje iščitavamo kao simbol cikličnosti života i prolaznosti vremena. U području video rada Hrvoje Grgić je zadanu glazbenu temu iskoristio kao inspiraciju za vlastiti doživljaj zvuka. Kontinuirano istraživanje i eksperimentiranje u području zvuka i slike rezultiralo je kompozicijom sastavljenom od slojeva transparentnih ploča koje se kreću svaka u svom ritmu dok pozadinsko svjetlo dodatno ističe niz urezanih linija i detalja. Kodiranost slike prenosi se i u kodiranost začudnog zvuka koji je sastavni dio video rada, a čiji izvor ostaje poznat samo autoru, dok je slušatelju ostavljena mogućnost vlastite interpretacije.
Koliko glazba može biti inspirativna potvrđuje i niz autora kod kojih je kompozicija “Awakening” inicirala stvaranje posve novih bića i karaktera. Teodora de Both osmislila je Encijana – eteričnog jahača Velebitskog povjetarca. Vizualna interpretacija simpatičnog stvorenja pršti osebujnim karakterom koji u potpunosti odgovara inspiraciji, duhu i emocijama glazbene kompozicije. Autorica je utkala proživljenost glazbe u psihologiju lika velikih snenih očiju koje isijavaju dobrotom, milošću i empatijom za svako živo biće, ali i znatiželjom za novim spoznajama. S druge strane, Patricio Aguero je oblikovao lutku Katrina kao prezentaciju poimanja smrti u meksičkoj kulturi koju je možda ponajbolje opisao nobelovac Octavio Paz: “Meksikanac poznaje smrt, šali se na njen račun, miluje je, spava s njom i slavi s njom. On o smrti misli kao o omiljenoj igrački i najtrajnijoj ljubavi. Smrt barem nije skrivena, on je gleda u lice, s nestrpljenjem, prezirom ili ironijom.” Skladba “Awakening” potakla je buđenje smrti, te je Patricio Aguero u Katrini – ikoni Dana mrtvih utjelovio tradicionalne običaje Meksika. Spoj bajke o lijepoj mladoj djevojci koju spašava princ i protesta tekstilnih radnica s početka XX. stoljeća rezultat je inspiracije Nataše Rašović Bodiš.
Potaknuta skladbom “Awakening” ona isprepliće imaginarne i realne likove u gradnji vlastite angažirane priče. Bajkovite prikaze nastavljamo s radom Margarete Peršić. Autorica se prilikom rada u potpunosti prepustila glazbi te iznenadila samu sebe u kontekstu radova koje je iznjedrilo njezino intuitivno oblikovanje. Rezultat su neobični snoliki likovi u čijem se obličju isprepliću elementi čovjeka i ptice. Taj neobičan spoj daje mitsko obilježje glavnim protagonistima koji simbolički označavaju granicu sna i jave odnosno proces buđenja. Djela utjelovljuju duhovno iskustvo koje nadilazi formu bića i fokusira se na sâm sadržaj spoznaje.
Napuštajući područje figuracije Željka Mezić vizualizira duboku kolorističnu emociju u radu “Plavi zrak”. Razlivena boja tankoćutno se stapa s papirom ostavljajući trag stanja duha i zadržavajući se u polju bilješke emocionalne impresije. To je bilješka osjećaja kada zvuk postane boja, a boja postane emocija povezujući sve one niti duše koje su zatitrale prilikom prvog slušanja glazbene kompozicije.
Bilo koji vid umjetnosti može izazvati onaj osjećaj kada nas prođu trnci jer toliko blisko osjećamo ono što smo vidjeli, čuli, dodirnuli, okusili ili namirisali da intuitivno reagiramo na taj podražaj. Primjerice, likovno djelovanje poznatog umjetnika Vasilija Kandinskog bilo je neodvojivo od svijeta glazbe, o čemu je i sâm zapisao: “Općenito uzevši boja je, dakle, sredstvo izravnog utjecaja na dušu. Boja je tipka. Oko je batić. Duša je klavir s mnogo žica. Umjetnik je ruka koja ljudsku dušu pritiskom na ovu ili onu tipku svrhovito dovodi do vibriranja”.[1] Radovi nastali kao vizualna interpretacija glazbe rezultirali su stvaralaštvom koje dolazi iz najdubljih predjela umjetnikove duše. Iako su u se u zadanoj kompoziciji mogli čuti i šumovi prirode (zrikavci, vjetar, ptice) koje je Matej Meštrović koristio kao instrumente, a ne kao podlogu, umjetnici se nisu zadržali na doslovnim interpretacijama što samo potvrđuje u kojoj mjeri su se prepustili glazbenoj temi i stvarali u apsolutnoj slobodi izražavanja doživljenog. Iznimno širok raspon tema i motiva izvedenih u najrazličitijim tehnikama objedinjenim inicijalnim dojmom glazbene kompozicije doveo je do buđenja svih osjetila, emocija i stanja čineći ovu izložbu jedinstvenim čulnim iskustvom.
[1] H. Düchting – Vasilij Kandinski, Zagreb, 2007., str. 17.
Galerija fotografija s otvorenja:
