02.03.-31.03.2018., Gradska galerija Labin
Prepoznatljiv rukopis, neuobičajene i uvijek nove metode izvedbe, često u kombinaciji s klasičnim grafičkim tehnikama, te široko polje interesa krase opus Sunčane Simichen. Izložba objedinjuje nekoliko aktualnih tema koje umjetnica problematizira u zasebnim ciklusima, a koji se isprepliću u svojoj srži. Motivi su uvijek polazište za rad, dok je ključan sam proces izrade jer omogućuje slobodu, otvorenost i inovativnost, te eksperimentiranje u području grafike.
Najosobniji radovi na izložbi proizlaze iz ciklusa “Ca je to traversa?” u kojem Sunčana Simichen dokumentira noninu pregaču kroz niz kolažiranih otisaka linoreza. Sam naziv radova otkriva porijeklo i čvrstu vezu s Istrom. Izvorne dijalektalne riječi ukazuju na očuvanje labinjonske cakavice, dok motiv traverse, odnosno pregače, predstavlja zaštitni simbol snažne istarske žene – u ovom slučaju umjetničine none uz koju je provela djetinjstvo. Niz radova s motivom traverse izveden je u kombiniranoj tehnici linoreza, slijepog tiska i kolaža. I dok slijepi tisak dočarava nabore, izgužvanost i korištenost pregače, odnosno tragove svakodnevnog života izražene u grafičkoj tehnici, kolažiranje linoreza u boji s detaljem naglasaka džepa ili obrisa pregače ukazuje na raznolikost traversi koje su se koristile za različite prigode.
Riječ je o arhetipskom motivu koji utjelovljuje mnoga značenja i rituale poput svakodnevnog vezivanja pregače kao pripreme za novi dan i obaveze, ali i simbolizira objedinjavanje prilikom obiteljskog objeda. Kako bi što autentičnije interpretirala sav život utkan u relevantan značenjski simbol, Sunčana Simichen je stvorila seriju otisaka koristeći raspoložive elemente za rad. Tako su papiri močeni u velikoj bari s vodom i lopočima, a motivi su, umjesto prešom, otisnuti stopalima. Otežani uvjeti izrade potaknuli su inovativnost, istraživanje, eksperiment i kreativnost, dok je niz slučajnosti poput žućkastih mrlja nastalih prilikom namakanja papira doprinio autentičnom karakteru rada. Sunčana Simichen je neuobičajenim pristupom izradi otiska, uz korištenje raspoloživih predmeta iz okoline i dopuštanje okolnostima da utječu na papir, neminovno utkala stvarni život u svoj rad, baš kao što je pregača stalnim korištenjem bilježila život osobe koja ju je nosila.
I dok je u radovima s motivom traverse umjetnica sama otiskivala rad, u ciklusu na temu crvenog tepiha glavnu ulogu preuzima posjetitelj. Simbolika jednog posve jednostavnog predmeta poput crvenog tepiha nosi iznimno puno konotacija i značenja. Crveni tepih je kroz povijest označavao put kojim prolaze čelnici država u svečanim prigodama, no posljednjih nekoliko desetljeća počeo se koristiti i za dolazak slavnih osoba iz javnog života na svečane i formalne događaje. Otiskivanjem površine crvenog tepiha na papir Sunčana Simichen dokida njegovu glavnu prepoznatljivu karakteristiku – crvenu boju, no asocijacija na značenje je i dalje prisutna kroz naziv djela. Vibrirajuća površina ravnomjerno raspoređenih gusto nanizanih vlakana tepiha u crnom otisku nalaže promatraču da propituje važnost i ulogu samog simbola raskoši i slave. Položaj, moć i bogatstvo osiguravaju poziciju na crvenom tepihu, no koja su zapravo postignuća tih osoba i jesu li one uistinu vrijedne naše pažnje ostaje na pojedincu da zaključi. Interaktivni rad “Poznati Riječani na crvenom tepihu” nastao je aktivnim sudjelovanjem posjetitelja koji su ulaskom u galeriju i prolaskom preko tepiha doprinijeli bogatstvu otiska tepiha na papiru. Naziv rada ironično propitkuje tko su danas poznati i slavni i koji je njihov doprinos društvu. Ključni dio interaktivnog rada je efekt iznenađenja koji publika doživljava kada otkrije da sudjeluje u stvaranju otiska, a možemo ga usporediti s elementom neizvjesnosti koji svaki grafičar doživljava prilikom otiskivanja rada.
Novi interaktivni rad na izložbi nastavlja promišljanja ranijeg rada razrađujući dodatno pitanje uloge publike u umjetnosti. Recentna grafika reinterpretacija je crvenog tepiha kroz uvećani prikaz detalja, čime rad dobiva drugačiju vizuru, ali i značenje. Uvećanjem dijela tepiha u tehnici sitotiska oblici koji su ranije bili dio zgusnute mase sada postaju jedinke koje simboliziraju pojedince na crvenom tepihu, odnosno one kojima se divimo dok u raskošnim odjevnim kombinacijama s besprijekornim nasmiješenim licima serviraju puku iluziju savršenosti. U novom radu umjetnica zamjenjuje uloge pa posjetitelji posve nesvjesno postaju glavni akteri na crvenom tepihu i bivaju projicirani na otisku tepiha čime postaju glavni fokus izložbe.
Uz preispitivanje pravih vrijednosti i uloge pojedinca u društvu, treći segment izložbe obrađuje ključno pitanje vrijednosti umjetničkog rada. Živimo u kapitalističkom svijetu i potrošačkom društvu gdje je sve, uključujući i čovjeka, postalo potrošna i lako zamjenjiva roba. U svijetu izmijenjenih vrijednosti i lake dostupnosti umjetnički rad percipira se kao neshvatljivo preskup i krajnje nepotreban, te najčešće biva zamijenjen jeftinim printevima koji se nude u svakom malo bolje opremljenom trgovačkom centru.
U seriji radova pod nazivom “Nešto” Sunčana Simichen s određenom dozom ironije problematizira nametnute trendove, te interpretira degradirajući položaj umjetnosti stavljanjem grafičkog rada u funkciju bonus dodatka koji kupac ostvaruje prilikom kupovine “neophodnih” materijalnih potrepština. Linorezima “Nešto uz crveni kauč”, “Nešto uz žuti tepih”, “Nešto uz zelenu vazu” Sunčana ukazuje na ključne probleme banaliziranja umjetnosti, slijepe prilagodbe trendovima i zakonima popularne psihologije. Suptilnom obradom iznimno važne teme nameće se ključno pitanje: shvaća li današnji čovjek pravu vrijednost umjetnosti? Jesmo li svjesni ideje, truda, talenta, silnih emocija, misli i vremena koji stoje iza autorskog pečata, jedinstvenosti i neponovljivosti umjetničkog djela?
Sunčana Simichen utiske iz svakodnevnice pretvara u otiske na papiru analizirajući i propitkujući teme iz vlastitog života, života društva i života umjetnosti. Pronicljiv humor, doza ironije i simbolika utkana u interpretirane motive potiču promatrača na djelovanje i promišljanje o viđenom i doživljenom. Autentičnost u procesu stvaranja rada i potreba za uključivanjem publike, dijeljenjem iskustva eksperimenta i osjećaja neizvjesnosti i uzbuđenja prilikom izrade svakog novog djela stavlja rad Sunčane Simichen u polje visoko senzibiliziranog i autonomnog djelovanja.
Fotografije s otvorenja izložbe u Gradskoj galeriji Labin:
