28.11.-12.12.2024., Galerija ZILIK, Karlovac
“Za mene slikarstvo nije stvar zadovoljavanja radoznalosti; ono je proces dubokog razumijevanja i izražavanja moje vizije svijeta.”
Jelena Sokić
Živimo u užurbanom svijetu primarno fokusirani na obavljanje svakodnevnih obaveza te zadovoljavanje očekivanja bliže i daljnje okoline kroz životne uloge koje smo preuzeli, pri čemu često zaboravimo tko smo i što želimo. U trenutku kada napokon zastanemo, nametne se pitanje: što nas zapravo određuje i definira kao pojedince odnosno što čini našu bit?
Izložba “Ti nisi svoje misli” akademske slikarice Jelene Sokić ne bavi se svakodnevnicom već ulazi dublje u sferu našeg postojanja. Autorica je vođena, kako sâma kaže, vlastitim razmišljanjima o realnosti koja nadilazi svakodnevni život i misli te istražuje transcendentalnu stvarnost definiranu sistemom baziranim na dubokoj povezanosti arhetipova i simbola. Stvaralački proces baziran je na spontanom pristupu, lišenom kalkulacija i unaprijed definiranih odgovora, a vođen je autoričinim intuitivnim osluškivanjem same sebe i potencijala slike. U konačnici, pojedinačno djelo sazdano je od niza prepoznatljivih elemenata i motiva koji su smješteni u začudne, gotovo nadrealne, kompozicije. Tako se unutar poznate scenografije poput gradskog parka, ulice, livade ili interijera stana javlja niz začudnih lebdećih motiva koji nas iz zone komfora premještaju u područje izloženosti, nelagode, zapitanosti i misaonog djelovanja koje dokida uvriježene granice na koje smo navikli te nas potiče na razmišljanje i istraživanje potencijalno nedokučivog. Izmještanje iz zone sigurnog i poznatog vrlo često prati osjećaj nelagode koji nas može dovesti do novih spoznaja. Većina lebdećih elemenata sazdana je od dijelova ljudskog tijela koji izazivaju nelagodu, jer se na prvu čine posve nelogičnima, no istovremeno intrigiraju i navode pojedinca da se zapita tko smo, zašto smo, odakle smo i kamo idemo.
Jelena Sokić nastoji, kako sâma kaže, naglasiti točke koje mogu ukazati na otkrivanje misterije koje nas zaokupljaju unutar prikazane stvarnosti slike. Njezina djela čine ključni segmenti koji odašilju različite poruke poput: onog dobro poznatog što nam ulijeva sigurnost, zatim nečeg prepoznatljivog, ali izmještenog što nas izvlači iz zone komfora te posve neočekivanog elementa, povremeno bizarnog, koji nas intrigira i dovodi u sferu neizvjesnosti. Potonji postepeno u potpunosti okupira našu pažnju, potiče nas na razmišljanje i individualno dekodiranje slike. Ako sagledamo izložbu “Ti nisi svoje misli” kao cjelinu, uviđamo kako su kompozicije Jelene Sokić u pravilu otvoreni prostori, eksterijeri poput gradskih ulica, parkova i livada, izuzev istoimene slike čija se radnja odvija u interijeru. Mnoštvo ljudskih likova izmjenjuje se s lebdećim elementima, simbolima i znakovima ispunjavajući pritom zrakoprazni prostor. Autorica koristi klasične slikarske tehnike, poput ulja na platnu i ulja na papiru, kako bi interpretirala suvremeni način života posvećujući se dubljim preokupacijama današnjeg čovjeka.
U kompozicijama Jelene Sokić razaznajemo, naslućujemo i prepoznajemo naše emocije, misli i snove koji predstavljaju iskreni, intuitivni i spontani dio našeg bića. Oni su prikaz autentičnog svijeta jer postoje u integralnom obliku. Kao sadržajne i tematske opozicije “Life from above” i “The underworld” uprizoruju cijeli spektar emocija, stanja i mogućnosti, dok slike “Oni dolaze (zimska slika)” i “San o letenju” govore o nagovještaju, snovima, nadama, strahovima i strepnjama. Izveden na papiru, rad “One day I’ll be just like you, but not today” kompozicijski i sadržajno razlikuje se od ostalih. Nedefinirana pozadina stavlja naglasak na odnos i neverbalnu komunikaciju likova u prvom planu. Geste i izrazi lica glavnih protagonista oslikavaju naglašenu kontemplativnu atmosferu koja emanira osjećaj zaštite i sigurnosti. Djelo možemo pojmiti i kao svojevrsni kontrapunkt ostalim slikama koje propitkuju, izazivaju, testiraju i otvaraju mnoge teme, dok potonja pruža mir, sigurnost i kontemplaciju.
Jelena Sokić je različite vidove percepcije realnosti vrlo dinamično i inovativno interpretirala prvenstveno kroz začudne prikaze različitih mogućnosti i situacija, a ponajviše kroz interakciju i međuovisnost glavnih protagonista radnji te čitav spektar njihove međusobno potpuno različite percepcije realnosti. Intrigantni procjepi u prostoru i vremenu na slici “The underworld” kao da govore o ispreplitanju i neraskidivoj vezi svjesnog, nesvjesnog i podsvjesnog, dok rad “Ti nisi svoje misli”, po kojem je izložba i dobila ime, objedinjava širinu, dubinu i kompleksnost naše esencije, utjelovljujući pritom misao umjetnice: „Ako sam i sama ogledalo svijeta, onda je slika koju sam naslikala ogledalo ogledala“.
Fotografije s otvorenja izložbe:
