Maja Gjajić

Posljednji intervju u slavljeničkom mjesecu povodom sedme obljetnice portala PerceiveArt posvetili smo mladoj akademskoj umjetnici Maji Gjajić koja je ove godine diplomirala, a već iza sebe ima veći broj grupnih i tri samostalne izložbe. Posebice je zanimljiv njezin diplomski rad “Arhiva sjećanja” posvećen fenomenu putovanja koji je upravo u ovoj godini, kada su nam putovanja onemogućena, aktualniji nego ikad prije. Upoznajte Maju Gjajić kroz njezina promišljanja i dosadašnje djelovanje, ali i planove za budućnost.

 

 

U srpnju ove godine diplomirala si na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i stekla titulu magistrice edukacije likovne kulture. Iza tebe je već značajan broj grupnih izložbi i tri samostalne izložbe. Kako bi opisala svoje dosadašnje izlagačko iskustvo?

 

Da, u srpnju sam i službeno diplomirala na osječkoj AUKOS. Kako si navela imala sam tri samostalne i mnogobrojne grupne izložbe. Generalno bilo je svega, od vrlo dobre podrške galerija i organizatora, do situacija u kojima si prepušten sam sebi. Što je dobro! Zaista treba iskusiti i najbolje i najgore, jer u svakoj idućoj situaciji će biti lakše postaviti se pred određenim problemom. Što se tiče nekakvog odnosa ustanova prema umjetnicima, prema osobnom iskustvu, ona je dobra. Naravno, ne radim generalizaciju, mnogobrojni aspekti se mogu i unaprijediti. Primjerice, sve češće u razgovorima susrećem se s komentarima o honorarima za umjetnike kojih je još uvijek nedovoljno ili su oni zaista mali. Isto tako prijavljujući se na natječaje, zapravo sama uloga umjetnika i vještine koje on/ona trebaju imati i pokazati prelaze nekakve okvire za koje smatramo da ipak trebaju stajati u sferi poslova galerije odnosno kustosa – od koncepcije izlaganja, tehničke podrške prilikom postavke pa do transporta radova. Postoje situacije gdje su ti segmenti prepušteni samim umjetnicima. Vjerujem da će se u budućnosti razviti određeni kompromisi i općenito malo po malo dodatno unaprijediti odnosi. Uvijek će naravno biti zadovoljnih i nezadovoljnih strana, no na nama je da gradimo te relacije, jer u konačnici ovisni smo jedni o drugima i jedni bez drugih ne možemo.

 

 

Dobitnica si većeg broja nagradi (Dekaničina nagrada za uspjeh 2015.; Nagrada za najbolji studentski rad UAOS 2016./2017.; Nagrada za najbolji studentski rad na izložbi Cash&Carry u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu 2018.; WINA World Independent Advertising Awards (bronca) za pakiranje Jedna / Agencija Studio 33 2019.; Prvo mjesto A4 natječaja 2020.). Percipiraš li osvojene nagrade kao dodatni vjetar u leđa ili kao obavezu za daljnji razvoj i napredak?

 

Skupilo ih se tijekom nekoliko godina, a ono što mogu reći jest da je svaka od njih došla u neko svoje pravo vrijeme i ujedno otvorila put ka drugoj nagradi ili priznanju. Nagrade, pohvale pa i bilo kakav oblik konstruktivne kritike smatram sastavnim dijelom rada i nečijeg osobnog prosperiteta. Naravno, skakanjem na sve veću stepenicu, očekivanja drugih, ali što je najbitnije vlastita očekivanja, tjeraju te da kreneš još odlučnije i postigneš još veći uspjeh. Vjerujem da je to jedan divan i neprekinuti krug davanja sebe, vlastitih vještina te primanja i verifikacije istih.

 

 

U ciklusu “Apsorpcija” ističeš kako si htjela stvoriti vlastiti izričaj organskih formacija preveden u govor boje i geste. Jesi li uspjela u tome? Koliko je važno griješiti da bi mogao napredovati?

 

Apsorpcije” su moj završni rad na preddiplomskom studiju. Konačan rad sastojao se od sedam grafičkih listova. Zašto Apsorpcije? Želja mi je bila u samom radu apsorbirati sva stečena znanja i vještine s područja grafike koja sam do tada usvojila. Vizualno, kako je navedeno, stvorila sam sustav vlastitih organskih i apstraktnih formacija iskazan gestom i fizičkim pokretom alatkama, snagom kemijskih reakcija te odabirom boja. Rad je otvorio put prema daljnjem tehničkom i vizualnom istraživanju na prvoj godini diplomskoga studija u različitim grafičkim tehnikama dubokog i visokog tiska.

 

 

Izuzetno je zanimljiv i tvoj fotografsko-instalacijski rad “Ogledanja” koji su posjetitelji nedavno mogli pogledati na izložbi u Laubi u Zagrebu.

 

Rad “Ogledanja” jedan je od meni osobno dražih radova i označio je prijelaz s preddiplomskoga na diplomski studij. Izuzetno mi je drago što je bio izložen na zadnjoj izložbi u Laubi zajedno s radovima drugih umjetnika mlađe generacije čiji rad doista cijenim. Naime, rad je kao i mnogi radovi koje sam do sada realizirala multidisciplinaran, tako da sam spojila tadašnje kolegije fotografije i kiparstva. Nastalo je nešto po meni vrlo zanimljivo, neobično i interaktivno, a to su, kako ih ja nazivam, foto-skulpture. Sam izbor modela i načina fotografiranja, diktirao je koncept koji stoji iza njega. Tako se s “deformiranim” tijelom bez jasnoga karaktera i lica može poistovjetiti svatko od nas. Forma zrcala, poput ekrana u kojemu se zbiva naša virtualna stvarnost, dopušta nam da u njega uđemo ili baš suprotno da poput udova akta pokušavamo izaći iz njega. Neprestano se ponavljaju i preklapaju modeli suprotnosti, baš s kakvima se unutar sebe borimo – preuzeti i slijepo pratiti pravila virtualnog života koja su nametnuta i pri tome gubiti pojam osobnosti ili odbaciti navedeno i prihvatiti jedinstvenost i originalnost vlastitog „ja“.

 

 

 

Među realiziranim radovima svakako se ističe i poliptih “Komadići Zemlje“. Možeš nam nešto više reći o samom radu – kako si došla na ideju i koje si sve tehnike koristila?

 

Komadići Zemlje” je rad realiziran na prvoj godini diplomskoga studija. Zapravo koncept niti nema, nego je nastajao kao produkt upoznavanja s novim grafičkim tehnikama i njihovim kombiniranjem s već prethodno naučenim tehnikama. Prva godina grafike diplomskoga studija svakako je tehnički i edukacijski zahtjevnija pa se sa stvaranjem ideje i koncepta većinom studenti počnu baviti pred kraj godine, odnosno početkom druge godine diplomskog studija. Rad samim time nije manje vrijedan, tehnički je izbrušen do izvrsnih parametara, a ujedno mi je on bio inspirativan u budućoj realizaciji diplomskoga rada. Ono što me je još tada zanimalo bile su dimenzije. Često smo, pogotovo na grafici, otiskujući na papiru ograničeni formatom papira. U slučaju mojih “Komadića Zemlje” zapravo su kombinirani “komadići, slagalice” već prethodno tvornički određenog Fabriano papira, a otiskivanjem kompozicija u margo otvorila sam si mogućnost modifikacije prilikom svakog novog slaganja konačne postavke otisnutih grafičkih listova.

 

 

Tvoj diplomski rad “Arhiva sjećanja” bavi se fenomenom putovanja te je sastavljen od različitih segmenata – knjiga umjetnika, memorabilija prikupljenih na putovanjima i metalnih matrica čija je crtačka in situ izvedba vezana za pojedini posjećeni grad i podneblje. Kako si došla na ideju rada?

 

Ideja nastanka i početak samog procesa promišljanja i aktivnog kreiranja praktičnog dijela diplomskog rada započela je još u ljeto 2018. godine. Nakon završetka poliptiha „Komadići Zemlje“ i vizualnog poticaja za sintezom novog rada koji će s prethodnim biti vezan u jednoj mjeri, proizašla je ideja o spajanju komponenti koje su mi tada, kao i sada, bile bitne – umjetnički rad, dizajn, fotografija i putovanja. Čin putovanja postala je moja osobna i sve češća praksa, koja me ujedno i navela na promišljanje i traženje njezina uzroka. Tijekom ove dvije godine posjetila sam oko 15-ak zemalja s više od 50 gradova, čija je različitost kultura i susreta s novim mjestima i osobama nedvojbeno izazvala promjenu u percipiranju svijeta oko mene. Izazvana promjena vlastite psihe i karaktera bio je taj prijeko potreban kamenčić za svjesno shvaćanje i utjecaj koje putovanje kao takvo ima. Poremećena ravnoteža u osobnom kontekstu, odnosno transformacijski kapacitet koji mi je putovanje pružilo, potaknuli su me na pripovijedanje, točnije promišljanje o specifičnim načinima strukturiranja iskustava stečenih na putu i njihovog likovnog procesiranja. U konačnici, nastao je diplomski rad, kao rezultat tog dvogodišnjeg procesa i istraživanja.

 

 

Kakve su bile reakcije kolega i publike na diplomski rad koji je bio izložen u Galeriji Knifer u Osijeku?

 

Reakcije su generalno bile izvrsne. Zapravo, uvijek se svatko od nas izlažući rad stavlja u ranjivu poziciju u kojoj mentori, profesori, kolege ili bilo tko u publici ima tu moć reći nešto o tvome radu ili u konačnici potvrditi ili opovrgnuti smisao i značenje rada. Načelno sam zaista sretna opservacijama posjetitelja i atmosferom koju smo uspjeli dobiti u galerijskom prostoru. Mentorima, Mariju Čaušiću, Vjeranu Hrpki za praktični te mentoricama, Margareti Turkalj Podmanicki, Karmeli Puljiz za teorijski dio rada sam zaista zahvalna što smo uz napor i kompromise na kraju došli do rada s kojim smo bili svi zadovoljni.

 

 

U svom radu navodiš “Spoznaja novih prostora i osoba, dovodi do neizbježnog utjecaja koje putovanja općenito mogu imati na aspekt promjene – stava, razmišljanja, razbijanja predrasuda te, u konačnici, na sam stvaralački impuls pri čemu se mijenja pristup i definira umjetničko djelovanje radi postizanja novih konceptualnih i estetskih načela“. Mislim da najviše osjećamo značaj, važnost i potrebu putovanja upravo u ovoj godini u kojoj su nam ona onemogućena. Što za tebe predstavlja putovanje?

 

Putovanje je u početku bilo hobi, no s vremenom se počelo strukturirati u određenim obrascima. Želeći zapravo spojiti nekoliko aktivnosti kojima se bavim ono je zauzimalo bitno mjesto u tome nizu. Putovanje sam konkretno shvatila kao jedan od segmenata interdisciplinarnosti u kreiranju budućeg rada. Ono jest izvan umjetničke prirode, no stvara određene vještine i razvoj mišljenja koji nerijetko transformira čovjekov karakter te otvara puteve nekim novim iskustvima koja se mogu premrežavati s određenim starim znanjima i vještinama. Tako i u vlastitom primjeru, ona su bila katalizator promjene, odnosno stvaranja ideje koja je realizirana u produktu likovnoga i umjetničkog izričaja.
Godina u kojoj smo iskusili ograničavanje slobode kretanja i nametanja novih mjera zasigurno je zanimljiva i za promatranje samih mogućnosti putovanja. “Tako u vremenu ograničenih kretanja, kad je svako putovanje onemogućeno ili neizvjesno, rad Maje Gjajić potiče nas da se osvrnemo na mjesta koja su izmijenila nas, ali koja smo izmijenili i mi sami.”, divna je rečnica Maje Flajsig iz teksta za predstojeću izložbu u Galeriji umjetnina i zapravo sažima situaciju i kontekst mojih prethodnih misli.

 

 

Djeluješ u području grafike, crteža, fotografije i slikarstva – ima li neko područje koje dominira ili posebno osjećaš kao svoje?

 

Do sada sam isprobala mnoge medije, što smatram prednošću obrazovanja na osječkoj Akademiji. Područja koja bih izdvojila su grafika, fotografija i crtež, a njima ću se baviti još neko izgledno vrijeme. Kod samoga odabira formata i tehnike često se vodim kreacijom samoga koncepta rada. Medij prema tome mora imati svoju ulogu u sintezi cjelokupne priče i trebao bi biti izabran s određenim razlogom koji jasno korespondira s ostalim elementima unutar rada.

 

 

Ciklus dojmljivih crteža “Crtež zbog crteža” na tvojoj web stranici prati i inspirativan citat Zlatka Kesera. Što je za tebe crtež?

 

Ciklus “Crtež zbog crteža” nastao je upravo zbog crteža (crtanja). Susrela sam se s periodom u kojemu se nisam aktivno bavila crtežom, a crtež-skicu smatram određenom osnovom za bilo koji drugi medij ili ideju. Pod crtežom ne mislim samo na klasično crtanje olovkom ili bilo kojom drugom alatkom po papiru, već se on zaista može ostvariti na brojnim podlogama, materijalima, digitalno ili klasično manualno, a naravno da može prisvojiti i određenu trodimenzionalnu formu unutar prostora. Crtež je najiskrenija i najdirektnija veza mozga, misli i vaše ruke koja materijalizira forme misli i osjećanja. Moj tadašnji ciklus crteža, imao je za cilj spojiti crtanje tušem i perom te kombiniranje i kolažiranje s fragmentima grafičkih listova i sl.

 

 

Uz različite mentore realizirala si vrlo kvalitetne individualne cikluse radova u različitim tehnikama. Koliko su te mentori vodili, a koliko si imala slobode i što si naučila u tim procesima?

 

Rad s mentorima mogu zaista samo pohvaliti i reći da sam bila izuzetno zadovoljna međusobnom interakcijom i komunikacijom. Izvrsna stvar općenito u sustavu obrazovanja na Akademiji jest da imate mogućnost za individualni pristup i suradnju, jer nekakve opće obrasce nastanka i realizacije koncepta i rada je gotovo nemoguće primijeniti. Ono što je, kao i u svakom odnosu, bitno jest kvalitetna komunikacija i povjerenje. Što se tiče slobode odluka, ona je uvijek bila prisutna. Svaki rad je zapravo bio priča za sebe, neki su svoj koncept i ideju sadržavali na početku, neki pak nisu, no ono što je najbitnije, prilikom same realizacije događale su se prilagodbe i adaptacije koje jednostavno ne planirate. Upravo je to konstruktivni element u vlastitom radu kojeg dobivate prilikom samog procesa. Proces uvijek ističem kao jedan dinamičan period, koji ponekad zahtjeva kompromise, no smatram da je on ključan i u konačnici izvlači ono najbolje iz vas i vašeg rada.

 

 

Kako vidiš situaciju u umjetnosti danas?

 

Umjetnost danas je zaista raznolika, izuzetno dostupna, a opet mnogima nerazumljiva. Kao i u ostalim segmentima društva i života, izrazita brzina, dostupnost različitih informacija, degradacija, kič i sl., utječu i na kreiranje suvremene umjetnosti. Ono što je posebno zanimljivo jest da umjetnost, kao i kroz cijelu povijest čovječanstva, ukorak prati ili čak predviđa promjene u društvu, ekonomiji i politici. Smatram da umjetnost mora ukazivati na određene probleme, no ujedno i ne ponuditi rješenja za iste. Studiozniji pristup, kreiranje projekata, surađivanje sa stručnjacima iz znanosti i drugih disciplina jest nešto gdje vidim buduću umjetnost i njezin razvoj i napredak. Ona ne mora biti lijepa, ali mora utjecati na percepciju promatrača, bilo da se radi o klasičnim medijima ili stvaranjem umjetnosti u digitalnom ili nekom drugom obliku.

 

 

Je li studij na Akademiji ispunio tvoja očekivanja, koji kolegiji su ti bili najdraži i koji je najbolji savjet ili iskustvo koje će ti koristiti u budućem radu?

 

S obzirom da se nakon prve godine studija na Akademiji nisam prebacila na Studij dizajna u Zagrebu, što je bila moja tadašnja želja i vizija, dovoljno govori o tome da sam na Akademiji pronašla svoju nišu za rad i razvoj. Mislim da Akademija nudi jednu lepezu širine u promišljanju i percepciji koju je teže naći u obrazovanju neke druge ustanove. Svojevrsna sloboda je ujedno dvosjekli mač zbog toga što se studenti znaju pomalo pogubiti u tome. Usmjeravanje uz stručne mentore i razvijanje te materijaliziranje vlastitih ideja jedan je izvrstan proces. Ne mogu izdvojiti jedan savjet ili najbolji segment obrazovanja na Akademiji. Zaista je mnogo aspekata koje je kasnije moguće primijeniti i na područja koja možda nisu umjetnička, a to je kako krenuti u sâm proces, kako pronaći informacije, pokrenuti istraživanje i u konačnici izvesti projekt do kraja. Generalni savjet jest rad, rad i samo rad, jer tek nakon nekoliko godina počneš razumijevati i shvaćati rečenicu koju su nam govorili prilikom dolaska na Akademiju, a ta je da se uspjeh  sastoji od 20% talenta i 80% rada!

 

 

Kako bi ti sama opisala svoj cjelokupni dosadašnji rad da ga moraš sumirati u jednom kraćem artist statementu?

 

Dosadašnji rad temeljio se na projektima i realiziranim umjetničkim radovima nastalima u sklopu Akademije i u suradnji s mentorima. Zapravo mislim da su mi radovi “svestrani” poput karaktera, jer me još uvijek zaista mnogo toga zanima i cijenim element istraživanja i učenja. S realizacijom diplomskoga rada, zapravo sam započela jedno poglavlje istraživanja putovanja i sebe same u tome kontekstu te smatram da će to biti okosnica i nekih budućih radova i projekata. Zapravo unutrašnji prostori čovjeka u interakciji s okolinom te element promjene čovjekova karaktera i psihe u toj interakciji su bili nešto što me posebno zanimalo prilikom zadnjega projekta, tako da smatram da ću u doglednom vremenu nastaviti s istraživanjem istog te ga nastojati manifestirati u budućim likovnim djelima.

 

 

Diplomirala si ove godine i sada slijedi vjerojatno najteži period za svakog mladog umjetnika/umjetnicu – samostalno djelovanje te traženje vlastitog mjesta na umjetničkoj sceni. Kakav je osjećaj biti samostalan i kada sve doslovce ovisi o tebi samoj?

 

Zapravo još uvijek, u ovih nekoliko mjeseci poslije diplome, osjećam se kao u nekakvoj “hibridnoj” fazi pa se s vremena na vrijeme vraćam i stavljam u ulogu studentice.

S druge strane, smatram da sam dio samostalnosti već iskusila i za vrijeme diplomskoga studija, zbog toga što sam mnoge projekte, izložbe i suradnje ostvarivala samostalno. Najčešće, najsigurnija osoba za osloniti ste vi sami prema sebi, stoga smatram da jednostavno svatko mora iskusiti sve te segmente, i pozitivne i negativne te jednostavno tako izgraditi svoj odnos prema drugima, sebi i svome radu. Posljednje mjesece sam se fokusirala primarno na grafički dizajn i neke nove edukacije koje se tiču dizajna i komunikacije, pa su izazovi uloge samostalne umjetnice stavljeni po strani. Uspjeh ili neuspjeh su zaista relativni pojmovi, a naravno ovise i o vama samima koliko ćete sebe uložiti u svaki segment koji stvarate, za što se zalažete i kako to prezentirate. Blisku budućnost uvijek smatram izazovnom i novom, no ona takva treba i biti, jer u suprotnome bilo bi nam zaista dosadno.

 

 

Planovi za blisku i dalju budućnost?

 

Ova godina je pokazala da se planovi mogu naglo i magično promijeniti. No, šalu na stranu, za sada mogu reći da me sredinom prosinca čeka izlaganje u splitskoj Galeriji umjetnina. Naime, na ovogodišnjem natječaju A4, u suradnji s kolegicom povjesničarkom umjetnosti Majom Flajsig, prošle smo na natječaju, te dobile priliku izlagati rad u četiri grada – Splitu, Rijeci, Zagrebu i Osijeku. Stoga nam nakon Splita, početkom iduće godine slijedi izlaganje u riječkoj Galeriji Kortil te zagrebačkoj Galeriji Šira. U nekom drugom pogledu, vjerujem da će se ovo stanje “novog normalnog” što prije vratiti na “staro normalno” pa da će putovanje i neka nova destinacija biti prilika za stvaranje budućih stranica dnevnika. Do tada, u realizaciji je novi rad, no o njegovoj prezentaciji ću vjerojatno pisati kada dođe u svoju finalnu fazu.

 

 

GALERIJA RADOVA